Po koliko tankom ledu kročimo ilustriraju ‘kosti’ koje svakodnevno ispadaju iz ormara

‘Bit će to godina reformi’ Ova mantra se vrti uvijek po istom principu: prvo grleno i gordo, a kako mjeseci prolaze sve tiše. Naposljetku - muk

BPredviđanja gospodarstvenika o tome što nas čeka u 2019. gotovo su sijamski blizanci onih od prije 365 dana. Kroz njih se provlače iste teme nedostatka odlučnih reformi, upozoravaju na slabe šanse da se održi zamašnjak dugoročnog rasta

it će 2018. godina reformi!” Zgodna, glasna i sexy mantra orila se na sve strane nekako u ovo doba lani. Izgovarao ju je premijer, poslušno ponavljali članovi Vlade, odjekivali nasmiješeni PRovci... Najprije grleno, gordo, a kako su mjeseci prolazili sve tiše i rjeđe. Naposljetku muk.

Eksperimenta radi, zamijenimo 2018. godinu s 2017. Ili, recimo, s 2015.. Zvuči poznato? Ili, budimo krajnje banalni, pa stavimo 2008. godinu. Baš kao što se Bill Murray u legendarnom filmu Beskrajni dan iznova budi 2. veljače, proživljavajući ga u nebrojeno varijacija na istu temu, tako Hrvatska početkom svakog siječnja ulazi u godinu reformi. Mijenjaju se premijeri, lijeva i desna opcija u Banskim dvorima, ali mantra ostaje ista. Najprije grleno, a onda muk. Pa sve ispočetka.

Kako upristojiti državu

Potezi koji će olakšati život poduzetnicima, otvoriti vrata stvaranju novih radnih mjesta, srezati teret poreza i administracije, državni aparat transformirati u efikasan servis koji služi svojim građanima, a ne sam sebi i političkim uhljebljivanjima, srediti liste čekanja u bolnicama, kaos u pravosuđu, omogućiti dostojne mirovine... Ukratko, upristojiti državu da bude sličnija jednoj Austriji ili Njemačkoj, za koje se danas uglavnom kupuju jednosmjerne karte.

Predviđanja gospodarstvenika o tome što nas u gospodarstvu čeka u 2019. gotovo su sijamski blizanci onih od prije 365 dana. Kroz njih se provlače iste teme nedostatka odlučnih reformi, muče ih isti problemi, upozoravaju na slabe šanse da se održi zamašnjak dugoročnog rasta. Istini za volju, 17. kvartala rasta BDPa i “pospremanja” javnih financija prelilo se u opipljivi opti

TRAGEDIJU PRIČE O REFORMAMA OSLIKAVA I RAČUNICA PO KOJOJ ZA MIROVINSKI SUSTAV NEMA POTREBNIH 0,6% BDP-A GODIŠNJE,

A ZA VEĆA IZDVAJANJA ZA OBRANU I STARE AVIONE - IMA

mizam oko dizanja kreditnog rejtinga i vraćanja Hrvatske na kartu ‘mainstream’ ulagača. No, da se umjesto teme o Agrokoru stavi demografija i egzodus radne snage, prošlogodišnji tekst bi, u novinarskom žargonu rečeno, uredno držao vodu. Gotovo pa verbatim.

Godinu na izmaku bez sumnje obilježile su kontroverze spašavanja Todorićeva koncerna. Ekonomska šteta je suzbijena, a dobavljači i kreditori najvećim dijelom spašeni. Istodobno, angažiranje autora “lex Agrokora” na milijunskim poslovima u restrukturiranju najvećeg domaćeg koncerna, poznatija kao afera Borg, stajala je fotelje potpredsjednicu Vlade Martinu Dalić i prvog izvanrednog povjerenika Agrokora Antu Ramljaka. Iako se kao najveći uspjeh naglašava da propast starog Agrokora porezne obveznike nije koštalo ni kune, ta će se teza tek testirati u sudskim procesima nezadovoljnika postignutom i od suda blagoslovljenom nagodbom. No, kontroverze koje su pratile taj rasplet erodirale su ionako mizerno povjerenje građana u politiku i institucije države, a o razmjerima te štete može se samo nagađati.

