Mnoge velike građevinske tvr tke nisu se prilagodile novom tržištu, ostali smo bez ‘lokomo tiva’ koje mogu vući sektor

Mirjana Čagalj, potpredsjednica HGK za graditeljstvo, promet i veze, analizira razloge zbog kojih se građevinski sektor u Hrvatskoj samo djelomično oporavio od dramatične krize te ga još mori niska stopa aktivnosti i zaposlenosti u odnosu na ostale držav

OVE SE GODINE OČEKUJE POBOLJŠANJE I UBRZANJE PROCEDURA ZA PRIHVAT NOVCA IZ EU FONDOVA, JER JE TO VELIKA PRILIKA ZA OTVARANJE NOVIH RADNIH MJESTA U GRADITELJSTVU

Najveći problem je taj što se većina naših značajnih građevinskih tvrtki nije organizacijski i tehnološki prilagodila izmijenjenoj strukturi radova i snažnom pritisku inozemne konkurencije

Potpredsjednica HGK za graditeljstvo, promet i veze Mirjana Čagalj u razgovoru za Poslovni dnevnik analizira stanje i trendove u građevinskom sektoru te predlaže da se uzor potraži u zemljama EU koje su pomoć građevinskom sektoru pronalazile u povećanju investicijskih aktivnosti na državnoj i lokalnoj razini, u poreznim stimulacijama, intenziviranjem izgradnje socijalnih stanova, povoljnijim kreditiranjem i drugim mjerama.

Gdje je trenutno sektor po pitanju oporavka u odnosu na pretkrizno razdoblje?

Sektor graditeljstva samo se djelomično oporavio u odnosu na pretkrizno razdoblje: naime, tek je relativno nedavno zaustavljen drastičan ekonomski, kvantitativni i kvalitativni pad sektora graditeljstva koji je trajao više od 5 godina. Hrvatsko tržište još i sada karakterizira niska stopa aktivnosti i zaposlenosti u odnosu na ostale države članice EU. U takvim okolnostima ostvariti relativni trend rasta u odnosu na prethodno obra- čunsko razdoblje nije nikakav poslovni podvig. Sadašnje stanje nije odraz samo snažne kontrakcije investicijske aktivnosti o kojoj graditeljstvo ovisi, nego je dijelom povezano i s predimenzioniranim građevinskim sektorom prije nastupanja krize, formiranog na temeljima vođenja pogrešnih razvojnih politika. Riječ je prije svega o stvaranju nekretninskih balona povezanih s ekspanzijom hipotekarnoga kreditiranja temeljenog na nerealnom rastu cijena nekretnina, ali i prekomjernom ulaganju u izgradnju infrastrukture u okolnostima tada prisutne relativno niske zaduženosti koja je omogućila korištenje inozemnog financiranja.

Što pokazuju brojke i trendovi?

Ukupno je od 2008. izgubljeno 60,5 tisuća radnih mjesta (41,8 tisuće kod pravnih osoba i 18,7 tisuća kod obrtnika), udio građevinarstva u BDVu smanjen s 8,1 na 5,1%, obujam građevinskih radova smanjen je za 46,6%, vrijednost izvršenih radova za 42,2%, a broj završenih stanova za 62,9%. Sada je, prvi put nakon 2005., po dvoznamenkastoj stopi porastao broj izdanih građevinskih dozvola i predviđene vrijednosti radova. Za nekoliko postotaka porastao je fizički obujam građevinskih radova. Po trendu rasta izdanih građevinskih dozvola i vrijednosti novih narudžbi predviđa se sličan scenarij u budućem srednjoročnom razdoblju.

Koji su pokretači snažnijeg rasta graditeljskih radova u Hrvatskoj; primjerice prije krize to su bile cestogradnja i stanogradnja, pa iz kojih područja po novome će rasti pritisci investicija?

Točno je kako su prije krize cestogradnja i stanogradnja bili pokretači snažnijeg rasta graditeljstva, no kapaciteti su bili preveliki za relativno malo tržište kao što je Hrvatska. Situaciju je dodatno otežala činjenica da je početak recesije koincidirao s dosezanjem granice visoke zaduženosti svih sektora države, stanovništva i tvrtki, što se u konačnici odrazilo u obliku snažnog pada građevinske aktivnosti. S obzirom na to da nije bilo dostatnog fiskalnog prostora, odnosno Hrvatska nije imala nizak proračunski deficit i nisku razinu javnog duga koji bi joj omogućio da putem pojačane investicijske aktivnosti ublaži situaciju u građevinskom sektoru, tijekom godina došlo je do urušavanja hrvatskog graditeljstva.

Što se tiče pokretača snažnijeg rasta graditeljskih radova u Hrvatskoj, treba prvenstveno računati s malim i srednje velikim građevinskim tvrtkama. One su već sada osposobljene za energetsku obnovu zgrada, rekonstrukcije, adaptacije, manje investicijske zahvate te radove na održavanju, a nemaju i neće imati većih poteškoća oko dobivanja poslova pa zato neće znatnije osjetiti spomenute investicijske pritiske.

Je li još dio šire slike ključnih problema nelojalna konkurencija, koji se ostali problemi posebno ističu i kako se s njima nose građevinari? Koji su glavni izazovi s kojima se suočavaju oni poduzetnici koji provode restrukturiranje?

