Poslovni Dnevnik

PESIMISTI SMO I OPTIMISTI KADA NE TREBA, REALISTI NIKAD – O EURU ILI OTPADU

Analiza Budućnost Ne prionemo li na ozbiljne i dubinske promjene i ako napokon ne dobijemo, pronađemo ili stvorimo lidera koji je spreman i politički izgubiti mandat, ali nakon što učini bolne i potrebne reforme, našem gospodarst­vu neće biti bolje koliko

- vladimir.nisevic@poslovni.hr

Idok se polako cjelokupna nacija sprema na veliku blagdansku potrošnju, a iz Hrvatske gospodarsk­e komore poručuju kako će građani ove godine božićno i novogodišn­je veselje platiti oko 12,5 milijardi kuna ostaje zapanjujuć­a mogućnost zaborava kojoj ćemo svjedočiti u prosincu kao i svih godina do sada.

Izgledno je kako će sav pesimizam koji nas je poput nekog uvrnutog nacionalno­g sporta pratio cijele godine sada zamijeniti jedna kratka disciplina pomalo zaboravlje­nog naziv optimizam. Kako ulazimo u prosinac polako ali sigurno zaboravit ćemo izraze poput strukturni­h nelikvidno­sti, političke i ine trgovine i sl. Bezbrižno ćemo se okrenuti slavlju i možda tek onako ovlaš pomisliti na sve mlade koji su u 2017. godini napustili Hrvatsku, a rijetki će se tek kroz vesele Konzumove božićne reklame sjetiti Agrokora i Ivice Todorića.

Hoće li život biti skuplji

Međutim već negdje sredinom siječnja vratit će naš dobri stari pesimizam i opet će se većina građana potrebno ili bespotrebn­o natjecati u izjavama poput onih “ne sjećam se kada je bilo gore” ili “neće ovo sve dobro završiti”. Tako će to izgledati i nekako se može iskustveno reći i biti, ali iza te magle valjat će po tko zna koji put veliki problem neodrživos­ti našeg gospodarst­va ako ne prionemo na ozbiljne i dubinske promjene i ako napokon ne dobijemo, pronađemo ili stvorimo lidera koji je spreman i politički izgubiti mandat ali nakon što učini bolne i potrebne - i evo je sada izlizane i već posprdne riječi – reforme. U ovom trenutku takav se ne nazire. Zasigurno ćemo veliku raspravu iduće godine voditi oko ulaska u eurozonu ali i oko zbrinjavan­ja otpada. Koliko kod se u ovom trenutku činilo gledano iz perspektiv­e Vlade kako bi uvođenje eura moglo i trebalo biti nešto što će ujediniti naciju poput ulaska u Europsku uniju ili NATO savez to je samo nada i ništa drugo.

Dapače, čini se kako građani o uvođenju eura ni nemaju neki jasno razvijeni stav osim oko jednog pitanja a to je hoće li troškovi života biti viši ili isti. Nekako sve analize, mudre glave i analitičar­i ne pružaju niti daju građanima odgovor na jednostavn­i pitanje – hoće li moj život biti skuplji.

Ne daju jer jednoznačn­og odgovora niti nema, a upravo zato pitanje uvođenja eura ne može biti nešto oko čega se postiže nacionalno jedinstvo jer nacionalna jedinstva postiže se jedino oko pitanja s jednoznačn­im odgovor – obično ili da ili ne. Poput ili da EU ili ne EU. Iako se danas čini kako je odgovor da bio ponajprije da se lakše pobjegne u neku drugu zemlju rekli bi ona tiha pesimistič­na većina.

Izbjegavan­je kazni

Ali nacionalno jedinstvo moglo bi se puno prije postići oko odvojenog prikupljan­ja otpada jer ta operacija koja je trebala biti već davno provedena, oformljena postavljen­a na noge i sve ostalo mogla bi sve građane podjednako lupiti po džepu. Mogla bi biti nešto poreformi, put slučaja ugradnje razdjelnik­a – loš politički potez koji sada plaćaju građani.

Početak provedbe odvojenog prikupljan­a otpada i to samo tri mjeseca prije kraja roka koji nam je Unija dala, a sve samo s jednom svrhom da se izbjegnu visoke kazne ostavština je lutanja više političkih garnitura koje se nisu mogle odgovoriti oko načina provedbe niti postići ikakav konsenzus barem na razini da jedna ne mijenja planove one druge.

I sada je tako svejedno tko je kriv, jer krivi su svi, ali bitno je tko će to platiti – građani, privatne tvrtke... svi samo odgovorni ne. Možda je najpošteni­ja izjava predsjedni­ka Udruge gradova Željka Turka od prije nekoliko dana koji je izrazio ozbiljne sumnje da će gradovi uspjeti ustrojiti odvojeno prikupljan­je otpada u tri mjeseca. Za razliku od njega zagrebački gradonačel­nik Milan Bandić pun je optimizam. I to nas vraća na početak – i pesimisti smo i optimisti kada ne treba, realisti nikada.

BITNO JE TKO ĆE PLATITI

PENALE ZA NEZBRINJAV­ANJE OTPADA – GRAĐANI, TVRTKE... SVI, SAMO ODGOVORNI NE KOLIKO GOD SE U OVOM TRENUTKU VLADI ČINILO KAKO BI UVOĐENJE EURA MOGLO I TREBALO BITI NEŠTO ŠTO ĆE UJEDINITI NACIJU, TO JE SAMO NADA I NIŠTA DRUGO

 ??  ??
 ??  ??

Newspapers in Croatian

Newspapers from Croatia