Glad za radnicima zbog iseljavanja, a ne rasta BDP-a
Paradoks Burza rada puna, a nedostaje 100.000 zaposlenika
Manpowerovo istraživanje u RH pokazalo je da će u II. kvartalu zapošljavati trećina ispitanih poslodavaca
Unatoč vojsci od 190.000 nezaposlenih na burzi, domaćem gospodarstvu trajno nedostaje više od 100.000 radnika.
Tu bi sliku mogla blago popraviti najava da čak trećina poslodavaca u naredna tri mjeseca planira povećati broj zaposlenih (i to ne samo u turizmu), no bez ciljanih mjera Vlade za zapošljavanje od suvisle imigracijske politike do rezanja porezne presije na plaće, (ne)zaposlenost ostaje vrući krumpir.
Istraživanje tvrtke Manpower, koja se bavi područjem ljudskih resursa, po prvi puta je provedeno u Hrvatskoj i obuhvatilo je 620 poslodavca. Njih 33 posto najavilo je da će povećati broj radnika u narednom kvartalu (29 posto neto). S proljećem pred vrati- ma očekivalo u segmentu bi se da entuzijazam ugostiteljstva ieoeoiizvire isključivo iz očekivanja još jedne dobre sezone, no tomu nije tako.
Premda poslodavci očekivano najviše planiraju zapošljavanja i turizma (48 posto),), uz bok slijedi građevina s 466 posto, visoko s 33 posto suu tvrtke na koje karti, se najveće bave proizvodnjom, povećanje dneaaotkrio je direktor Manpowera za Hrvatsku i Sloveniju Nebojša Biškup. Gledano zaposlenosti osjetit će se u zapadnoj i južnoj Hrvatskoj,j, dok će Među rast u onima središnjoj koji i istočnoj traže čauo biti nešto umjereniji. Zubak. radnike “Najčešće je i autokuća tražimo Auto autolimare i autolakirere kojee je vrlo teško pronaći jer ih vrloo mali broj izlazi iz strukovnihh škola, Izidor a u Rudomino određenim iz gradovima Auto oao nema ni upisanih”, kaže Zubaka. Sa sezonom izmjenee guma pred vratima traže see vulkanizeri prijeći i tisuću kojima eura, plaća, no ovisno posao iooo godinama iskustva, može je sezonski, slično kao u turizmu.
Prema riječima Gorana Popovića, radnike traži i tvrtka Markantile, koja pruža usluge inženjeringa u zgradarstvu i industriji, no unatoč broju prijavljenih na burzi teško je pronaći, ali zadržati radnike. “Mogli bismo zaposliti do petoro ljudi, različitog profila sistem inženjera, za plaće između 10 i 12 tisuća kuna neto. Velik je problem tri do pet godina morate uložiti u čovjeka da dobijete sisteminženjera za automatizaciju u zgradarstvu, a onda vam čovjek radi još isto toliko prije nego se zasiti terena. Stalno bismo trebali imati 20 posto viška radne snage da se ‘vrte’, ali su cijene na tržištu toliko pale da je to nemoguće”, kaže.
No zato, bez puno iznenađenja, optimizma ne nedostaje ni u javnom sektoru u kojem 16 posto anektiranih planira skok zapišavanja. “Po nama ta brojka ne bi smjela biti 16 posto jer ona ne odražava stvarno stanje u gospodarstva te smatramo da bi u svakom slučaju trebala biti gotovo ili jednaka nuli”, napominje Biškup.
Činjenica da čak trećina poslodavaca planira rast zapošljavanja ne odražava gospodarski uzlet već sumornu realnost da je riječ o radnim mjestima koja su ispražnjena zbog ekonomske emigracije. Biškup ističe da je u zadnjih 15ak godina gospodarstvo izžalost, gubilo oko 200 tisuća radnih mjesta, a odlaskom u inozemstvo smanjio se i broj nezaposlenih na burzi. “Postavlja se pitanje hoće li gospodarstvo moći popuniti otvorena radna mjesta, čiji broj u drugom kvartalu ima potencijal premašiti 100 tisuća, prema 120.000. Na- neće moći popuniti ta radna mjesta”, smatra Biškup dodajući da posljedično neće ostvariti niti planirani rast naprosto jer neće biti dovoljnog broja radnika.
“Od 190.000 radnika na burzi, procjena je da oko 120.000 trajno nezaposlenosti. Ostaje vam oko 70.000 ljudi no, oni su disperzirani po cijeloj zemlji, raspolažu s raznim znanjima, čime ih se na bar polovicu ne može računati kao na zapošljive, a izostaje i edukacija koja bi ih učinila konkurentnijima potencijalnim poslodavcima”, kaže Biškup. Stoga je loptica sada na Vladi koja mora realnosti prilagoditi fiskalnu i parafiskalnu politiku da zapošljavanje učini atraktivnijim poslodavcima, ali dotaknuti pitanje imigracijske politike, kao što je to učinila Slovenija, primjerice, jer “kvote od 30.000 stranih radnika godišnje nije imigracijska politika”.
Ekonomist Željko Lovrinčević situaciju vidi daleko ozbiljnijom i smatra da je pitanje imigracije pitanje opstanka. “Za zadržavanje održivog mirovinskog sustava, da dobijete mirovinu, a ne socijalnu pomoć, Hrvatskoj nedostaje 300.000 radnih mjesta postojeće razine produktivnosti. Tu demografska politika, mjere poput sto kuna po djetetu i slično, ne može više ništa promijeniti, tržište to nije u stanju riješiti. Hrvatska se, kao društvo mora suočiti sama sa sobom i činjenicom da izumire i treba otvoriti pitanje imigracijske politike”, zaključuje Lovrinčević.