Crni čelik posljednja šansa za Đuru Đakovića
Tvrtka u vlasništvu Kuvajćana spreman uplatiti 250 milijuna kuna čime postaju većinski vlasnik
Snevjericom je jučer dočekana čeka a vijestijest kako se ko konačno načno nudi spasonosno rješenje za grupaciju Đuro Đaković. Razlog je prije svega jer ponuda za dokapitalizaciju s čak 250 milijuna kuna stiže od posve nove male tvrtke (registrirana je prije dva tjedna) originalnog imena Crni čelik. Skeptici će dodatno sumnjičavo gledati jer se ponuda iza koje stoji kuvajtski kapital daje nakon netom provedenog postupka povećanja temeljnog kapitala, a k tomu pred dioničare Đure Đakovića dolaze netom prije skupštine zakazane za tjedan dana i svoju obvezujuću ponudu nude uz tri uvjeta.
Prvi je da im se odobri povećanje temeljnog kapitala izdanjem novih dionica po cijeni od 20 kuna, uz isključivanje prava prvenstva postojećih dioničara, čime bi sa svojih 250 milijuna kuna stekli većinski vlasnički udjel u Đuri. Traže i da skupština u roku 60 dana odobri imenovanje njihova četiri predstavnika u Nadzornom odboru, koji inače broji sedam članova, a uvjet za realizaciju ulaganja je i osloba- oslobasvijet đanje obveze objave javne ponude za otkup preostalih dionica. No, premda se u dosadašnjim akcijama kapitalnog snaženja nije spominjalo ulagače iz Kuvajta, saznaje se da su tijekom posljednjih godinu dana u kojima je slavonskobrodska tvrtka u okviru financijskog restrukturiranja pratili stanje u Slavonskom vonskom Brodu i priprema pripremali li se za moguće preuzimanje. Tvrtka je tek u nedavnom pokušaju za dlaku uspjela obaviti dokapitalizaciju prikupivši 51 milijun kuna, za milijun više od postavljenog minimuma za proglašenja uspješnog postupka.
Prethodno je u proljeće proces prikupljanja kapitala obustavljen radi slabog interesa
investitora, a koji je tada pravdan političkim nestabilnostima u Vladi. Kako se među upućenima šuška, Kuvajćani su čekali i da se poslože odnosi među dioničarima. Nakon dokapitali- zacije država je izgubila poziciju većinskog vlasnika, premda je pojedinačno ona je i dalje najveći dioničar, s udjelom od 38 posto. No, o tome hoće li njihova ponuda u četvrtak dobiti potreban broj glasova na skupštini, glavnu riječ ipak će imati država, bez koje ovaj ponuđeni scenarij nije provediv.
Kako se iz Vlade nesluž neslužbeno beno saznaje, ulagače koji unose 250 milijuna kuna u Đuru Đaković prije bilo kakvih službenih odluka najprije će pozvati da se u Banskim dvorima predstave kao kompanija, prezentiraju svoju ponudu za Đuru Đaković, objasniti uvjete koje postavljaju ostalim dioničarima, te planove za daljnje poslovanje tvrtke. Đuro Đaković niže minuse u poslovanju i nakon nedavne dokapitalizacije, a podsjetimo i da je prije dvije godiajća godine tvrtka dokapitalizirana s 87 milijuna kuna, uvelike zahvaljujući državi koja je podmetnula leđa. Za restrukturiranje je uprava najavila nužnu novu dokapitalizaciju potkraj ove ili početkom iduće godine, a uprava jasno dala do znanja da je za daljnji opstanak nužan strateški partner.
Hoće li background Kuvajćana a zadovoljitiado olj t Vladu? adu? Osnivač Crnog čelika Hamad Mohammad Al Wazzan predsjednik je velike grupacije Al Wazzan, u čijem je vlasništvu nekoliko desetaka tvrtki u različitim djelatnostima, a s Đurom Đakovićem već dugo surađuje i zastupa njegove vojne proizvode u Kuvajtu. Doduše, ponuda za kupnju borbenih oklopnih vozila od koje se puno očekuje u Slavonskom Brodu i vodi ju se kao “posao stoljeća” na čekanju je već pune dvije godine.
Đuro Đaković je, nakon testiranja vozila u Kuvajtu, 2013. izborio ulazak u krug ponuditelja, a krajem 2014. je dobio poziv od Ministarstva obrane Kuvajta da, zajedno s druga dva ponuđača, preda svoju tehničku i financijsku ponudu za nabavu borbenih oklopnih vozila. Radilo se, prema objavljivanim podacima, o poslu vrijednom čak 3,5 milijarde kuna. Kuvajtski partner, premda to javno nitko još ne izgovara, mogao bi “odškrinuti” vrata Đuri za ovaj posao i neke nove na ta- mošnjem tržištu. Uprava je, pak, jučer samo javno iznijela ocjenu kako ponuda “uvelike zadovoljava sve potrebe društva za financijsku konsolidaciju, ulaganje u razvoj, te u partnerstvu s ponuditeljima stvara realnu osnovu za izlazak na inozemna tržišta i stvaranje odgovarajućeg boniteta prema kreditnim institucijama”.
Na tržištu, kažu, drugih zainteresiranih ulagača trenutno nema i ovo predstavlja upravo ono što Đuri treba. Dok se čeka izjašnjavanje države, koja će prihvaćanjem ponude smanjiti dodatno svoj udjel u ovom gubitašu, ispod 25 posto, drugi najvažniji dioničar, Nenad Bakić koji je nedavno uložio novih 18 miliju na kuna i ima udjel od 18 posto, pozitivno gleda na pristiglu ponudu. “Mislim da je svaka velika investicija u kapital proizvodne kompanije odlična, posebno jer je poznato kako malo takvih investicija ima u Hrvatskoj. Smatram da bi dinamična Đuro Đaković Grupa značajno pomogla blagostanju Slavonije, a obratno, da bi neuspješna značajno destabilizirala Slavonskobrodsku županiju. Stoga ću svakako podržati ovakvu inicijativu. Razumijem da su neki političari već počeli gledati na Grupu kao svoje leno, za uhljebljivanje podobnih kadrova i ostale svrhe, ali vidjeli smo na primjeru Petrokemije kamo to vodi”, poručuje Nenad Bakić.