Softverašima plaće rastu brže od profitabilnosti
Jure prema zidu Perjanice hrvatskog softvera bilježe stalni rast koji bi uskoro mogao završiti Neto marža softverskih tvrtki je u 3 godine rasla s 7,7 posto na 8,6 posto što je premalo s obzirom na djelatnost
Kao i hrvatski turizam, tako i domaće softverske tvornice, perjanice izvoza i gospodarskog rasta, po prvi put dosad svoje lanjske rezultate sabiru s dozom opreza. Nominalno, rezultati su nikad bolji! Sve sami re- kordi! Tajana Barančić, predsjednica Hrvatskih softverskih izvoznika (CISEx) i direktorica računovodstvenog servisa Astra poslovni inženjering u svom tradicionalnom pregledu, koji je ovog puta objavila u časopisu Mreža, navodi da je hrvatska softverska industrija lani generirala gotovo 10 milijardi kuna prihoda (9,89 mlrd. kn) od čega se izvoz popeo na tri milijarde kuna (2,95 mlrd. kn). Nadalje, softverska industrija u 2017. godini zaposlila je 1786 ljudi, prihod po zaposlenom povećao se na 604,3 tisuće kuna, a prosječna neto plaća povisila se na 8483 kune.
U ožujku ove godine prosječna plaća skočila je dodatno, na 9140 kuna. Barančić zato upozorava da kad se pogledaju relativni pokazatelji, znači stope rasta, postaje jasno da softveraši jure prema zidu. Navodi da su zbog nedostatka broja IT stručnjaka plaće počele prebrzo rasti, a interes softverskih tvrtki da povećaju profitabilnost i prihode, pojašnjava, to ne prati odgovarajućim tempom. Upaljenih crvenih lampica, ističe, ima stvarno mnogo.
Primjerice, udio izvoza u prihodima softveraša stalno se odražava oko 30 posto, iako je ukupan rast izvoza u pet godina bio 40 posto.
Nadalje, neto marža tih tvrtki je od 2014. do 2017. porasla s 7,7 posto na 8,6 posto što je, pojašnjava, i premali rast i premali postotak s obzirom na djelatnost.
Barančić poentira da je situacija još nezgodnija, zna li se da je lanjsko povećanje neto marže prije svega rezultat smanjenja stopa poreza na dobit, a ne aktivnosti koje su softveraši poduzeli sami.
“Softverske tvrtke trebale bi se od davanja usluga odmaknuti prema razvoju vlastitih proizvoda, pronaći specifične niše i više nastupati u inozemstvu, ako ne porade na prihodima i profitabilnosti riskiraju da im pozicije ugroze Indijci i Kinezi. Uvijek će netko biti spreman raditi za nižu cijenu”, kaže Barančić. Pojašnjava da prvi korak ka traženju rješenja može biti u izlasku na strana tržišta. Od 3500 obrađenih bilanci softverskih tvrtki samo 1000 imalo je od izvoza prihod veći od 100.000 kuna. Softveraši te trendove itekako osjete.
Kobni obrazovni sustav
Tomislav Bilić, osnivač i direktor osječke tvrtke Inchoo, kaže da nastavljaju rast i prihoda i izvoza. Izvoz mu je veći od 95 posto. No, kad dođe do zaposlenika stvari su slojevitije.
“Imamo 57 zaposlenika i ciljamo rast pet do deset ljudi godišnje što nam uspijeva. No, osjeti se konkurencija za zaposlenike. Do prije koju godinu bilo nas je desetak, sad nas je u Osijeku i šire na desetke i svi tražimo talente”, kaže Bilić. Pojašnjava da iz obrazovnog sustava dolazi premalo stručnjaka, a troškovi edukacije se sve jače prebacuju na tvrtke. No, i sve im više trebaje ju stručnjaci koji imaju mnogo viši nivo znanja nego što ga u Hrvatskoj mogu dobiti. Rezultat je, kaže, da je prosječna plaća od 5000 kuna za početnika postala uobičajena. Slično doznajemo i u Splitu i Dalmaciji. Ivan Burazin, osnivač CodeAnyWhere i pokretač najveće regionalne developerske konferencije Shift navodi da se i ovdje broj tvrtki s desetak povećao na desetke. Navodi da ne očekuje da će se to promijeniti, jer globalna potražnja za softverskim proizvodima i dalje vrlo snažno raste. “Na organizaciji Shifta smo najbolje vidjeli koliko se novih softverskih tvrtki pojavilo u Splitu, što od pojedinaca koji su honorarni posao pretvorili u biznis pa sve do stranih investicija u R&D centre, tako da se plaće za programere u Splitu sada kreću od pet do 25 tisuća kuna neto, ako je i to granica”, kaže Burazin.
