Ništa od Ritz Carltona u Kuparima, stiže novo ime
Delikatni pregovori Država očekuje dostojnu zamjenu za Marriottov luksuzni brend
Još nije ni poznato kako će izgledati novi turistički kompleks na mjestu bivšeg vojnog odmarališta
Ruski investitor Sergej Gljadelkin i njegova tvrtka Avenue grupa u Kuparima ipak neće izgraditi prestižni Hotel Ritz Carlton, kako se najavljivalo lani prilikom potpisivanja ugovora o dugogodišnjoj koncesiji s državom, doznaje Poslovnidnevnik.
Štoviše, zasad još nije ni poznato kako će izgledati novi turistički kompleks na mjestu bivšeg vojnog odmarališta, a koncept bi se trebao definirati u dogovoru s novim hotelskim operaterom koji samo što nije odabran, što pak trebaju amenovati država i općina.
Kako je poznato, nakon što je Avenue grupa na međunarodnom natječaju odabrana kao najbolji ponuditelj, prošlog proljeća potpisan je ugovor o projektu Kupari, a početkom prošlog kolovoza općina Župa dubrovačka donijela je odluku o izradi Urbanističkog plana uređenja (UPU) Kupari I. Operativno, projekt je trenutno u fazi izrade UPUa u suradnji s Općinom Župa dubrovačka, a u ovoj delikatnoj fazi uz općinu i državu te investitora važnu ulogu ima i budući operater, odnosno hotelska menadžment kompanija po čijim će se strogim kriterijima graditi novi koncept Kupara.
Ivan Paladina, predsjednik Uprave IGH koja je u vlasništvu Avenue grupe, potvrdio je za Poslovnidnevnik da se razgovara s drugim hotelskim kompanijama, no o konkretnim imenima ne može govoriti do zaključenja ugovora.
“U tijeku je postupak odabira hotelskog operatera koji je u završnoj fazi, nakon čega slijede detaljni pregovori oko ugovora o upravljanju, što će svakako potrajati još neko vrijeme, a taj je proces vezan i uz projektiranje budućeg turističkog kompleksa. Mogu samo potvrditi da su sve kompanije s kojima smo u završnim fazama razgovora iz kruga ultraluksuznih hotelskih operatera”, izjavio je Paladina.
Izgleda da državi kao davatelju koncesije nije bitno što je otpao dogovor s Marriottovim luksuznim brendom Ritz Carlton, ali očekuju dostojnu zamjenu.
Naime, partnerstvo s prvoklasnim hotelskim brendom bio je jedan od ključnih uvjeta na natječaju za Kupare.
“Ministarstvom državne imovine i Ministarstvo turizma u stalnoj su komunikaciji s investitorom, prvenstveno po pitanju potpisanog ugovora i uvjeta iz ugovora, te u skladu s tim imamo saznanja da će doći do promjene hotelskog branda uključenog u projekt. Ono na čemu ćemo svakako inzistirati je da u projekt mora biti uključen prvoklasni hotelski brand najviše kategorije neovisno o nazivu branda”, kažu u Ministarstvu turizma.
U raspravu oko Kupara nedavno su se aktivno, ali očito prekasno, uključili dubrovački arhitekti uz potporu Udruženja hrvatskih arhitekata. Traže hitno donošenje akta o zaštiti hotela Pelegrin, kojem donošenjem novog UPU-a prijeti rušenje.
SVE KOMPANIJE U ZAVRŠNIM FAZAMA RAZGOVORA SU IZ KRUGA ULTRALUKSUZNIH HOTELSKIH BRENDOVA
Naime, na lokaciji Kupari I trenutno se nalaze hoteli Kupari, Pelegrin, Goričina I. i II., centralni ekonomski pogon i objekti sportskih sadržaja, što je sve predviđeno za rušenje, a ostaje samo Hotel Grand. Iako više nema zaštitu kao kulturni spomenik, Hotel Grand će se pak uz temeljitu obnovu zadržati u prostoru radi privođenja namjeni. Pod takvim uvjetima investitor je ušao u projekt. UPUom je predviđena gradnja najviše 1500 kreveta, no konačan projekt će vjerojatno definirati nešto manje gabarite.
U pismu ministrici kulture Nini Obuljen koje su poslali prije nekoliko dana arhitekti pojašnjavaju da je hotel Pelegrin iz 1964. godine izrazito vrijedno arhitektonsko ostvarenje modernističkog korpusa grada Dubrovnika. Iz Ministarstva su im pak poručili da su na to trebali reagirati ranije, prilikom donošenja prostorno planske dokumentacije, te podsjećaju da Hotel Pelegrin nije nikada ni zaštićen u svojstvu kulturnog dobra.
“Akoje postojao i bio iskazan interes stručne javnosti za očuvanjem bilo koje građevine pa i Hotela Pelegrin, bilo je moguće provesti i kao zaštitu prostornim planom, a ne samo rješenjem o zaštiti Ministarstva kulture”, pojasnili su u odgovoru na naš upit je li naknadna zaštita spomenika uopće moguća.
Napominju da se pojedine točke ugovora ne mogu jednostrano mijenjati ukoliko je neki investitor u postupku potpisivanja ugovora imao vrlo jasno definirane kriterije, te znao radi li se o kulturnom dobru ili ne. Naknadna zaštita objekta značila bi kršenje ugovora i država bi riskirala velike penale. Drugim riječima, arhitekti su zaštitu Pelegrina trebali zatražiti mnogo ranije.