U Finskoj tvrtke iz sektora gospod arenja otpadom akumuliraju više od tri milijarde eura dodatne vrije dnosti domaćem gospodarstvu
Otpad kao vrijedna sirovina Cirkularna ekonomija bazirana na drvu kao bazi te gospodarenju otpadom bez neiskori
Državna razvojna agencija SITRA do sada je plasirala više od 800 mil. eura u razvojne projekte cirkularne ekonomije malih i srednjih tvrtki
Idok Hrvatska na većem dijelu svoje teritorije muku muči s organizacijom prikupljanja smeća, a još više s njegovim zbrinjavanjem, u većem dijelu Europe taj je sustav tako organiziran da je to postao ozbiljan i profitabilan biznis, kojeg uglavnom vode komunalne tvrtke, bez ikakvih negativnih konotacija po pitanju vlasništva tvrtki i samog njihovog biznisa, a što je česti slučaj u zemljama južne Europe. Odlaganje otpada u Hrvatskoj prelazi i 70 posto ukupno prikupljenih količina, a cilj Europske unije je da to ne bude više od 40 posto, a ima zemalja kod kojih je to gotovo nula.
Finska je jedna od država u kojoj gotovo nitko više niti ne koristi riječ “smeće” nego se uvijek govori o “otpadu” kao sirovini. Ta je država prije 10ak godina bila jedan od pionira u cirkularnoj ekonomiji, a koja podrazumijeva da se ništa u procesu proizvodnje i korištenja ne baca nego da se sve opet može iskoristiti i na tome zaraditi, dok je danas jedan od globalnih lidera toga sektora. Tome je pripomogla i državna razvojna agencija SITRA koja je do sada plasirala više od 800 milijuna eura u razvojne projekte cirkularne ekonomije malih i srednjih tvrtki. Svoja postignuća na tom polju Finci su predstavili svjetskoj javnosti na događanju “Circular Economy and Cleantech in Finland”, studijskom putovanju koje je tamošnje Ministarstvo vanjskih poslova organiziralo za 20ak novinara iz čitavog svijeta, a na kojem je sudjelovao i novinar Poslovnog dnevnika. Kako je, već pri samoj dobrodošlici, istaknuo Saku Liuksia, program menadžer za pametnu i čistu energiju pri Business Finland (tamošnja agencija za promicanje poduzetništva), Finska nema nafte, vrijednih sirovina, a niti plodne zemlje te je primorana koristiti pamet i napredne tehnologije da bi opstala i razvijala se. Tehnološki div Nokia, koja je u međuvremenu posrnula u segmentu proizvodnje mobilnih telefona, ali ima još niz ICT područja u kojima je ozbiljan globalni igrač, je bila vjerojatno najpoznatiji predstavnik finskog tehnološkog razvoja.
Kontinuitet nije u pitanju
Cirkularna ekonomija, koja je postala mantra bilo koje strategije u Finskoj, bazirana je na drvu kao bazi te gospodarenje otpadom bez neiskoristivog ostatka, je danas strategija finske politike, ali i cjelokupnog društva. Paula Lehtomäki, državna tajnica Finske (okvirno šefica kabineta predsjednika Vlade), ističe da možebitna promjena u parlamentarnoj većini, a samim tim i sastav Vlade, ne može bitno utjecati na smjer Finske u smjeru baziranja gospodarstva i svekolikog razvoja na cirkularnoj ekonomiji.
“Ne postoji niti jedna ozbiljnija politička opcija u Finskoj koja bi dovodila u pitanje ovaj smjer. Naravno da postoje neslaganja oko detalja te strategije, prije svega oko količine drÄmmässuo
va koja se može i smije izvući iz finskih šuma, ali to je nešto oko čega se može razgovarati”, kazala nam je Lehtomäki, inače karijerna političarka koja je već 16 godina u javnoj službi.
Reciklirano pola mil. tona otpada
Finska industrija za zbrinjavanje otpada veže 40ak većih tvrtki te veći broj njihovih manjih kooperanata. Jedna od hrvatskih tvrtki koja se može usporediti s ovim finskim sektorom je svakako Tehnix iz Donjeg Kraljevca u Međimurju kojoj je na čelu Đuro Horvat. Za razliku od Horvata kojeg hrvatski političari i oni koji donose odluke u našoj zemlji više doživljavaju kao Don Quijotea, u Finskoj tvrtke iz ovog sektora akumuliraju već danas više od tri milijarde eura dodatne vrijednosti za domaćem gospodarstvu, a u svojem širenju u svijet imaju svesrdnu potporu čitave finske državne infrastruktu- re. Jedna od tvrtki u kojoj se najbolje može vidjeti gotovo cjelokupni sustav gospodarenja komunalnim otpadom u Finskoj je svakako Ämmässuo Waste Treatment Centre (AWTC) koja je svojevrsni pandan zagrebačkoj podružnici Holdinga, Čistoći te Odvodnji u jednom. Radi se o javnoj tvrtki koja je zadužena za prikupljanje, sortiranje i reciklažu komunalnog, i manjim dijelom industrijskog, otpada za područje Helsinkija i okolice, područja koje ima oko 1,2 milijuna stanovnika. Tvrtka ima nešto manje od 800 zaposlenih te godišnji prihod od 354 milijuna eura, dok se kompletna dobit reinvestira.
