U užem krugu JP Morgan, Morgan Stanley i Lazard
Vlada bira Još se čeka odabir savjetnika iako je prošlo, 15 mjeseci od političke odluke
I među naftnim stručnjacima sve je više onih koji na tu priču gledaju kao na ‘račun bez krčmara’
Od prve najave premijera Andreja Plenkovića da Vlada namjerava od mađarskoga Mola preuzeti njegov udjel u Ini prošlo je gotovo punih 15 mjeseci, a još uvijek nije izabran ni investicijski savjetnik za operaciju otkupa i razmatranje potencijalnih strateških partnera. No, nakon što je od inicijalnih rokova za prijave interesenata prošlo nepunih dva mjeseca, a prvotno se za taj posao javilo sedam međunarodnih igrača, u Vladi su napokon napravili uži izbor. Vladino posebno povjerenstvo tako bi odlu- ku ubrzo trebalo prelomiti između tri imena: JP Morgan, Morgan Stanley (u konzorciju s PBZom kao lokalnim partnerom) te Lazard.
S obzirom na veličinu projekta pozivnom natječaju odaslanom na 18 eminentnih adresa inicijalno su se odazvali globalno poznati igrači u takvim projektima. Među njima je bio i za naftni biznis po referencama najjači Goldman Sachs, koji je svoju ponudu je dao s Interkapitalom. To što se G. Sachs na kraju nije našao u najužem izboru utoliko se uglavnom pripisuje cijeni. Uz njih, u igri su bili još Rothschild, Deutsche Bank te Morealis, dok su se nekima za kandidaturu ispriječili raniji angažmani s Molom.
Kako bilo, u daljnje aktivnosti vezane uz reotkup Ine ići će se ili s M. Stanleyjem, ili JP Morganom ili Lazardom. Već prilikom pozivnog natječa- ja definirano je da angažman savjetnika podrazumijeva tri faze: pripremu, savjetovanje u samoj kupnji dionica te, konačno, strateško promišljanje u smislu mogućeg uvođenja strateškog partnera Ine. Uz dubinska snimanja i valuacije, posao savjetnika uključuje i opcije financiranja, a s tim u vezi i (novog) strateškog partnerstva. Jer, podsjetimo, od samog početka u Vladi se govorilo se kako će se ići na rješenja kojima se ne bi povećao javni dug.
Hoće li cijela priča doista i završiti preuzimanjem Molova udjela, i hoće li se usporedno s tim pronaći novi strateški partneri, ishodi su na koje se danas mnogi baš i ne bi kladili. Kako vrijeme prolazi, u poslovnoj zajednici, pa i među naftnim stručnjacima sve je više onih koji na tu priču gledaju kao na “račun bez krčmara” i sumnjaju da će se Vladin projekt zaključiti otkupom Molova udjela u Ini. Sumnje uglavnom počivaju na tome da će Mađari za svojih 49,7 posto dionica vjerojatno tražiti neprihvatljivo visoku cijenu. S mađarske su strane dosad uglavnom isticali da očekuju barem onoliko koliko su uložili u Inu. No, ta brojka, čini se, nije posve jednoznačna. Bi li to značilo 1,4 ili 1,7 milijardi eura za nepunih 50 posto vlasništva?
UZ DUBINSKA SNIMANJA I VALUACIJE, POSAO SAVJETNIKA UKLJUČUJE I OPCIJE FINANCIRANJA