Gotovo je svaka sitnica u najboljim vlakovima iz Hanjesa
PODUZEĆE SA 160 RADNIKA U TRNOVCU BARTOLOVEČKOM GLAVNI JE PARTNER SIEMENSA ZA NJIHOVA TRAČNA VOZILA. OPREMA IM VLAKOVE, TRAMVAJE I METROE VANJSKIM I UNUTARNJIM DIJELOVIMA, RADE I ZA KANADSKI BOMBARDIER. ‘SVE ŠTO SE I VIDI I NE VIDI, KAŽE DIREKTOR KOJI JE PRIJE 15 GODINA ODLUČIO DA ĆE NAKON DESETLJEĆA U AUSTRIJI POKRENUTI POSAO U HRVATSKOJ
Malo mjesto Trnovec Bartolovečki kod Varaždina sjedište je najboljega srednjeg trgovačkog društva u Varaždinskoj županiji za 2017. godinu. Zlatnu kunu tamošnje Hrvatske gospodarske komore zaslužio je Hanjes d.o.o., poduzeće koje radi nimalo male ili osrednje projekte. Štoviše, glavni su dobavljači za neke od najvećih proizvođača vlakova u Europi i svijetu, za koje rade sve od ‘igle od lokomotive’, što u njihovu slučaju znači da izrađuju različite komponente, od interijera vagona, deka, zidova, konstrukcija, nosivih dijelova, za tračna vozila, odnosno nadzemne i vlakove podzemne željeznice kao i tramvaje. Lani je tvrtka, prema Poslovnoj Hrvatskoj, imala prihod od 64,84 milijuna kuna, što je gotovo dvostruko više od 2016. kad je bio 33,5 milijuna. Hanjes je lani imao neto dobit od 21,17 milijuna kuna.
“Radimo sve što se i vidi i ne vidi, glavni su nam partneri Siemens Mobility, opskrbljujemo sve njegove tvornice u Europi Austriji, Francuskoj i Njemačkoj, te Americi, a radimo i za kanad- skog proizvođača vlakova Bombardier”, govori nam Nino Hanjes, vlasnik i direktor tvrtke. On je rodom iz Koprivnice, ali već 40ak godina živi u Austriji pa mu je rad i boravak u toj zemlji utjecao i na akcent, zbog čega nam se u razgovoru ispričavao na eventualnom nejasnom izgovoru hrvatskih riječi.
'STRAŠNO NAS TJERA NAPRIJED'
No, jezik nije utjecao na njegove poduzetničke sposobnosti, jer je osnovao tvrtku koja danas ima 6 filijala u Europi, a u Hrvatskoj djeluje 15 godina, od čega posljednjih 10 u Zoni Sjever (nekad Slobodna zona Varaždin) u Trnovcu. Centrala kompanije je u Beču gdje Hanjes boravi češće no u Hrvatskoj, no u hrvatski je pogon prebacio, kaže, glavninu proizvodnje. Paleta obuhvaća montažu dijelova od oplemenjenog i običnog čelika,
aluminija, prekidače, cjevovode na podu, dovratnike, bočne okvire i konzole zidova, ventilacijske otvore, držače, okvire stropa, obloge, rukovate, rukohvate, štitnike za ekrane, ormariće, vozačke pultove, postolja, stepenice, vanjske obloge, kućišta klima uređaja... pa nije pretenciozno reći da metroi u Bangkoku, Beču, Karlsruheu, Oslu, Sao Paulu, tramvaji u Budimpešti, Lisabonu ili Manchesteru, vlakovi u Melbourneu... voze na hrvatski ‘pogon’, s obzirom na svu spomenutu količinu dijelova vagona. Zvuči kao čudo? “Siemens nas strašno tjera naprijed, sve te velike kompanije rade tzv. global sourcing i apsolutno mora biti jasno kako igra funkcionira, morate imati sve moguće certifikate da sve zahtjeve u toj branši ispunite. To je zahtjevna branša i rad po narudžbi. No, ne radimo sve sami u Trnovcu, već imamo i podizvođače u Hrvatskoj”, kaže Hanjes. Pararelno izrađuju i 15002000 različitih djielova, konstruiraju, razvijaju prototipove za serijsku proizvodnju, no ne može se precizirati koliko na godišnjoj razini proizvedu, jer je u pitanju kompleksan sustav koji za određeni model vlaka podrazumijeva i višegodišnju realizaciju. Svaki tjedan ih, da bi provjeravali stalnost kvalitete procesa, posjećuju stručnjaci naručioca, a da su sigurno zadovoljni potvrđuje i knjiga narudžbi u Trnovcu. “Mi smo kompletno izvozno orijentirani, sad nam je namjera dublje ući na švicarsko tržište gdje imamo već mušterija i, iskreno rečeno, ne stignemo zadovoljiti ni sve dosadašnje naručitelje. Neki od ugovora su nam na 10 godina. Ovo je relativno mali sektor, a mi se moramo stalno razvijati i usavršavati, jedni preporučujemo druge, podupiremo se”, odgovorio nam je Hanjes. Pitali smo ga i bi li, ako dosad nisu, imali kapaciteta surađivati i s domaćim proizvođačem vlakova Končarem, na što nam je kratko replicirao sa “Zašto ne, ali moramo puno brže rasti”.
