Novi Agrokor ide u nagodbu, stari nestaje
Kreću pregovori Ramljak i Alastair Beveridge predstavili nacrt s kojim će pred vjerovnike
Dio vjerovnika bit će nesretan otpisom, ali manevarski prostor nije velik i izgledno je da će nagodba proći
Da Agrokor kakav je danas ubuduće više neće postojati, poznato je već neko vrijeme, a jučer predstavljeni nacrt strukture nagodbe to je samo potvrdio. On, međutim zasad ne daje odgovore na pitanja postotaka otpisa pojedinih kategorija vje- rovnika ili razmjera pretvaranja potraživanja u udjele, kao ni na mnoga druga konkretna pitanja vezana uz restrukturiranja tog koncerna i predviđeno formiranje nove holding kompanije s vjerovnicima u kapitalnoj strukturi. Nacrt strukture nagodbe u ovom trenutku nudi model, odnosno koncepcijski okvir i načela o kojima će idućih tjedana odvijati pregovori s vjerovnicima. A prema lex Agrokoru, prijedlog nagodbe trebao bi se usuglasiti i uputiti Trgovačkom sudu u Zagrebu već do 10. travnja, a nedugo potom sud bi trebao upriličiti ročište za glasovanje. S ob- zirom na očekivani raspon otpisa o kojemu se i dalje govori tek ugrubo i neslužbeno mnogi će vjerovnici, naročito oni s tzv. neosiguranim dugom, zacijelo biti nesretni, ali procjene su da im manevarski prostor (barem u ovoj fazi) nije velik i da će nagodba usprkos nezadovoljnicima proći. Takav ishod, među ostalim, trasiraju i odredbe ugovora o tzv. roll up kreditu u dijelu u kojemu se definiraju situacije proglašenja dospjelosti obveza po tom aranžmanu, a što bi impliciralo stečaj. U izvanrednoj upravi Agrokora i savjetničkom timu za restrukturiranje ističu kako je u izradi nacrta nagodbe cilj bio ponuditi vjerovnicima “transparentnu, brzu i pravednu nagodbu kojom će se očuvati maksimalna vrijednost”, što i zbog zadanog vremenskog okvira podrazumijeva ”brz i efikasan prijenos vlasništva kojim će se održivo poslovanje staviti u ruke vjerovnika”.
U razmatranju modela polazi se od procjene 5,5 mlrd. eura duga prema trećima, što znači da bi većina vjerovnika trebala otpisati dio svojih tražbina na temelju financijskih projekcija poslovanja odnosno imovine Grupe.
PREDVIĐENO JE FORMIRANJE NOVE HOLDING KOMPANIJE S VJEROVNICIMA U KAPITALNOJ STRUKTURI
Iako procjene vrijednosti Grupe tek treba potvrditi, posve se izglednim smatra da je ona znatno manja od iznosa ukupnog duga. Stoga i model restrukturiranja predviđa potpuno odvajanje imovine od naslijeđenih obveza i razdvajanje starih dioničara Agrokora d.d. od nove grupe, u kojoj bi vjerovnici postali novi 100%-tni vlasnici i time preuzeli potpunu operativnu kontrolu.
Savjetnici iz Alix Partnersa ističu kako se u razradi prijedloga restrukturiranja moralo imati u vidu da je posrijedi velika grupacija s ukupno 160 pravnih subjekata (od čega 81 u Hrvatskoj, s tim da ih je 77 obuhvaćeno postupkom izvanredne uprave), s 5700 vjerovnika i veoma složenom strukturom ukupno prijavljenih 12.000 tražbina s obzirom na zakonska prava, rang i karakteristike općenito. Važan element u svemu je vremenski okvir. S tim u vezi navode kako se milijardu eura vrijedan ugovor o tzv. roll up kreditu nakon nagodbe ili isteka izvanredne uprave mora produljiti sporazumom ili refinancirati.
Komentirajući predstavljeni model i revizorica Dubravka Kopun smatra da su zadani rokovi izazov za tako veliku grupaciju i složenu strukturu, podsjećajući da su predstečajne nagodbe u slučaju nekih poduzeća trajale i po četiripet godina.
