Restrukturiranje Uljanika
U prvom planu nekretnine, a ne spas brodogradnje
Država bi trebala odmah ‘istresti’ oko 300 mil. eura za naplatu kredita i predujmova za otkazane brodove
Upetak poslijepodne za Bruxelles je otišao prijedlog programa restrukturiranja Uljanik Brodogradilišta (UB), tvrtkekćeri pulskog Uljanik d.d.-a, i to unatoč otvorenom upozorenju koje je Vladi zbog nelogičnosti, nepridržavanja propisa i de facto friziranih podataka na kojima se temelji program pismeno uputio ministar financija Zdravko Marić.
Za slanje programa imalo se na raspolaganju još cijeli ovaj tjedan, ali je ipak zaključeno da se više neće raditi na njemu. Iz Pule su očito uspjeli uvjeriti Vladu da bi za državni proračun puno veći udar bio scenarij stečaja i trenutno aktiviranje većeg dijela od 600-njak milijuna eura izdanih državnih jamstava za Uljanikove brodove, gašenje gradnje brodova i gubitak 4000 radnih mjesta u Puli i Rijeci. Umjesto toga, program koji je odaslan Komisiji predviđa da država odmah “istrese” oko 300 milijuna eura za naplatu kredita i predujmova za otkazane brodove. No, angažman države u priču oko Uljanika trebao bi biti znatno veći i zahtjevniji, jer se predviđa da se paralelno s time država uključi i potporom strateškom partneru u osiguranju likvidnosti Uljanika, ali i učešćem u njegovom projektu gradnje stambeno-poslovnog kompleksa koji bi trebao niknuti na mjestu današnjeg brodogradilišta. Takav “nonpaper” pojavio se nakon nedavnog sastanka IDSovih čelnika Borisa Miletića i Valtera Flege s premijerom Andrejem Plenkovićem i resornim ministrima, a prema njemu država bi odabranom Uljanikovom strateškom partneru Danku Končaru osigurala posudbu 200 milijuna eura iz koje bi on, pozajmicom, Uljaniku omogućio vlastito učešće u restrukturiranju UB-a, dovršetak gradnje dijela ugovorenih brodova i povrat 523 milijuna kuna pozajmice 3. maju.
Prethodno, što je uvjet države za dobivanje te potpore, Končar bi trebao dokapitalizirati Uljanik d.d. s 24 milijuna eura. Dokapitalizacija bi trebala uslijediti nakon što Komisija i Vlada odobre program restrukturiranja, a spomenuta potpora Končaru nije sastavni dio programa restrukturiranja koji je poslan u Bruxelles. Jednako kao ni gradnja velikog stambeno-poslovnog kompleksa na četiri etaže na oko 300.000 kvadratnih metara korisne površine, koji bi, ovisno o brzini sređivanja potrebne dokumentacije i gradnje, trebao biti realiziran kroz narednih tri do sedam godina. U tom projektu procijenjene vrijednosti 600 milijuna eura Uljanik d.d. ne bi izravno sudjelovao, nego bi to bio joint venture u kojem bi država imala udjel od 30 posto, a kao partner Končaru dala bi Uljanikovo zemljište na kojemu će prestati koncesija za brodogradilište i za koje treba ishoditi prenamjenu u građevinsko zemljište. Partner bi, pak, osigurao financiranje. Ulog bi se kasnije vratio prodajom nekretnina, a procjena predlagatelja projekta je da bi država pri tom mogla uprihoditi oko 200 milijuna eura. U sklopu ovog kompleksnog plana predviđeno je i da Uljanik d.d. pronađe oko 30 milijuna eura za gradnju marine za mega-jahte, te da ona bude, kao nagrada za vođenje procesa, prepuštena na korištenje strateškom partneru Končaru.
Plan za suradnju s Končarom i joint venture za atraktivne pulske stanove nije formalno pravno vezan za Uljanik d.d. i UB, pa ga se zbog toga i nije priložio dokumentaciji poslanoj u Bruxelles. Ipak, njegova realizacija ovisi o sudbini poslanog programa restrukturiranja za UB. Taj program, po ocjeni upućenih u funkcioniranje briselske birokracije za ovakve programe državne potpore, teško da može proći, prije svega jer on, što su zaključili i u resornim ministarstvima, nije ni koncipiran kao program restrukturiranja UB-a, nego Uljanik dd-a. Ni u samom programu, iako su ukupni troškovi precizirani, ostalo je nepoznato koliko od 17 brodova iz knjige narudžbi Uljanika d.d. (!?) će biti otkazano, a za koliko njih se može računati da bude dovršeno, te je i nakon zahtjeva ministarstava ostalo nejasno kolika su u međuvremenu nastala dugovanja zbog kašnjenja izgradnje brodova.
Slanjem programa unatoč brojnim otvorenim pitanjima Vlada očito kupuje vrijeme i prebacuje Komisiji da kaže zadnju. Međutim, kada bi se i dobilo zeleno svjetlo za Uljanikov program i pomaganjem nekretninskog biznisa pomoglo da se dovrše ugovoreni brodovi u Puli i Rijeci, još uvijek se iz programa malo čuje o samoj budućnosti brodogradnje. Logično je tek da bi, kada bi se zatvorio Uljanikov dug 3. maju to brodogradilište moglo prodati i time mu osigurati nastavak rada. No, što se troškova za državu tiče, u grubo gledajući po ovoj pulskoj računici bi u slučaju stečaja Uljanika država iz proračuna dala 600 milijuna eura, a za realizaciju ovog mega-paketa tek nešto manje, 500 milijuna eura. No, sudeći po svemu, potporu od lokalne politike za ovaj drugi scenarij, nekretninskobrodograđevni plan, njegovi autori imaju. Potvrdu da za njega kod vlade lobiraju dalo je i dizanje ruku IDS-ovaca u Saboru prošli tjedan kod izglasavanja oporbi spornog zakona o najmu stanova.