Zašto bi promicanje uvoza moglo povisiti kineski vanjskotrgovinski suficit

Analiza Novi smjer Pristupanje Svjetskoj trgovinskoj organizaciji 2001. iziskivalo je od Kine znatnu liberalizaciju vlastitog uvoznog režima. Ta je zemlja srezala svoju prosječnu carinsku stopu na uvoz s 15% u kasnim 1990-ima na oko 5% do 2006., a također

Zemlje se često koriste javnim sredstvima za promicanje izvoza vlastite robe i usluga. No, upotreba sredstava za promicanje uvoza – kao što to čini Kina svojim inauguralnim Međunarodnim sajmom uvoza, koji se upravo otvorio u Šangaju – doista je rijetkost.

Godišnji Sajam uvoza, koji će biti dijelom kineske sveobuhvatne strategije za promicanje uvoza, privukao je tisuće tvrtki diljem svijeta uz obećanje kineskih tvrtki o velikim narudžbama, uključujući državna poduzeća kojima je vlada povjerila zadatak da se pobrinu za uspjeh sajma.

Povećanje uvoza i izvoza

Ako sajam uspije povećati uvoz, moglo bi se očekivati da će doći do smanjenja kineskog trgovinskog suficita. Međutim, to ne treba biti tako. Kina je zemlja koja obiluje radnom snagom, ne samo vezano uz apsolutnu brojnost ljudstva, već također po pitanju kapitala i ostalih resursa. Unatoč povećanju relativne ravnoteže, prosječni troškovi radne snage u Kini još uvijek dose- oko 85% svjetskog prosjeka. Ako Kina snizi svoje barijere za uvoz, kapitalno intenzivna roba imat će znatan udio u povećanom uvozu, što će istisnuti kapitalno intenzivnu robu proizvedenu na domaćem tržištu. Bankovni krediti, radna snaga, zemljište i ostali resursi koji su prethodno bili dodijeljeni u svrhu proizvodnje te robe, trebat će biti preraspoređeni, najvjerojatnije u sektore u kojima Kina ima istinsku komparativnu prednost, uključujući proizvodnju namijenjenu za izvoz.

Stoga će vjerojatno usporedno uz povećanje uvoza doći i do povećanja ukupnog kineskog izvoza. Drugim riječima, politika usmjerena na promicanje uvoza naposljetku će promicati i izvoz. Istraživanje koje smo proveli Jiandong Ju, Kang Shi i ja nagoviješta nešto još veće od toga: kad zemlja koja relativno obiluje radnom snagom smanji barijere za uvoz, zapravo dođe do većeg porasta izvoza nego uvoza. Dodatan uvoz kapitalno intenzivne robe učinkovito povećava udruženi kapital u zemlji, smanjujući domaći prinos na kapital.

To potiče tvrtke i kućanstva na slanje veće količine kapitala u inozemstvo, a način na koji se to postiže je kroz veći trgovinski suficit. To može zvučati kontraintuitivno. Doista, u zemlji s većim obiljem radne snage, kao što su Sjedinjene Američke Države, povećanje uvoza (uglavnom radnointenzivnih proizvoda) povećalo bi povrat na kapital, što bi stvorilo poticaj za priljev inozemnog kapitala u zemlju. U tom slučaju, veći uvoz povezuje se s većim trgovinskim deficitom.

Rast kupovne moći

Ako je netko navikao na razmišljanje o iskustvu relativno bogatih zemalja, može se dogoditi da niti ne uvidi da bi isti porast uvoza mogao dovesti do suprotnih kretanja u trgovinskim bilancama između razvijenih zemalja i zemalja u razvoju. Prethodno iskustvo Kine dobar je primjer toga.

Pristupanje Svjetskoj trgovinskoj organizaciji 2001. godine iziskivalo je od Kine znatnu liberalizaciju vlastitog uvoznog režima. Ta je zemlja srezala svoju prosječnu carinsku stopu na uvoz s 15% u kasnim 1990ima na oko 5% do 2006. godine, a također je srezala brojne necarinske barijere za uvoz, kao što su restrikcije vezano uz sudjelovanje tvrtki u međunarodnoj trgovini sukladno zakonu. Posljedično, kineski je uvoz zabilježio uzlet, s godišnjim rastom of preko 15% u vrijednosti dolara – brže od BDPa u razdoblju od 2001. do 2007. godine. No, njen je trgovinski suficit tijekom tog razdoblja također zabilježio dramatičan rast. Dok se često viši trgovinski suficit pripisuje podcijenjenom realnom deviznom tečaju, naše istraživanje pokazalo je da kineski program liberalizacije uvoza također može biti značajan čimbenik. Isto tako, iako se smanjenje kineskog trgovinskog suficita nakon 2007. obično smatra posljedicom globalne financijske krize, naše je istraživanje pokazalo da je kraj kineskog programa liberalizacije uvoza koji je imao nekoliko faza također možda igrao ulogu u tome.

Važno je naglasiti da Kina još uvijek može smanjiti bilateralni trgovinski suficit s bilo kojim određenim partnerom, čak i ako dođe do porasta njenog ukupnog suficita. Čak i ako Sajam uvoza poveća ukupni trgovinski suficit te zemlje, umjesto da ga smanji, mogao bi imati i drugih dobrobiti. Prije svega, snižavanje troškova uvoza povećat će kupovnu moć kineskih kućanstava i njihov pristup proizvodima koji mogu poboljšati kvalitetu njihovog života.

Jeftiniji rezervni dijelovi

Kineske će tvrtke također imati koristi od nižih troškova za rezervne dijelove i opremu prožu izvedene u inozemstvu, što će povećati njihovu globalnu konkurentnost, a to je još jedan kanal kroz koji niže barijere za uvoz mogu naposljetku povećati izvoz.

Naposljetku, Međunarodni sajam uvoza upotpunit će ostale mjere koje Kina provodi u cilju liberalizacije vlastitog tržišta, uključujući niže barijere za ulazak na tržište za strane financijske tvrtke.

Kina ima ogromno tržište koje je u porastu i kojem ostale zemlje žele pristupiti. Bez obzira na utjecaj njenih mjera za promicanje uvoza na ukupan trgovinski suficit te zemlje, svijet može s dobrim razlozima pozdraviti inicijative poput Međunarodnog sajma uvoza.

DODATAN UVOZ KAPITALNO INTENZIVNE ROBE UČINKOVITO POVEĆAVA UDRUŽENI KAPITAL U ZEMLJI, SMANJUJUĆI DOMAĆI PRINOS NA KAPITAL KINA MOŽE SMANJITI BILATERALNI TRGOVINSKI SUFICIT ČAK I AKO DOĐE DO PORASTA UKUPNOG SUFICITA