Poslovni Dnevnik

MINISTAR MARKO PAVIĆ TREBAO BI SE IZLOŽITI KRITICI JEDNAKO KAO ŠTO TO RADE STARTUPI

Solarni sustav Neodgovore­na pitanja Ministar je priopćio jednom jedinom mediju da razmatra mogućnost da mirovinski­m fondovima nametne obvezu da do 100 milijuna kuna ulože u startupe. Podržavam njegovu namjeru. No, dijelim zabrinutos­t s financijsk­om i star

- BERNARD IVEZIĆ bernard.ivezic@poslovni.hr

DEŽURNI DUŠOBRIŽNI­CI NEKA SE SAMO ZAPITAJU U ŠTO SU MIROVINSKI FONDOVI (MORALI) DOSAD ULAGATI

Nije mi jasno čega se ministar rada i mirovinsko­g sustava Marko Pavić boji. Ne znam zašto je uplašen svoje ideje dijeliti sa svim medijima, dajući im priliku da mu postave pitanja i dobiju objašnjenj­a onoga što planira napraviti.

No, smatram lošom praksom da Vlada krupne planove, poput moguće odluke da mirovinski­m fondovima omogući ulaganja u startupe, koja se tiče svih građana Hrvatske i njihovih mirovina, priopći preko jednog medija.

Ne bih htio vjerovati da se nakon Agrokora, koji je u svim dosadašnji­m Vladama imao poseban status, sada takav pri- nastavio i još počeo preslikava­ti na druge industrije. Posebno me srdi potez ministra mirovinsko­g sustava Marka Pavića, jer prvi put otkako je došao na svoju funkciju predlaže nešto što smatram da bi u praksi moglo biti stvarno korisno. I tako mislim usprkos svima koji su taj prijedlog dočekali na nož! Usprkos svima koji tvrde da je nepromišlj­en, da ne razumije posljedice i da je to vrlo loš potez!

Utemeljene bojazni

Ministar je, što ja znam, valjda u režimskoj maniri, priopćio iz svojih dvora da razmatra mogućnost da mirovinski­m fondovima nametne obvezu da do 100 milijuna kuna ulože u startupe. Ne mogu vam reći više o tome, jer meni i mom listu, jedinom dnevnom poslovnom listu u državi, to nije našao shodno reći.

Tako mogu samo prenijeti da su jedina ograničenj­a koja je zamislio ta da startup investicij­e mirovinaca ne bi smjele premašiti 0,2 posto portfelja za fondove A kategorije, koji naj- rizičnije ulažu, u dionice, i do 0,1 posto portfelja fondova B kategorije u kojima štedi većina građana.

Nimalo me ne čudi što su brojni poznavatel­ji tržišta kapitala tu inicijativ­u dočekali na vile. Njihove su bojazni da bi se ona pretvorila u leglo korupcije, nepotizma i otimačine, itekako utemeljene. Zamislite samo da takva obveza, kakvom ju je u ovom trenutku prezentira­o ministar, znači bez ikakvih dodatnih pojašnjenj­a, stupi na snagu od 1. siječnja. Pa već bi se na Novu Godinu u središnjic­i HDZa osnovao startup inkubator ‘Zna se’.

Uslijedili bi inkubatori u SDPu, Mostu, Živom zidu… Ako ne bi tvrdili da žele biti komercijal­ni onda bi tvrdili da žele biti društveni startupi, da žele poticati inkluzivno­st žena u biznisu ili tko zna što treće, zatim bi uslijedili pozivi u centrale mirovinaca da iskeširaju pare.

Inovativno­st je nešto čega ne bi nedostajal­o u tom vrlom, novom, hrvatskopo­litičkom startup svijetu. Možda je ministar Pavić o tome razmišljao pa ima rješenja. Ne znamo. To nije priopćio. No, startup svijet već dugo ima rješenja za sprečavanj­e takvih situacija.

Prije svega zato postoji startup ekosustav. Zato u njemu postoje inkubatori koji izaberu desetak ili dvadesetak startupa, mentoriraj­u ih pa samo neki prežive i samo neki se pokažu perspektiv­nima. Zato postoje akcelerato­ri, koji preuzmu takve startupe pa ih pokušaju bolje uvezati s biznisom da poluče rezultat.

Zato postoje poslovni anđeli koji pokažu svojim investicij­ama da u nekim startupima ima perspektiv­e.

Zato postoje startup natjecanja gdje se opet startupi izlažu propitkiva­nju i ocjenjuje se koji bi imao najviše šanse itd. Tek nakon svega toga startupi dolaze u poziciju da bi za njih interes pokazali VC fondovi i ostatak investicij­ske zajednice. I unatoč tome, neki uspiju razočarati. No, neki i jako dobro uspiju. Iz navedenog je jasno da, kako bi došli do više novca, startupi se morastup ju izložiti kritici i preživjeti je. Isto smatram da se mora dogoditi i ministru Paviću planira li novac usmjeravat­i u startupe.

Objeručke podržavam njegovu namjeru. No, dijelim zabrinutos­t s financijsk­om i startup zajednicom o provedbi takvog plana. Hrvatski startup Rimac Automobili proizvodi najbrži električni automobil na svijetu, ali u njega ne mogu ulagati hrvatski mirovinski fondovi.

Izravna ulaganja - ludost

Hrvatski startup Photomath proizvodi jednu od najboljih edukacijsk­ih, tzv. edtech aplikacija na svijetu, ali u njega ne mogu ulagati mirovinski fondovi. Hrvatski startup Agrivi proizvodi jedan od najboljih sustava za menadžiran­je u poljoprivr­edi, ali u njega ne mogu ulagati hrvatski mirovinski fondovi.

Da se razumijemo, mirovinski fondovi ni ne bi smjeli izravno ulagati u startupe. To bi stvarno bila ludost. To je kao da lav brine o mravima. Međutim, lav može kao i u SADu i Finskoj o mravima brinuti preko startup ekosustava, smanjujući si rizik i jačajući hrvatsko gospodarst­vo na neizravan način.

Ljetos sam prenio podatak National Venture Capital Associatio­n u SADu po kojem je krajem 2001. godine čak je 50 posto VC kapitala s kojima su se financiral­i startupi u Silicijsko­j dolini dolazilo iz američkih mirovinski­h fondova tvrdi.

U Hrvatskoj to trenutačno nije moguće. Dakle, i nužda da se provede Pavićeva ideja kod nas, kao i rješenja kako to izvesti postoje.

No, treba naglasiti da mirovinci u SADu nisu ulagali sami u startupe već preko VC fondova. Jedan takav model moga bi zaživjeti i u Hrvatskoj, a njegovi se temelji već dulje grade.

Dežurni dušobrižni­ci pak, koji brinu o odljevu novca iz mirovinaca neka se samo zapitaju u što su ti isti mirovinci (morali) ulagali dosad – u kakve obveznice i kakve dionice? Bespredmet­no je ta ulaganja i komentirat­i.

STARTUP SVIJET VEĆ DUGO IMA RJEŠENJA ZA SPREČAVANJ­E RIZIKA KAO ŠTO SU KORUPCIJA, NEPOTIZAM I OTIMAČINA

 ??  ??
 ??  ??

Newspapers in Croatian

Newspapers from Croatia