Pesimizam loš za gospodarstvo jer nitko se ne usudi trošiti, a još manje ulagati

Ni ružičasto ni crno Mnogo toga je u percepciji – i povjerenje u bankarski sustav i vjera u tromo pravosuđe. Prosječni hrvatski građanin teško da zna odgovoriti zašto je naš bankarski sustav stabilan. Osim činjenice da je njegova štednja ili plaća na raču

Na konferenciji InvestCro održanoj u petak uz mnoštvo zanimljivih, važnih i nadasve sadržajnih stvari ministar gospodarstva Darko Horvat negdje na kraju svog pozdravnog govora iznio je jednu vrlo zanimljivu tezu i otvorio pitanje onoga što je za sve nas jako bitno – optimizam.

Ministar je da ga parafraziram poželio da se na idućoj konferenciji ili iduće godine na raznim ljestvicama koje mjere raspoloženje predsjednika Uprava, vlasnika kompanija i ostalih dionika tržišta penjemo za koje mjesto prema gore jer će nam odgovori o po- slovnoj klimi biti malo optimističniji.

Naravno ministar je time poručio i kako će okviri za poslovanje svih djelatnosti koje stvara država ili točnije državna vlast biti bolji pa time i buditi razlog za optimizam, ali je isto tako otvorio jedno zanimljivo pitanje a ono glasi kako to mi vidimo sami sebe.

Naime, u ovom trenutku pesimizam je više od stanja za koje postoje realni pokazatelji, bez da se pravimo kako je sve ružičasto isto tako moramo ponekad reći i da nije sve tako crno. Ministar je svojom željom ali i porukom podsjetio u jednom na sada već nekoliko godina staru izjavu Petra Lovrića koji je tada bio predsjednik HUP – Udruge malih i srednjih poduzetnika kako je potrebno da se svi malo napušimo kako bi bili i malo optimističniji. Bilo je to još za vrijeme SDPove vlade i tada je ta izjava Petra Lovrića naišla na osude i izvađena iz konteksta zvučala loše.

A sada s odmakom ona je bila vrlo iskrena i vrlo jasna i britka. Ona bi prevedena glasila ako svi mi stalno sve vidimo crno na kraju ćemo vjerovati da je sve crno i isto tako dosta toga će naglo postati crno. A onda je teško vjerovati da će netko od stranih investitora i pokušati doći u zemlju gdje sve tako crno.

I ima u tome puno istine. Ekonomski gledano puno toga je u percepciji i povjerenje u bankarski sustav i vjera u tromi i loš pravosudni sustav. Prosječni hrvatski građanin teško da zna odgovoriti zašto je naš bankarski sustav stabilan. Osim činjenice da je njegova štednja ili plaća na računu u banci sigurna više od toga se ne spominje.

Spominju se izjave guvernera, ministara, bankara i svih drugih analitičara i stručnjaka i novac se ulaže i drži u bankama bez puno sumnje. Slično je i s pravosuđem vjeruje se onome što se čuje a to su gotovo uvijek loši primjeri, svi oni koji izbore na sudovima pravdu za sebe to ne spominju. Ali ako je opća društvena klima negativna onda počinje odzvanjati i onda počinje biti naša svakodnevica. I onda počinje biti loša po gospodarstvo jer nitko se ne usudi trošiti a još manje ulagati.

Država smo s puno strukturnih problema i to nitko ne može osporiti. Puno je posla preda nama i puno rada za one koji odlučuju da bi mogli stati uz bok onih kojima bi htjeli, ali isto tako smo i država u kojoj se neki pomaci događaju i to pomaci na bolje. Da, EU fondovi slabo su iskorišteni, ali su bolje iskorišteni nego prije par godina.

Da, porezna reforma je djelomično provedena i treba se još na tome raditi ali ono što je učinjeno povećalo je osobnu potrošnju te u nekoj mjeri rasteretilo plaće i gospodarstvo. Da, morali smo donijeti Lex Agrokor, ali koncern nije umro nego je nastavio poslovati. Da, tržište kapitala je malo i relativno slabo, ali je i dalje tu i dalje se trguje i kroz neke nove platforme ulaže u manje poduzetnike.

I tako bi se moglo dugo nabrajati i doći do zaključka kako u ovom slučaju vrijedi ona da je čaša polupuna ili je čaša poluprazna.

Međutim u ocjenama koliko je tekućine u čaši negdje smo izgubili fokus na jednoj daleko važnijoj činjenici – kakva je ta tekućina točnije koje je kvalitete.

Možda moramo početi gledati na stvari s te strane. ❖

OKVIRI ZA POSLOVANJE SVIH DJELATNOSTI KOJE STVARA DRŽAVA POBOLJŠAVAJU SE ŠTO JEST RAZLOG ZA BUĐENJE OPTIMIZMA

AKO SVI MI STALNO SVE VIDIMO CRNO NA KRAJU ĆEMO VJEROVATI DA JE SVE CRNO