U Hrvatskoj je uspjeh i dalje sramota, a najviše onaj postignut vlastitom pameću

Bez pardona Stara priča Negativne poruke upućene Mati Rimcu nakon uspjeha na ženevskom auto sajmu samo su nastavak pogubne percepcije svih poduzetnika kao otimača, pri čemu se svatko tko je imao dovoljno hrabrosti krenuti u neki svoj poduzetnički pothvat

Sramota uspjeha mogla bi biti nova hrvatska sintagma ako ubrzo - i to uz veliku ogradu da nije prekasno nešto ne počnemo mijenjati. Negativne poruke upućene Mati Rimcu nakon uspjeha na ženevskom auto sajmu koje su zapalile i pokrenule niz novih rasprava po društvenim mrežama i ojađenost dijela poduzetničke zajednice koja je otvoreno u jednom trenutku pozvala Rimca, ali i sve ostale na iseljavanje iz ove države, najbolji su pokazatelj mjesta gdje živimo, ali i činjenice kako smo se samo i jedino mi sami - u stanju iznova čuditi onome što već svi zna- mo. Da, u Hrvatskoj je uspjeh sramota i izaziva javnu osudu i niz poruka i želja da se što skorije pretvori u neuspjeh.

Osuda individaulizma

Ali ne smijemo biti licemjerni i praviti se da to prvi put vidimo. Svjedočimo tome od početka države, negdje od 90tih do danas. Prvo smo sve poduzetnike izjednačavali s lopovima jer nisu mogli steći, mogli su samo oteti. Prva je to poruka ojađene mase koja je krenula od početka države zajedno s pričom o uništavanju tvornica i ratnom profiterstvu. Do danas, znači punih 27 godina, percepcija onih koji nešto rade, a da to nije u javnom sektoru uvijek je ista. Svatko tko je imao dovoljno hrabrosti krenuti u neki svoj poduzetnički pothvat odmah je ukalupljen u istu grupu - lopove.

Da, lopove jer u konačnici unutar mase poduzetnik u Hrvatskoj percipiran je podjednako kao i netko tko je orobio banku ili lokalnu trgovinu.

I nemojmo se više tome čuditi jer to nije ništa novo, staro je koliko i država, a uvelike je naslijeđeno iz prošlog režima. Ali tu postoji začkoljica prošli režim po svojoj vokaciji morao je biti takav prema poduzetnicima jer da nije bio rušio bi svoju bit sadržanu u kolektivizmu. I onda je taj sistem svoj kolektivizam najbolje provodio kroz osudu individualizma, koji često predstoji uspjehu, te ga kroz obrazovanje i školovanje sipao u glave mladih. Međutim, današnji sistem, koji je po vokaciji kapitalistički, tržišno orijentiran i sl. malo je učio u promjeni percepcije uspješnih individualaca. A zašto je tako? Ustvari je vrlo jednostavno, naglašavanjem uspješnih individualaca skidaju se maske s lica i priča mediokritete koji već godinama uspješno plivaju i odlično žive skriveni iza kapitalizma i tržišta.

Jer oni nisu niti tržišni niti kapitalistički, ali su odlično prikriveni kako bi ostali tržišni i kapitalistički točno onoliko koliko treba. Svoj uspjeh duguju državi, a ne vlastitom geniju niti vlastitoj probitačnosti, poduzetnosti, radu...

Može se unatoč svemu

Oni su ustvari najveći protivnici ljudi poput Mate Rimca i oni su najveći pobornici osude svega što iskače iz kalupa, a ako još slučajno nastaje vlastitom pameću i vlastitim radom onda su opasno zabrinuti. Zašto? Samo i isključivo zato što su ljudi poput Mate Rimca pokazatelji da se može unatoč svemu, ali što je važnije da se može bez pomoći državnog, često uhljebničkog aparata.

A ako se može čemu onda postojanje spomenutih mediokriteta koji ostaju izloženi na svjetlu dana i jasno pokazuju da upravo njima trebaju razni predstečajevi i slični instrumenti od strane države uvedeni da bi s njih opet spašavalo. Mati Rimcu i njemu sličnima ne trebaju takvi instrumenti, oni mogu uspjeti ili propasti i ovdje i negdje drugdje.

Ali bi bilo lijepo i poželjno za cijelo društvo da je sustav njima malo naklonjeniji umjesto prosječnima jer onda bi nam svima bilo dobro.

Naravno, ovo sve je vrlo pojednostavljeno prepričana boljka Hrvatske, a koja se sublimira u jednoj floskuli “sramota uspjeha”, a ta floskula po nas je puno opasnija od svih drugih poput “strukturnih reformi” kojih su nam puna usta.

MEDIOKRITETI KOJI GODINAMA ODLIČNO ŽIVE NA RAČUN DRŽAVE USTVARI SU NAJVEĆI PROTIVNICI LJUDI POPUT MATE RIMCA

NA PODUZETNIKE U HRVATSKOJ GLEDA SE PODJEDNAKO KAO I NA NEKOG TKO JE OROBIO BANKU ILI TRGOVINU