Na području samog AWTCa, površine 54 hektara, a koji se nalazi na 30ak kilometara od samog Helsinkija, godišnje se prikupi 1,1 milijuna tona otpada od čega polovica otpada na miješani komunalni otpad, a ostatak na sortirani – papir, bio otpad, metal, plastika, staklo te opasni otpad. Otpad se razvrstava i obrađuje u 20ak pogona i energana u sklopu kompleksa, a lani je reciklirano oko pola milijuna tona otpada. Tvrtka se bavi i industrijskim otpadom, no u tom segmentu ima i više privatnih igrača na tom prostoru. Tiila Korhonen, operativna menadžerica u AWTCu, pojašnjava da se svega jedan posto sveg prikupljenog otpada mora odložiti jer se ne može reciklirati ili iskoristiti dok sve ostalo ide u cirkularni sustav – sortiranja, prerade i ponovnog korištenja. “Sustav primarnog razvrstavanja otpada već u samim kućanstvima je u Finskoj dobro razvijen. Gotovo 40 posto kućanstva potpuno razvrstava otpad, uglavnom se radi o obiteljskim kućama ili manjim stambenim zgradama s četiri ili pet stanova kakve su u Finskoj česte.
Šest ljudi u smjeni
U velikim stambenim zgradama je primarno sortiranje složenije zbog nedostatka prostora i velikog broja ljudi na malom prostoru te se u takvim slučajevima inzistira na razvrstavanju samo na dvije vrste otpada – bio otpad te ostali otpad. Sekundarno sortiranje onda radimo ovdje. Naravno da to ima svoju cijenu te se razlika u računima između kućanstava koja sama razvrstavaju otpad i onih za koje to radimo mi razlikuje oko 100 do 200 eura godišnje”, kaže Korhonen. Dodaje da imaju nešto manji postotak kućanstava koja u potpunosti zbrinjavaju otpad zato što se veći broj stanova, a i kuća, u Finskoj iznajmljuje te najmoprimci često nisu skloni sami preuzimati obvezu razvrstavanja, dok to nije slučaj s vlasnicima kuća i stanova u manjim zgradama. Prikupljeni otpad se gotovo u potpunosti prerađuje i koristi u samoj Finskoj, dok manje količine ipak završavaju i u izvozu, najčešće u susjednoj Švedskoj, a ponešto i u Kini.
Sve ono što se ne može reciklirati, uglavnom miješani komunalni otpad, završi u javnoj gradskoj energetskoj tvrtki Vantaa Energi ( VA) koja opskrbljuje Helsinki i okolicu s električnom energijom, toplinom te plinom. Kako pojašnjava Teuvo Heinonen, menadžer za odnose s klijentima i javnošću u VA, u spalionicu, a koja je u sklopu veće termoelektrane, je uloženo tri milijuna eura, a godišnji kapacitet joj je 400 tisuća tona otpada. “Kada se globalno priča o energiji, uglavnom se misli na električnu energiju, no nama u Finskoj i Skandinaviji općenito je vrlo važna i toplinska energije zbog hladnog podneblja. Stoga je i naša energana više orijentirana na toplinu koja čini 80 posto naše ukupne produkcije energije dok 20 posto otpada na struju”, kaže Heinonen. U energani radi 50ak ljudi, a za samo funkcioniranje pogona, koji radi 24 sata, je potrebno svega šest ljudi u smjeni. Spalionica ima kapacitet od 25 tona otpada na sat, a u njoj završi oko 50 posto prikupljenog komunalnog otpada s područja Helsinkija.
PROMJENA U PARLAMENTARNOJ VEĆINI, A SAMIM TIM
I SASTAV VLADE, NE MOŽE BITNO UTJECATI NA SMJER FINSKE U SMJERU BAZIRANJA GOSPODARSTVA I SVEKOLIKOG RAZVOJA NA CIRKULARNOJ EKONOMIJI