Eurokarbon iz Blata iscrtava SVIJETLA POGLAVLJA otočkog gospodarstva
ZADNJI DOMAĆI PROIZVOĐAČ ŠKOLSKOG PRIBORA IDE U IZRADU UGLJENA ZA CRTANJE, U PLANU SU I OLOVKE
Mala pastelna bojica Boralica dat će svoj trag i potpis u velikoj volonterskoj akciji pošumljavanja opožarenih dijelova Dalmacije, u organizaciji Saveza izviđača Hrvatske i partnerstvu Hrvatskih šuma, HGSS-a, Udruga hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata (UHDDR) i Veleposlanstva Kanade u Hrvatskoj. Bojica koja se dijelila nedavno u novinama 24sata je sredstvo kojim korisnici mogu nacrtati svoje drvce, učitati ga i skenirati na stranici boranka.hr, gdje će biti posađeno u virtualnu šumu. Svako takvo virtualno stabalce, uz plaćenu donaciju od 10 kuna, stvorit će i pravu sadnicu koju će volonteri zasaditi na požarištima Dalmacije. Ova akcija svojevrsnog vraćanja života flore iz pepela, oživjela je i interes za podrijetlom bojice kojoj je namijenjena takva zahvalna uloga. Napravljeno ih je 120.000 komada u Blatu na Korčuli, u pogonu tvrtke Eurokarbon. HRABRO IZABRALI PRAVI PUT Ako ime tvornice zvuči poznato, nije slučajnost, ona je na otoku desetljećima, gdje je nekad slavni Karbon Zagreb smjestio pogon za proizvodnju kreda, glinamola i ljepila Karbofix. Njihovim smo se proizvodima igrali u vrtiću, njima učili pisati u školi... Tvrtka Eurokarbon od 1. siječnja 2017. ima novog vlasnika, veletrgovca i distributera školskim i uredskim priborom Eurocom. Priča o odnosu Eurocoma i Eurokarbona je zapravo krenula prije pet godina, otkriva direktor Tomislav Herceg, inače docent na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. “Doktorirao sam na prerađivačkoj industriji u Hrvatskoj, a uz mjesto docenta bio sam uključen u obiteljskoj tvrtki Eurocom. Primjena znanja s fakulteta na djelatnost kojom se tvrtka bavi rodila je ideju proizvodnje školskog pribora. S obzirom na to da se Eurocom kao veletrgovac mogao vertikalno uvezati ili u maloprodaju, čime bi postao konkurencija svojim kupcima, ili u proizvodnju. Mi smo se odlučili za taj put”, kazuje nam Herceg, kojega se slobodno može nazvati i mladićem, no iskusnim u biznisu. Nastavlja da se tvrtka prvo okrenula TOZ-u ( Tvornica olovaka Zagreb), pripremajući se dvije godine za preuzimanje ovoga posrnulog proizvođača pribora, u čemu nisu uspjeli. No, to ih nije pokolebalo već, naprotiv, motiviralo na odlučujući korak. “Shvatili smo da zapravo ništa nismo izgubili – znamo za koga proizvoditi, naučili smo što i kako, još je samo ostalo pitanje gdje. Odgovor na to pitanje smo potražili u dugogodišnjoj partnerskoj tvrtki Eurokarbon s Korčule, koja je imala sličan asortiman TOZ-ovom, uz dodatak krede i bez olovaka i flomastera. Lani smo je preuzeli, a dotad smo već bili preuzeli ljude iz tada već propaloga TOZ-a (glavne poslovođe, tehnologe, voditeljicu nabave i izvoza) i pomoću njih osnovali i manji zagrebački pogon i poslovodstvo”, prisjeća se Herceg. I tako je korčulanski pogon dobio novi zamah. Otprije je ondje bilo puno krede koja je u vrijeme socijalizma Karbonu osiguravala radna mjesta za desetine radnika cijele godine. Danas ih je desetak - voditelj pogona, šest stalno zaposlenih i nekoliko sezonaca po potrebi. No, njihovo znanje i trud glavni su razlog, prema Hercegu, zašto su na otoku ostali i zašto, unatoč svim objektivnim i subjektivnim problemima koji proizlaze iz činjenice da su ondje, nisu “digli sidro”. Na raspolaganju imaju i svu Karbonovu tehnologiju i proizvodne linije, dok je u Zagrebu još pet radnika u pogonu, voditeljica proizvodnje i nabave, tehnologinja i kolega koji uskače gdje treba. I svi su pri-