'LAKO NAPRAVITI MAŠINU, ALI NAĆI LJUDE...'
Time je načeo i temu investicijskih mogućnosti, s kojom se, pak, isprepliće, kao dva kolosijeka, problematika radne snage.
“U Trnovcu imamo 160 ljudi, a u Hrvatskoj više od 200 u drugim tvrtkama, mislimo još zapošljavati, no prave, kvalificirane zaposlenike u zadovoljavajućem broju nam je teško naći. No, to, znate, nije naša specifičnost, gdje se ekonomija nešto razvija, kao sad hrvatska, posla je više. Nama fali ljudi i u pogonu, od varioca i konstruktera, bravara, do onih menadžerskih, koji znaju voditi odjele, dakle, i tehničke i ekonomske, a posebno IT struke. Provodimo i interne edukacije, jer u našem kraju takvi su resursi skromni zbog čega nam cijeli menadžment i sjedi u Beču”, ističe poduzetnik, koji se osvrnuo i na uvjete poslovanja u našoj zemlji. Za razliku od austrijske i inih inozemnih gospodarskih i industrijskih komora i Hrvatske udruge poslodavaca, koje su redom posljednjih tjedana kritične zbog prepreka koje nikako da se snize i reformi koje su nedovoljno brze da bi motivirale strane investitore na pokretanje biznisa, Hanjes je neobično blag. “Razlog mojeg dolaska u Hrvatsku je podrijetlo, ovdje se dobro osjećam, a i zemlja se u proteklih 15 godina dosta razvila, danas je posao ipak lakše pokrenuti. Birokracija je takva kakva je, na lokalnoj razini se ne možemo požaliti, građevinska dozvola ishodi se relativno brzo, odnosi s gradom i županijom su dobri, ali davanja za radnika mogla bi biti niža”, reći će on. I ponovno istaknuti da su problem ljudi, sa specifičnim znanjima. “Država premalo radi da u budućnosti imamo sposobne pojedince, školovane, kakve i mi trebamo, moj je dojam da se obrazuje previše ekonomista i ostalih društvenjaka, dok se premalo promiče važnost informatičkog i tehničkog obrazovanja, nama takva zanimanja donose prihod”, upozorava Hanjes. Kako je objasnio da ga u rodnoj zemlji drži i više od posla, emocija da joj pomogne, tako ne pomišlja da bi je napustio. A Zlatna kuna HGK mu laska.
“Vrlo dobar kompliment, tome se veselimo kao sportaši medalji. No, glavno priznanje dolazi od mušterija i zaposlenih, što je potvrda da smo pouzdani kao dobavljač i dobri kao poslodavac. Mi trenutačno u Hrvatsku investiramo 34 milijuna eura, u pogone, mašine, kancelarije, dugoročno planiramo kontinuirani rast, puno radimo i nemamo vremena za uzmak. No, moramo misliti na budućnost, ako nam ona neće biti osigurana u smislu ljudi, onda ćemo biti prisiljeni razmišljati o drugačijim načinima rasta. Mašine je lako napraviti, no prava je umjetnost naći ljude i zasnovati dobru organizaciju”, kaže Hanjes, žalostan što mladi i obrazovani Hrvatsku napuštaju, odlazeći i u Austriju. “Mi svoje glavne tehničare plaćamo 10002000 eura, skoro kao u Austriji jer želimo da znaju da su nam vrijedni.