Sam model, koji podrazumijeva izdvajanje viška obveza u zasebno društvo u kojem bi tom društvu za te obveze vjerovnici dobivali udjele, a vjerovnici bi tako postali dioničari Holdinga, donekle podsjeća na slučaj Pevec, ali ovdje je riječ o holdingu koji će i u startu imati veliki broj tvrtki, a potom će se vidjeti koliko će ih ostati. Kopun taj pristup vidi kao “jedini mogući i jedini logičan, uzevši u obzir kratak vremenski rok, veliki broj međusobnih jamstava članica grupe, kao i činjenicu da ih dio ipak treba značajno restrukturiranje. Naime, članice koje imaju višak obveza će se izdvojiti u zaseban holding koji će postati vlasnik svih pojedinačnih društava. Nacrt nagodbe omogućio bi otpuštanje postojećih tražbina, što uključuje jamstva koja su inače ogroman uteg za postizanje nagodbe. Posrijedi su brojne situacije gdje su povezana društva dala višestruko veća jamstva od vrijednosti svoje aktive, a oni koji bi inače mogli opstati na tržištu kao samostalna jedinaca, imaju toliko puno jamstava danih za obveze Agrokora d.d. koje nemaju iz čega namiriti. Kako to nisu njihove obveze, a da bi sami preživjeli, ovim se modelom s njih skidaju jamstva kroz prenošenje istih na holding.
Za taj višak obveza, prema ključu koji će se tek otkriti, vjerovnici će postati vlasnici holdinga, dok tvrtke nastavljaju samostalno raditi. Neke od njih se kasnije mogu prodati, dio ih može ostati u holdingu, a sve to ovisit će od poteza Uprave Holdinga.
Model uključuje i zrcalno ovisna društva koja bi trebala poslužiti za to da se operativna imovina i obveze ‘problematičnih’ tvrtki prebace u novo društvo koje nastavlja poslovati, s tim da višak obveza (ono što ne mogu podnijeti da bi likvidno poslovali) ulazi u temeljni kapital Holdinga kako bi se vjerovnici u budućnosti namirili iz dividende. Iako bi budući novi holding u dioničkoj strukturi hipotetski mogao imati svih 5700 vjerovnika, model predviđa i rješenja koja pretpostavljaju da neki manji, recimo, iz administrativnih razloga ne bi bili zainteresirani za to. Novi holding može izaći i na burzu, ali se sumnja da će tijek ići u tom smjeru. Vezano uz burze, naša sugovornica kaže kako je model izvanredne uprave zapravo na tragu IPO-a koji je htio i Todorić; dijeli dionice vjerovnicima koji postaju dioničari, ali bez Todorića”. Sve u svemu, predloženi model mnogi smatraju jedinom opcijom jer je posrijedi prevelik zalogaj da bi se u kratkom roku napravilo restrukturiranje i sklopila predstečajna nagodba. Istom vjerovniku bilo bi teško otpisati Tisku 20%, a Konzumu 50%. Predloženi put znači da se ne ide putem financijskog i operativnog restrukturiranja na razini svakog pojedinog društva u postupku izvanredne uprave, nego da se to riješi kroz krovno definiranje vlasništva.
Ono što je interesantno, a tiče se prodaje članica grupe, je da skupština novog Holdinga može donijeti odluke da će prodati, primjerice, Ledo, Jamnicu itd. da bi se namirili vjerovnici. To će biti predmet rasprava, jer je interes hrvatskih dobavljača koji su se ujedinili da perjanice prerađivačke industrije ostanu u domaćim rukama. Kako će parirati predstojećim tijekovima u kojima će igru ipak najviše diktirati Knighthead i Alix, a ključni faktor tržišna potražnja, vidjet će se brzo. Vjerovnike tek čekaju za njih ključni parametri, ali mnogi već s prvim konturama modela spočitavaju da se u procjenama vrijednosti sastavnica grupe Agrokora očito ide na manje vrednovanje, odnosno veće otpise.
Prema revizoru Vladi Brkaniću, treba očekivati velike otpise. Bit će potrebna velika žrtva jer su gubici golemi, kaže. No, nagodba je u konačnici preporuka već zato što je bolje rješenje od stečaja.
SAM MODEL JE JEDINI MOGUĆI ZBOG KRATKOG ROKA, PUNO MEĐUSOBNIH JAMSTAVA ČLANICA GRUPE TE TOGA ŠTO IH DIO TREBA JEDNO ZNAČAJNO RESTRUKTURIRANJE, KAŽE KOPUN