POLITIKA OPET ULIJEVA NEPOVJERENJE I ZATIRE MOGUĆNOST OPORAVKA

BEZ PARDONA >>

Može li ova godina napokon biti ona prava za naše gospodarstvo? Iako bi se na prvu pomislilo kako hrabre izjave mini- stra financija Zdravka Marića ulijevaju povjerenje u kretanje prema boljem, posebice kada se govori o suficitu države koji nismo vidjeli od njezina osnutka, na optimizam više ukazuju dvije činjenice koje nisu toliko povezane uz hvalospjeve politici.

Prva od njih je da se u gospodarskim krugovima sve ozbiljnije, već duže vrijeme, priča o nedostatku radne snage. Iako se naizgled čini kako je to žalosno i opasno u državi koja još uvijek ima visoku stopu nezaposlenosti te je suočena s odljevom radne snage, to je s druge strane prvi i jasni znak oporavka.

Kreditiranje bi trebalo rasti

Može se to analizirati i malo hrabrije pa otvoreno reći kako veliki postotak onih koji su trenutno nezaposleni više i ne može tako lako dobiti posao, što zbog čimbenika godina, što zbog zdravstvenog stanja, a što zbog nedostatka potrebnih vještina. To je dio populacije koji će zahtijevati posebnu pažnju države, ali onaj ostatak mogao bi konačno naći posao, ako ne u Hrvatskoj onda na stranim tržištima.

Ono što je važno je da naše pojedine gospodarske grane, od građevine do IT sektora, vape za osposobljenom i kvalitetnom radnom snagom, a to je očiti znak da imaju sve više poslova. Tako gledano to je znak oporavka koji bi sve trebao veseliti.

Druga, ne toliko vidljiva činjenica je sigurno buđenje svih sektora koje se očituje i kroz broj novoosnovanih tvrtki o čemu je upravo Poslovni dnevnik pisao na svojim prošlotjednima stranicama, ali i kako god paradoksalno zvučalo kroz kreditiranje koje je povoljno i trebalo bi početi rasti.

Zdravstvo nas drži u mjestu

Gospodarski gledano Hrvatska vuče dva velika utega, a potencijalno i jedno veliko sidrište koji ju vraćaju unatrag, a loše menadžirani mogli bi ju i potopiti.

Utezi su Agrokor i Ina, a o rješavanju ta dva pitanja uvelike će ovisiti domaća gospodarska slika.

Pozitivno rješenje moglo bi nas vratiti na stazu rasta i među one u Europskoj uniji koji kreću nabolje, negativno rješenje nije ni vrijedno spominjati jer svi znaju što ono znači kada su u pitanju takva dva poslovna subjekta.

Sidrište je pak zdravstvo i od tog sidra moramo se odvezati, hrabro krenuti u oluju koja naš čeka i biti spremni platiti cijenu tog putovanja. Ovako usidreni na kraju ćemo ostati slomljenih jedara, a da nismo ni zaplovili.

Međutim, najveći problem je što je i u ovom trenutku koji bi mogao građanima uliti malo optimizma politika i dalje opterećena Savudrijskom valom i tko zna kakvim Tromblonima, pod teretom “ličke ruke” i zlostavljača žena u vlastitim redovima ponovno fokus okreće s bitnih na nebitne stvari.

Kako vratiti povjerenje?

Ali tako okreće i fokus cjelokupne javnosti te ponovno ulijevajući nepovjerenje i pesimizam u dio stanovništva zatire mogućnost oporavka kroz rast gospodarstva, jer za krhki rast ekonomije ponekad je dovoljna doza optimiza i puno povjerenja kako bi stvari krenule prema gore.

Uz pesimizam i trivijalna pitanja jedino politika i interesi pojedinaca mogu krenuti gore, a sve drugo moglo bi se vratiti na put kojim smo kročili predugo – prema dolje.