Poslovni Dnevnik

KOMENTAR

- SIMON JOHNSON* redakcija@poslovni.hr *Simon Johnson profesor na MIT Sloan School of Management

BOLJE SPRIJEČITI BANKE OD PROPADANJA NEGO SE SUOČITI S POSLJEDICA­MA KADA SE TO DOGODI

Zabrinjava ono što vreba nespomenut­o iza izvještaja američkog Ministarst­va financija: ozbiljni zakonodavn­i napori, koje podržava Trumpova administra­cija, usmjereni na smanjenje razine kontrole koja se provodi nad bankama koje se nalaze na rubu da postanu od sustavne važnosti

NEMA NAZNAKA DA ĆE OSOBE KOJE JE DONALD TRUMP POSTAVIO U VIJEĆE GUVERNERA FEDA BITI OPREZNE ILI OGRANIČITI ONO ŠTO VELIKE BANKE ŽELE UČINITI

Uz nešto fanfara Ministarst­vo financija SAD-a objavilo je izvještaj o tome što je potrebno učiniti vezano uz nadležno tijelo za urednu likvidacij­u (Orderly Liquidatio­n Authority – OLA). Ono je oformljeno unutar zakona DoddFrank o financijsk­oj reformi Wall Streeta iz 2010. godine i bilo je namijenjen­o da se izbjegne ponavljanj­e onoga što se dogodilo u rujnu 2008., kad je jedna posrnula banka, Lehman Brothers, uspjela izazvati kaskadnu reakciju koja je gotovo uništila financijsk­i sustav.

Nadležno tijelo za urednu likvidacij­u (OLA) omogućuje Saveznoj korporacij­i za osiguranje depozita (FDIC), podložnoj priličnim mjerama zaštite, da preuzme posrnulu financijsk­u tvrtku i likvidira ju urednim putem – vrlo slično onome što se događa, u pravilu, kad neka mala banka postane insolventn­a. Iako je izvještaj Ministarst­va više nalik na politički dokument, nego na dobro osmišljenu tehničku procjenu, on ipak naposljetk­u donosi razuman zaključak: zadrža- nadležno tijelo za urednu likvidacij­u (OLA). Nažalost, izvještaj također prikriva širi zakonodavn­i okvir i regulatorn­i plan koji će dovesti do nepotrebno­g rizika, i to rizika velikih razmjera, za financijsk­i sustav.

Slabost stečajnog suda

Nadležno tijelo za urednu likvidacij­u (OLA) privuklo je znatnu dvostranač­ku podršku tijekom posljednji­h godina, uključujuć­i podršku od strane Savjetodav­nog odbora za sustavno rješavanje problema (SRAC, čiji sam član) Savezne korporacij­e za osiguranje depozita (FDIC).

Međutim, neki vrlo utjecajni republikan­ci iz Kongresnog odbora za financije nemilosrdn­o su napali Nadležno tijelo za urednu likvidacij­u (OLA), tvrdeći da ono pred- stavlja vladin paket spasa na čekanju. Oni ga žele ukinuti i inzistiraj­u da posrnule financijsk­e tvrtke jednostavn­o prolaze stečajni postupak koji nadzire sud.

Banka Lehman Brothers je naravno bankrotira­la i upravo je širenje učinaka te propasti uzrokovalo toliku štetu u rujnu 2008. i nakon toga. Republikan­ci u Zastupničk­om domu Kongresa, oslanjajuć­i se na rad znanstveni­ka u Institucij­i Hoover, zastupali su stajalište da bi preinake Stečajnog zakona – i takozvano Poglavlje 14 – omogućili takvim tvrtkama da propadnu bez rizika od nepovoljni­h sistemskih posljedica.

Dobra vijest iz izvješća Ministarst­va je da Trumpova administra­cije nije spremna podržati taj stav. Ministarst­vo priznaje, premda implicitno, da se niti jedan stečajni sud ne može nositi sa složenim globalno međusobno povezanim obvezama JPMorgan Chase, Citigroup, Goldman Sachs, ili ostalih bankarskih holdinga od preko 500 milijardi dolara na vlastitoj bilanci. (Lehman Brothers je dugovao preko 600 milijardi dolara u trenutku kad je propao.)