Borrba za ljude
Toni Frankola, osnivač i direktor Syskita, najveće hrvatske softverske tvornice, specijalizirane za proizvodnju softverskih proizvoda, a ne pružanje usluga, kaže da ga je po prvi put analiza Tajane Barančić iznenadila.
Očekivao je kvalitetnije pokazatelje u industriji. Najveći problem, i on navodi, upravo je nedostatak stručnjaka i značajno povećanje plaća. Navodi da su plaće za programere u Zagrebu, gdje ima centralu, sada do sedam pa do preko 20 tisuća kuna neto.
“Lijepo je danas biti informatičar radnik. Svoje zaposlenika sada tražimo po šest mjeseci i moramo se boriti s drugim tvrtkama za njih, ima mnogo dobrih softverskih tvrtki koje izvoze i rade zanimljive projekte”, kaže. Dodaje da su došla vremena kad ne bi želio biti u koži onih IT tvrtki koje ne izvoze. No, pojašnjava, da s obzirom na regulativu, teško da se može pronaći rješenje i u uvozu softveraša. “Mi prodajemo na globalnom tržištu, ali nam i radnici imaju takve mogućnosti. Taman da želimo dovesti nekog softveraša iz Egipta, moramo imati argumente zašto bi došao ovdje”, kaže.
Boran Lončarić, predsjednik uprave GDI grupe kaže da i njima rastu prihodi i izvoz, ali naglašava da bi izvoz bio još dinamičniji kada bi u Hrvatskoj mogli više zapošljavati. Tražili su stručnjake ne samo u Zagrebu već i po Vinkovcima, Vukovaru i Iloku. Zapošljavaju i u Osijeku, ali kaže da su zbog nedostatka ljudi morali potražiti stručnjake i vani. GDI tako ima zaposlenike u Sloveniji, Mađarskoj, Makedoniji, Ukrajini itd. “Plaće se kreću od pet do 25 tisuća kuna, ali najveći poticaj ljudima da dođu raditi za nas je to što smo globalni igrač prepoznat u Aziji, Latinskoj Americi, arapskim državama, Kanadi, da radimo s Telekomom Austrija i Vodafoneom. Nadam se da će Vlada u 2019. umjesto progresivnog uvesti linearno oporezivanje plaća da zaposlenicima porastu plaće”, kaže Lončarić.
Zagrebački proizvođač softvera za postprodaju i logistiku, Maidea, prošli tjedan izlagao na CeBITu, i to svoj, novi softverski proizvod ServiceApp SMB.
Matija Matijevac, suosnivač i direktor tvrtke Maidea kaže da je lani i njegova tvrtka imala rast prihoda i dobiti.
“No, da bi ostvarivali dugoročnu konkurentnost naših proizvoda i usluga, izvoz je jedan od načina internacionalizacije i osiguranja te strategije. Uz podršku fondova, mi smo u prilici realizaciju izvoza ostvariti brže, a nastupom na CeBITu napravili smo izravan zamašnjak tom planu. Kao mala softverska kompanija, izvoz za nas predstavlja i potvrdu kvalitete i mogućnost širenja u stručnjacima i tržištima”, zaključuje Matijevac.
TVRTKAMA SVE VIŠE TREBAJU STRUČNJACI KOJI IMAJU MNOGO VIŠI NIVO ZNANJA NEGO ŠTO GA U HRVATSKOJ MOGU DOBITI, KAŽE OSNIVAČ INCHOOA