Umjesto da hvale Bakića, pokušavaju zaustaviti poticanje STEM-a u školama

Bez pardona Destrukcija Dušebrižnici su se uznemirili oko plaćanja obuke učiteljima koji će učenicima prenositi znanja o robotici, te prozivaju poduzetnika koji je cijelu kampanju približavanja STEM-a djeci pokrenuo samoinicijativno i vlastitim kapitalom

Kroz dvije zanimljive objave ili pitanja čini se kao da se počeo voditi rat protiv Nenada Bakića i njegove želje i namjere da unaprijedi naš obrazovni sustav jednostavnim činom uvođenjem robotike u osnovne škole. Prvo se javio niz dušobrižnika koji su postavili pitanje zašto bi se učitelji za rad s micro:bit računalima obučavali bez da budu plaćeni, te time pokušali na providan način pomiješati želje za novim znanjem s kod njih toliko omraženim pojmom neoliberalizmom.

No propustili su uočiti jednu “sitnicu” koja bi svima trebala biti jasna biti učitelj nije zanimanje već poziv. Biti netko tko prenosi znanje najosjetljivijem dijelu našeg društva, djeci od šest do deset godina, nije i ne smije biti puka profesija koja se odrađuje za novac.

Kritičari na državnom novcu

Kod većine učitelja to i nije slučaj, jer inače s plaćama koje dobivaju ne bi radili taj posao. Ali tako promatrano, jasno je da netko kome je učiteljstvo poziv na priliku da i sam nauči nešto novo, a onda to isto znanje prenese klincima, ne gleda kao na mogućnost za zaradu. Oni drugi više su na strani onoga što spočitavaju Bakiću i njemu sličnima, a to je pravi ogoljeni neoliberalizam. Slično je ovih dana i s prozivkama koje dolaze iz glasila srpske zajednice u Hrvatskoj Novosti. Oni otkrivaju na koji način poduzetnik koji je cijelu kampanju poticanja STEMa u našim školama pokrenuo samoinicijativno i privatnim kapitalom zarađuje navodno prodavajući državi opremu svog partnera. Osim što novine vrlo komotno izdaju uz izdašnu državnu subvenciju ne ulažući u njih ni lipu, zanimljivo je kako se upravo jedna tiskovina koja želi biti, a počesto to i naglašava, intelektualna, ozbiljna, znanstvena i sl. upravo posvetila rušenju projekta koji nosi znanje i budućnost najmlađima.

Zanimljivo je sve to zato što kada se govori o STEMu i robotici nitko ne promatra Nenada Bakića kao filantropa i nekoga tko želi dio zarađenog vratiti zajednici, već svi prilaze Bakiću kao poduzetniku, brokeru, dioničaru Petrokemije itd. A to je mjesto na kojem se svi okliznu jer te dvije stvari nemaju ništa zajedničko. Nenad Bakić investitor, broker, poduzetnik, može biti meta kritike, neslaganja i propitkivanja, ali Nenad Bakić ulagač u STEM, filantrop i netko tko želi vratiti dio zarađenog zajednici i društvu kroz edukaciju djece ne smije nikome smetati.

Razaranje iz navike

U normalnoj državi bio bi istaknut kao primjer i poticaj svim ostalim koji se brinu za našu budućnost, a mogu s obzirom na kapital koji posjeduju učiniti nešto mimo i brže od trome i nezainteresirane državne birokracije. Uostalom, tko to i kada propitkuje rad fondacije Melinde i Billa Gatesa, iako bi se protivnika Microsofta i njegovog poslovanja od osnutka do danas moglo pronaći na milijune. Ali problem našeg društva i jeste u tome što kada propitkujemo opet to radi- mo na pogrešan način, bez selekcije i trpanjem svega i svačega u isti koš. Svi dušobrižnici za plaće naših učitelje, koje su bez daljnjeg niske i nedovoljne, kao i svi dušobrižnici za državna ulaganja u obrazovanje imaju meta koliko im srce želi.

Međutim, većina njih nema viziju i cilj nego samo destrukciju bilo čega bez obzira na povod ili namjeru. Jer s jedne strane prosvjedovati zbog neprovođenja kurikularne reforme možda i bez da se uđe u njezinu dubinu, a s druge strane napadati čin pojedinca koji želi poboljšati nečije znanje pokazuje svu bezizlaznost vremena u kojem živimo. Nije li nekad poznata uzrečica bila da “vrijediš koliko znaš”? Možda bi se svi trebali zamisliti nad budućnošću naše djece i pokušati zamisliti što će za 25 godina znati jedan Nizozemac ili Nijemac, a što naša djeca. Ako nastavimo razarati svaku vrijednu ideju naša djeca znat će samo koristiti ono što drugi proizvedu, a tako se ne ide naprijed.

U NORMALNOJ DRŽAVI NENAD BAKIĆ BIO BI ISTAKNUT KAO PRIMJER I POTICAJ SVIMA KOJI MOGU UČINITI NEŠTO ZA NAŠU BUDUĆNOST PROBLEM NAŠEG DRUŠTVA I JESTE U TOME ŠTO KADA PROPITKUJEMO TO RADIMO NA POGREŠAN NAČIN I BEZ SELEKCIJE