Taman kad je spriječen nekontrolirani bankrot koncerna, dogodio se pulski Uljanik. Spašavanje privatne tvrtke koja je ugovarala brodove uz gubitke, jašući na državnim jamstvima odavno je sazrela za stečaj, ali je politički važna zbog održavanja krhke parlamentarne većine u Saboru, teško je između četiri i šest milijardi kuna.

Kobno saniranje gubitak

S jamstvima čija su protestiranja već krenula, u pitanje dolazi teško stečena stabilnost javnih financija, ali i dugoročni planovi o uvođenju eura, koji ovise o nastavku silazne putanje javnog duga Hrvatske. Koliko je tanak taj led, ilustriraju kosti koje, praktički, svakodnevno ispadaju iz ormara. Usporedo s Uljanikom, država je velikodušno na teret proračuna sanirala gubitke i obveze kutinske Petrokemije koju je potom uglancanu za djelić uloženog prodala Ini i PPDu da nastave profitabilnu proizvodnju u budućnosti.

Sve se glasnije spominje da bi na naplatu u prvoj polovici godine mogao doći i račun za izgubljenu arbitražu u procesu InaMol u Washingtonu, čiji iznos navodno doseže oko 4,5 milijarde kuna.

Presušilo je i strpljenje sindikatima javnih službi koji godinama čekaju da Vlada poveća osnovicu plaća, kako se obvezala tijekom krize, za pretpostaviti nakon što se za veće plaće sucima novac našao, ali ne i za njihove članove... Objektivno, jedini konkretan reformski potez je treći krug prekrajanja poreznog sustava koji bi, prema kalkulacijama iz Katančićeve, građanima trebao donijeti oko 2,7 milijardi kuna rasterećenja. S velikim brojem radnika s niskim primanjima i posljedično van škara poreza na dohodak, prostora nema puno, pa se širi lista proizvoda koji se oporezuju sa sniženom stopom PDVa od 13 posto. Budući da poreza na nekretnine, jedinog koji bi omogućio značajno rezanje opterećenja dohotka, i dalje nema na vidiku, preostaje kompliciranje poreznog sustava i nada da će se trgovci odreći svojih marži u korist nižih cijena za potrošače.

Ufanje u korporativnu filantropiju Vlada je pokazala i dizanjem neoporezivog praga za primitke s 2500 na 7500 kuna nadajući se da će to poslodavce motivirati da nagrađuju radnike božićnicama, regresima ili 13. plaćom bez porezne penalizacije. Svođenje reformske priče na poreznu intervenciju, logična je cijena odustanka od bilo koje d r u - ge vrste strukturnih zahvata, no time je i njezin opseg iznimno tanašan. Nakon višegodišnjeg odugovlačenja i kritika Bruxellesa o manjku napretka, Vlada se napokon počela baviti nastavkom mirovinske reforme. Linijom manjeg otpora, a i očito “zagolican” sa 100 milijardi kuna u drugom stupu, kojim bi se dale pokrpati brojne rupe, resorni ministar Marko Pavić izašao je s prijedlogom koji je de facto značio ukidanje drugog mirovinskog stupa. Naime, pravo na dodatak od 27 posto imali bi samo onim koji bi svoju mirovinsku štednju poklonili državi pristajući na isplate mirovina iz proračuna.

Nakon žestokih kritika, Vlada je reterirala pa pravo na dodatak imati i

DA ZNAČAJNIH REFORMI NEMA NI GLEDA LI SE S NAOČALAMA, A NAŽALOST NI POD POVEĆALOM, DEMONSTRIRA DOING BUSINESS IZVJEŠĆE. ONO ZA NAS OSTAJE

CRNO NA BIJELO CHECK LISTA NAJVEĆIH PREPREKA ZA STVARANJE PRIJATELJSKOG POSLOVNOG OKRUŽENJA

SVE SE GLASNIJE SPOMINJE DA BI

NA NAPLATU U PRVOJ POLOVICI GODINE MOGAO DOĆI I RAČUN ZA IZGUBLJENU INA-MOL

U WASHINGTONU, ČIJI IZNOS NAVODNO DOSEŽE OKO 4,5 MILIJARDE KUNA