Dobavljači su skromniji
Koliko kontaminirano? S aferom ‘savjetnici’ zaredale sumnje i oko drugih pitanja
Kako neslužbeno tvrde u redovima mirovinaca, oni su već prije angažirali odvjetnike. Brojni upiti upravama kompanija u kojima su tražili razne dokumente (npr. ugovori o zaduženjima u dijelu vezanom uz jamstva, uključujući i roll up) dosad se, kažu, nisu baš pokazali plodonosnim, pa su zaključili da svojim aktivnostima i oni moraju dati i “tona”. Međutim, pritom bježe od naslanjanja na bilo koju od interesnih skupina, pa se tako i na alternativni plan nagodbe Udruge dioničara drže promatrački.
Dobavljači su, pak, dosad nagovještavali da su njihove ambicije pokušati ishoditi korigiranje postojećeg nacrta tako da ušićare malo veći postotak namirenja i da sačuvaju regionalni prodajni kanal. Taj im je smjer ovoga vikenda na neki način sugerirao i Alistair Beveridge, direktor AlixPartnersa, glavnog savjetnika izvanredne uprave Agrokora. “Jedina alternativa predloženoj nagodbi stečaj”, rekao je poručujući i da bi eventualna smjena Ante Ramljaka “apsolutno ugrozila proces restrukturiranja”. Je li tim izjavama Beveridge olakšao političku odluku premijeru Andreju Plenkoviću? To je teško reći, jer mnogi smatraju da je proces kontaminiran, a na tzv. aferu savjetnici sad su se počele lijepiti i druge kontroverze zbog manjka transparentnosti. Tako se među financijašima počelo govoriti i da je pri izboru savjetnika za restrukturiranje McKinsey navodno bio dao povoljniju ponudu. I imatelji tražbina po financijskom dugu (dužničkim papirima, kreditima) glanost snije prigovaraju zbog pristupa samom pozivu na sudjelovanje u rollup kreditu, tvrdeći da su morali dobili priliku, a nisu. Jednako tako, sve su češći i prigovori dobavljača da pri plaćanju starih dugova postoje “jednakiji”.
Zasad je nepoznanica što je obuhvat detaljne analize koju je zatražio premijer, a s obzirom na njezino trajanje neki analitičari drže da ona nije zahvatila samo pitanje izbora i naknada podizvođačkih savjetnika. Nasuprot tome, dio ih misli da je trajanje analize u prvom redu stvar komunikacijske taktike, kao i oštra retorika predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića, koji je u petak poručio da “ako analiza pokaže nešto negativno, oni koji su za to odgovorni morat će i odgovarati”.
Alternativni plan nagodbe, inače, polazi od toga da vrijedje imovine nije “fer” vrednovana tj. da je jako podcijenjena, a drugo ključno uporište su im nezakonitosti postupanja u vezi s jamstvima. U prilog “nelogičnom vrednovanju financijske imovine” pozivaju se na konsolidirano izvješće za 2016. i bilješke vezane uz ulaganja u ovisna društva, prema kojima ona kod Jamnice iznose samo 64 milijuna kuna, u Ledu su vrednovana na 62, a u Zvijezdu na 93,4 milijuna kuna. Za jamstva koja otpočetka osporavaju u međuvremenu su otkrili da su u ugovorima prilikom Agrokorova zaduživanja kroz obveznice i sindicirani kredit izrijekom ugrađena zakonska ograničenja u pogledu obveza kompanija jamaca. Sve u svemu, ne pristaju na tezu “firma je bankrotirala i vrijednost dionica je nula”.
Od operativnih kompanija iz sustava Agrokor praktično samo Konzum insolventan, tvrde u Udruzi. Prema revidiranom izvješću, 97 posto svih gubitaka proizvedeno je na matičnom društvu Agrokor d.d. (81%) i Konzumu (16%), pa samo na njih adresiraju i potrebu financijskog restrukturiranja.
Govoreći o “demistifikaciji duga” Mihaela Grubišćić Šeba, znanstvenica s Ekonomskog instituta i recenzentica alternativnog plana nagodbe, kaže kako ukupni konsolidirani dug Agrokora iznosi 7,5 milijardi eura, od čega je financijski 5,6 (uključujući i dio duga prema dobavljačima koji se tako tretira), dok se na dobavljački odnosi 1,4 milijarde eura. Od 5,6 milijardi eura financijskog duga restrukturirati treba, tvrdi, 3,6 milijardi eura Agrokora d.d. i oko 700 milijuna eura Konzuma, dok se preostalih 1,3 milijarde odnose na zdrava ovisna društva.