Nelojalna konkurencija postoji, ali ona je samo dio problema. Najveći problem je taj što se većina naših značajnih građevinskih tvrtki nije organizacijski i tehnološki prilagodila izmijenjenoj strukturi radova i snažnom pritisku inozemne konkurencije. Dakle, razvojem gospodarstva kojeg budući trendovi naznačuju, problem će se produbiti kod srednje velikih te velikih građevinskih tvrtki koje bi trebale raditi na zahtjevnim infrastrukturnim projektima. Danas je mali broj onih koje su u stanju provesti neki kompleksniji građevinski projekt. Također, građevinari se danas bore s nedostatkom kvalificiranih radnika koji im stvara velike probleme u planiranju i preuzimanju te dovršavanju poslova.

Na stanje u graditeljstvu jako mnogo utječe velik udio loših kredita u nekretninskom dijelu sektora, koji je zastupljen s preko 40%, tako da s ostalim dubiozama više od polovine ukupnog udjela loših kredita otpada na građevinske tvrtke, promatrajući cijelo hrvatsko gospodarstvo.

Slažete li se ocjenom da je sektor sad sveden na nekoliko velikih tvrtki iz područja visokogradnje i niskogradnje, dok brojnošću pretežu male i srednje tvrtke, te koja je njihova dugoročnija perspektiva? Što pokazuju analize za MSP sektor u građevini po pitanju prilagodbe

OD 2008. IZGUBLJENO 60,5 TISUĆA RADNIH MJESTA, OBUJAM GRAĐEVINSKIH RADOVA SMANJEN JE 46,6%, VRIJEDNOST IZVRŠENIH ZA 42,2%, A BROJ ZAVRŠENIH STANOVA ZA 62,9%

tržišnim uvjetima? Okreću li se sve više poslovima vezanim uz energetsku učinkovitost i koliko ljudi zapošljavaju?

Nažalost, protekom vremena ostalo je vrlo malo onih građevinskih tvrtki koje, poput lokomotive, mogu vući naprijed naše graditeljstvo. Prema podacima DZSa te drugim izvorima, postoji samo 7 značajnih građevinskih tvrtki, četiri u visokogradnji i tri u niskogradnji. Srednje velikih građevinskih tvrtki koje ostvaruju dobre poslovne rezultate i zapošljavaju veći broj radnika ima sedam, a toliko je i uspješnih tvrtki koje su specijalizirane za djelatnosti sa šireg područja graditeljstva.

Istina je kako brojnošću pretežu mala i srednja poduzeća, koje u Hrvatskoj čine preko 95 posto ukupnog broja. U svakom slučaju, analize pokazuju kako mikro i male građevinske tvrtke nemaju i vrlo vjerojatno neće imati značajnijih problema s prilagodbom tržišnim uvjetima, nelojalnom konkurencijom itd., a niti s trenutnim deficitom radne snage na našem tržištu rada. One neće znatnije osjetiti proces restrukturiranja. Mnoge od tih tvrtki su, zapravo, ovaj proces do sada već i odradile.

Inače, male i srednje tvrtke se sve više okreću poslovima vezanim uz energetsku učinkovitost, a razlog tome je jer ih vide kao dugoročnu perspektivu.

U 2017. u sektoru graditeljstva radilo je 66.286 radnika u trgovačkim društvima te 20.342 u građevinskim obrtima.

Što je s udjelom graditeljstva u BDV-u (bruto dodanoj vrijednosti): koliki je on u RH, a koliki je prosjek Europske unije?

Dok kod nas udio BDVa graditeljstva u ukupnom BDVu i dalje pada (u odnosu na prethodnu godinu za 0,3 postotna boda), u EU je on porastao za 0,1 postotni bod što pokazuje na postupan oporavak građevinske aktivnosti u većem broju država članica. Ovaj podatak žalosti jer je hrvatsko graditeljstvo krizu dočekalo sa znatno višim udjelom od prosječnog u EU, koji je iznosio 6,4 posto. Međutim, uslijedio je pad udjela na 5,1% te se Hrvatska našla ispod prosjeka EU koji iznosi 5,4%.

Udio BDVa graditeljstva Hrvatske u BDVu graditeljstva Unije trenutno iznosi 0,3%. Prema snazi građevinskog sektora u društvu smo sa Slovenijom, Bugarskom, Maltom, Mađarskom i Ciprom.

Što se očekuje na planu poboljšanja procedura za prihvat novca iz EU fondova - jednog od ključnih alata i od životne važnosti za građevinare?

Ove se godine očekuje poboljšanje i ubrzanje procedura za prihvat novca iz EU fondova, jer su sredstva EU velika prilika za otvaranje novih radnih mjesta u graditeljstvu, i to na prvom mjestu putem ulaganja u infrastrukturne prioritete EU u području prometa, energetike i digitalne tehnologije.

Napokon se i u Hrvatskoj shvatilo kako Unija na ovaj način nastoji pomoći razvoj i poboljšati infrastrukturu te tako smanjiti razlike između država članica.

Od investicija koje su zanimljive sektoru graditeljstva ističu se one koje bi se uložile u prometnu infrastrukturu (rekonstrukcija postojećih i gradnja drugih kolosijeka željezničkih pruga, gradnja mostova, povećanje kapaciteta luka), zatim u komunikacijsku i energetsku infrastrukturu, u složene građevine na industrijskim prostorima te u nestambene i stambene zgrade.