Mladen Jakopović, HPK
Poljoprivreda pada jer premalo tržišno razmišljamo >>
Moj program na čelu HPK ide u smjeru zajedništva i formiranja sektorskih odbora, te regionalizacije poljoprivredne proizvodnje
Ekološki proizvođač iz Novog Marofa Mladen Jakopović novi je predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore, koji smatra da je obvezno članstvo svih poljoprivrednika u HPK važno za jačanje pozicije poljoprivrednih proizvođača.
Objašnjava gdje vidi uzroke lošeg stanja domaćeg agrara, kakvim vidi razvoj ruralnih razvoja, a govori i o ulozi Komore u zastupanju seljaka.
Izabrani ste za novog predsjednika HPK. Što ćete prvo napraviti i koji je vaš program, u kojem smjeru ćete voditi Komoru?
U smjeru zajedništva, formiranja sektorskih odbora, regionalizacije poljoprivredne proizvodnje kojom će se definirati u kojim područjima treba više poticati stočarsku proizvodnju, u kojima biljnu te u smjeru intenzivnih pregovora oko novog ZPPa.
Vlada još nije usvojila Zakon o HPK, iako je prošao javnu raspravu. Zbog čega zakon kasni i smatrate li da bi obvezno članstvo u HPK svih poljoprivrednika pokrenulo bolju raspravu i bolja rješenja?
Ne bih ulazio u to zašto Zakon kasni, ali prema iskustvu zemalja članica EU obvezno članstvo je ojačalo poziciju poljoprivrednih proizvođača.
Udruge se mogu osnivati zbog različitih interesa, ali niti jedna ne može biti toliko snažna da predstavlja cijeli sektor i da s ostalim udrugama formira sektore koji će davati mišljenja na nacionalnoj i međunarodnoj razini.
Kako planirate ustrojiti rad udruženja i udruga u Komori i koji će vam biti prioriteti?
Mi smo zadnje dvijetri godine okupili najreferentnije udruge prema sektorima. Njihovi predstavnici odlaze u CopaCogeca organizaciju i Europsku komisiju gdje zastupaju svoje interese. Uloga udruga je jako važna posebice u formiranju sektora, te će one kroz sektorske odbore HPK biti i nositelji pregovora s tijelima Ministarstva poljoprivrede i Europske komisije.
Hrvatska poljoprivreda stalno pada - proizvodnja, broj stoke, rezultati su nam sve lošiji u gotovo svim sektorima. Što je uzrok i kako mislite da je to moguće promijeniti?
Uzrok je nepostojanje jasnih ciljeva i strategije, premalo tržišnog razmišljanja, previše podjela među proizvođačima i preveliko davanje prednosti velikim sustavima.
Smatrate li da je Program ruralnog razvoja dobro postavljen i da dobro funkcionira ili mislite da bi neke stvari trebali mijenjati?
Nama je, ako ne gledamo pretpristupno razdoblje, ovo prvi Program ruralnog razvoja. Sve što je u začetku ima prostora za mijenjanje.
Konkretno, trenutačno se piše Pravilnik o mjeri 6.2., ali kriteriji za dobivanje sredstava su loše postavljeni i bojim se da će novac otići sve samo ne poljoprivrednicima. Ako se gleda praksa EU, korisnik bi trebao imati financijsku prošlost i barem jednu godinu u sustavu poreza da ostvari pravo na korištenje mjere.
Mi smo u neke mjere stavili kriterije koji su nemogući, a negdje, kao u ovom slučaju i na početku u mjeri 4. otvorili mogućnost manipulaciji i tek osnovanim tvrtkama da dobiju novac preko noći.
Zbog čega loše povlačimo novac iz europskih fondova? Podbacili smo, primjerice, u potrošnji novca iz vinske omotnice, a program promocije poljoprivrednih proizvoda uopće ne koristimo, za razliku od svih drugih članica EU?
Za program promocije morate imati uvjete, a to je sufinanciranje i udio na tržištu.
Kod nas gotovo niti jedna organizacija nema te uvjete i zato se nisu prijavljivali.
Također, bila je slaba promocija mjere i premalo ljudi koji su se njome bavili u Ministarstvu poljoprivrede.
Mi smo nekoliko puta tražili da se barem osnuje stručni tim koji će napraviti dobru kampanju i pomoći tijekom prijava.
Nismo se prijavljivali jer nismo imali uvjete. Ove godine, ako prođe zakon, ići ćemo na natječaj jer će nam se omogućiti udio i financiranje.
Smatrate li da HPK treba zaposliti još profesionalaca koji će voditi Komoru, a posebno za lobiranje za interes naših poljoprivrednika u Bruxellesu?
Hrvatska poljoprivredna komora ima profesionalce koji to jako dobro rade i koji su Komoru doveli u odličnu pregovaračku poziciju.
Ali, potrebni su nam stručni ljudi koji će kroz sektorske odbore prikupiti mišljenja, usporediti ih s drugim državama i nacionalnim podacima i te podatke koristiti kao platformu za pregovore na nacionalnoj i međunarodnoj razini.
Jedna osoba mogla bi pokriti dva do tri sektora, od mogućih 25.