Rat restoratera u Kaliforniji i njegove posljedice na našu softversku industriju

Kako zadržati stručnjake Softverske tvrtke u Hrvatskoj sve češće se trude zadržati zaposlenike subvencioniranim obrocima, za koje se nadaju da će im država omogućiti da ih mogu porezno pravdati, ali kao i s drugim mjerama koje predlažu, i ovoj nedostaje pojašnjenje čije će interese pomrsiti i kako

Uposljednjih nekoliko dana dogodilo se mnogo toga. Od otkrića podzemnog rezervoara tekuće vode na Marsu preko oporavka Bitcoina iznad 8000 dolara, po nas lošeg efekta snažnog Trumpovog pritiska na H1B vize preko kojih dosta hrvatskih stručnjaka radi u SADu, zatim početka ulaska kućnih genetičkih testova u širu primjenu kroz GlaxoSmithKlineovu investiciju od 300 milijuna dolara u startup 23andMe, hladnog tuša za dionicu Facebooka zbog posljedica GDPRa, nekoliko domaćih uspjeha poput onog koji je na AppStoreu ostvario Na- investicije koju je primio Gideon Brothers, dogovora Coffee Clouda i METROa te suradnje koju je DokIng u području robotike dogovorio s Izraelcima.

Ali više od svega tjedan je obilježio rat restoratera u Kaliforniji. Ima, naime, najširi utjecaj na domaću softversku industriju.

Ne Facebooku

U Kaliforniji se lokalne zajednice i tehnološki divovi oštro sukobljavaju oko menzi, restorana zatvorenih za širu javnost i namijenjenih isključivo zaposlenicima neke organizacije. Na prvu biste mogli pomisliti, u duhu postojećeg hrvatskog političkog narativa, da se tehnološki divovi zalažu za socijalizam, a lokalne zajednice za kapitalizam. Kao u nekadašnjim industrijskim gigantima u Hrvatskoj ili trenutačno u Hrvatskom saboru, državnim poduzećima i javnoj upravi tako se i u tehnološkim divovima ruča ili besplatno ili iznimno povoljno.

U većim uredima Facebooka i Googlea po svijetu, ne samo u SADu, ručak nerijetko pripravljaju najboljih chefovi. Na meniju su često jela raznih gastronomskih tradicija pa i ona prilagođena najnovijim dijetnim trendovima. To sve prije koju godinu počelo se prelijevati i u Hrvatsku. Domaći prvak u svemir- skoj tehnologiji Amphinicy technologies, kao i svjetski prvak u online kartografiji, zagrebački Giscloud, imaju kuhare koji zaposlenicima pripremaju vrhunska jela. Zvuči kao nekad, u socijalizmu, ali sada na višem, tehnokratskom nivou. U zemlji iz koje tehnološki stručnjaci bježe na zapad, pokazalo se, subvencionirana prehrana jedna je od najboljih mjera kako ih zadržati.

Ovaj tjedan Mountain View, gradić u koji svoje sjedište do kraja godine planira useliti Facebook, zabranio je svim kompanijama pa tako i najvećoj svjetskoj društvenoj mreži, da rade upravo to – da nude besplatnu hranu svojim zaposlenicima! Ali u pozadini toga nije rat protiv socijalizma već rat za pravedniji kapitalizam.

Gradsko vijeće Mountain Viewa, naime, ne želi da Facebookova menza ima monopol na prehranu njegovih dvije tisuće zaposlenika.

Predložili su Facebooku da izda vaučere i da s njima zaposlenici mogu kupiti hranu i u nekom od lokalnih restorana u gradu, znači da zaposlenici sami biraju gdje će jesti.

Tamošnji ugostitelji preplašili su se da neće biti baš nikakvog učinka na lokalne biznise od dolaska tehnološkog diva, ako će, kao u svom online poslovanju, Facebook favorizirati monopol i u uslugama koje koriste njegovi zaposlenici. Ideja se svidjela i San Franciscu pa se rat restoratera sada pretvara u širi kalifornijski trend.

Teško je razumjeti iz hrvatske perspektive zašto bi se netko borio protiv “besplatnog ručka za zaposlenike”, jer ovdje naši političari, pravdajući se interesom za opće dobro, rade sve suprotno od onoga što je napravilo vijeće Mountain Viewa i tvrde da je to ispravno.

No, tako se lažnim socijalizmom zapravo bore se za boljitak monopola, a ne jednaka pravila tržipne igre za sve biznise.

Drukčija dvojba

Kad se pogleda bolje, Mountain View nema ništa protiv subvencioniranih ručkova za zaposlenike sve dok Facebook radnicima nudi opciju da sami biraju gdje će ih konzumirati. Dakle, dok Facebook ne sprečava konkurenciju među restoranima.

Za hrvatsku softversku industriju slučaj kalifornijskog rata restoratera posebno je zanimljiv, jer ukazuje da iza dobre namjere i jedne jednostavne mjere, koju ta industrija želi provesti kako bi učinkovitije zadržala stručne zaposlenike, ima mnogo interesa koji na prvu nisu uopće vidljivi. Primjerice, interesa raznih ugostitelja, manjih, većih, slanobit, bije i bolje umreženih. I to posebno u turističkoj zemlji poput Hrvatske.

Sličnih je naoko skrivenih interesa i iza drugih mjera koje domaća softverska industrija želi provesti da bi zadržala IT stručnjake u Hrvatskoj. Svaka ta dobra namjera nekome se čini kao upliv u njegove interese.

Upravo zato, ne otvori li domaća softverska industrija širu javnu raspravu o tome kako praktično provesti svaki od svojih prijedloga, sigurno je da ćemo umjesto izgradnje pravednijeg kapitalizma i jačanja tržišnog natjecanja, i dalje promatrati jedino igrokaz sraza između socijalizma i kapitalizma.

SVAKA DOBRA NAMJERA U ZADRŽAVANJU IT STRUČNJAKA, NEKOME SE ČINI KAO UPLIV U NJEGOVE INTERESE

TEŠKO JE IZ NAŠE PERSPEKTIVE RAZUMIJETI ZAŠTO BI SE NETKO BORIO PROTIV ‘BESPLATNOG RUČKA ZA

ZAPOSLENIKE’, JER SE U SAD-U PROTIV TOGA NITI NE BORE