Vjerovnik ima pravo naplate iz založene stvari, ali ograničeno

Sudska praksa Potraživanje Založno pravo tuženika u ovom slučaju upisano je u javnoj knjizi, tj. zemljišnim knjigama

Vrhovni sud RH je u odluci Rev 1464/15 zauzeo stav povodom izvanredne revizije koja je bila uložena povodom više pitanja između ostaloga i da li založni vjerovnik čije je pravo zaloga upisano u zemljišnoj knjizi iz založene stvari ima pravo namiriti svoje potraživanje iako bi prema odredbama Zakona o obveznim odnosima eventualno nastupila zastara potraživanja.

Za odgovor na postavljena pravna pitanja zbog kojih je podnesena revizija mjerodavna je odredba čl. 368. st. 1. ZOO prema kojoj, kada protekne vrijeme zastare, vjerovnik čije je potraživanje osigurano zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u rukama ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi.

Dospijevanjem cjelokupnog neplaćenog kredita na naplatu, tražbina tuženika više nema karakter povremenog potraživanja pa se u odnosu na glavnicu duga ne može primijeniti odredba čl. 368. st. 2 ZOO pa tako niti zastarni rok iz čl. 372. st. 1 ZOO nego opći zastarni rok predviđen odredbom čl. 371. ZOO. Zastarni rok teče od dana dospijeća navedenog potraživanja iz ugovora o kreditu.

Budući da je založno pravo tuženika upisano u javnoj knjizi tj. u zemljišnim knjigama, proizlazi da se vjerovnik, ovdje tuženik, ima pravo namiriti iz založene stvari čak i kada je tražbina zastarjela, ali u opsegu koji isključuje zastarjela potraživanja kamata i drugih povremenih davanja (čl. 368. st. 2. ZOO).