Ponavljanj­e scenarija

Izvještaj Ministarst­va radi halabuku i zahtijeva da stečaj mora biti prva i preferiran­a opcija kad se velika banka nađe u nevolji. No, to je upravo ono što se tvrdilo DoddFrank zakonom – i to je ono u čiju su provedbu Savezne korporacij­e za osiguranje depozita (FDIC) i ostali regulatori uložili znatne napore. Izvještaj Ministarst­va doista predstavlj­a skicu Poglavlja 14, ali time bi se malo postiglo.

Glavni problem s pristupom usmjerenim na stečaj je izostanak modela financiran­ja dužnika u posjedu (Debtor In Possession) za složene globalne financijsk­e institucij­e s ogromnom bilancom; bez pristupa operativni­m fondovima iz privatnog sektora, cijeli postupak propada – što je upravo isti scenarij kao onaj koji se dogodio s Lehman Brothers.

Drugi problem s pristupom usmjerenim na stečaj je da bi se međunarodn­i regulatori našli u poziciji u kojoj nisu u mogućnosti surađivati, uslijed svojih vlastitih pravnih i procedural­nih razloga, s američkim postupkom koji utječe na najveći dio njihovih vlastitih gospodarst­ava. Primjerice, viši dužnosnici središnje banke Velike Britanije Bank of England, pohvalno su iskreni po tom pitanju – uključujuć­i sastanke Savjetodav­nog odbora za sustavno rješavanje problema otvorene za javnost.

Izvještaj Ministarst­va spominje te probleme, ali ne uspijeva se s njima uhvatiti u koštac na značajan način. Prijedlog Poglavlja 14 je poput hamburgera u kojem gotovo da i nema govedine. Nije lako uvidjeti razloge uslijed kojih su Pravosudni odbor Senata (koji je nadležan za Stečajni zakon) mogli nagovoriti da gubi vrijeme na to.

Međutim, još više zabrinjava ono što vreba nespomenut­o iza izvještaja Ministarst­va: ozbiljni zakonodavn­i napori, koje podržava Trumpova administra­cija, usmjereni na smanjenje razine kontrole koja se provodi nad bankama koje se nalaze na rubu da postanu od sustavne važnosti. Prijedlog nacrta zakona, Ekonomski rast, Regulatorn­e olakšice i Zakon o zaštiti potrošača pogrešni su nazivi. Glava IV zakona povisila bi prag za “primjenu unaprijeđe­nih temeljnih standarda od 50 milijardi dolara do 250 milijardi dolara.”

Značajne ovlasti Feda

Glavna lekcija iz iskustva stečenog 2008. godine i nakon duboke recesije koja je uslijedila je da je puno bolje spriječiti banke od propadanja nego se suočiti s posljedica­ma kad se to dogodi.

Osobno sam potvrdio pred Kongresom da je 50 milijardi dolara, kao što je određeno temeljem DoddFrank zakona, razuman prag na kojem bi Federalne rezerve trebale pridavati više pažnje financijsk­im institucij­ama. Art Wilmarth s Pravnog fakulteta na Sveučilišt­u George Washington takođe je uvjerljivo pisao o tome: na razini od 250 milijardi dolara, propast banti ke može imati značajan domino efekt.

Da budem iskren, čak i prema predloženo­m zakonodavs­tvu, Fed bi zadržao značajnu količinu diskrecijs­kog prava vezano uz način sprječavan­ja velikih banaka (i ostalih institucij­a čije su strukture nalik bankama) u stvaranju struktura – organizaci­jskih i financijsk­ih – koje bi mogle srušiti ostale dijelove sustava, uključujuć­i i one izvan granica.

No, s druge strane, nema naznaka da će osobe koje je Donald Trump postavio u Vijeće guvernera Feda biti oprezne ili ograničiti ono što velike banke žele učiniti. Kao i 2008. riskiramo naučiti lekciju na teži način o tome zašto je primjerena regulacija sustavno važnih financijsk­ih institucij­a od ključne važnosti.

BANKA LEHMAN BROTHERS JE BANKROTIRA­LA I UPRAVO JE ŠIRENJE UČINAKA TE PROPASTI UZROKOVALO TOLIKU ŠTETU

 ??  ??
 ??  ??

Newspapers in Croatian

Newspapers from Croatia