Hrvatskim robotičarima pomažem da se vinu u svjetski vrh
Mirko Kovač Švicarski znanstvenik i robotičar, o stanju i mogućnostim razvoja te tehnologije u Hrvatskoj
Na međunarodnoj konferenciji DroneDays, koja se ovaj tjedan, kao skup ponajvećih stručnjaka iz zračne robotike i sustava bespilotnih letjelica, prvi put održala na zagrebačkom Fakultetu elektronike i računarstva (FER), razgovarali smo sa švicarskim znanstvenikom dr. Mirkom Kovačom, voditeljem Laboratorija za zračnu robotiku na Imperial Collegeu London, kao i novoosnovanog švicarskog Robotičkog centra za materijale i tehnologiju.
Taj centar nastao je u suradnji s londonskim Laboratorijem, koji je Kovač uključio i u suradnju s FERovim Laboratorijem za robotiku i inteligentne sustave upravljanja (LARICS). Zbog te suradnje koja traje već nekoliko godina, zagrebački i londonski laboratorij dobili su (EU Obzor 2020) projekt AeRo Twin (Twinning coordination action for spreading excellence in Aerial Robotics).
KAKO JE DOŠLO DO OVE VAŽNE SURADNJE?
Upoznao sam hrvatske robotičare s FERa prije otprilike pet godina, kada sam imao predavanje u Dubrovniku. Rade jako dobre projekte, zanimljive. Dio su društva robotičara, globalne zajednice. Zajedno smo aplicirali i dobili europski projekt AeRo Twin (Twinning coordination action for spreading excellence in Aerial Robotics).
ŠTO ĆE PROJEKT OMOGUĆITI?
Projekt ima cilj prenošenja znanja raznih grupa u Europi. To je zapravo umrežavanje vodećih robotičkih stručnjaka, kako bi razmjenjivali svoja znanja i iskustva o letećim robotima i na taj način bili u vrhu svjetske robotike. Unutar projekta organizirat će se razna predavanja, kao i razmjena znanstvenika.
Jedva čekam da robotičari iz Hrvatske dođu u London, da vide što mogu slično pokrenuti i u Zagrebu. Tu će biti dosta praktičnog rada, ne samo teorije. Jako mi je drago što surađujem s hrvatskim znanstvenicima i što mogu pratiti što se događa u vezi robotike i u Hrvatskoj.
ZAŠTO VAM JE DRAGA HRVATSKA?
Pa, osjećam se blisko Hrvatskoj. Roditelji mi potječu iz Hrvatske, imam tu još puno rodbine, tako da se ne radi samo o znanstvenoj dimenziji i interesu, već i o kulturi zemlje koja me privlači i osjećaju koji imam za hrvatske ljude. Lijepo mi je biti ovdje, doći tu odakle mi potječu roditelji i komunicirati s ljudima čiji mi se mentalitet jako sviđa.
ŠVICARCI SU UPRAVO ZBOG VAS IZGRADILI ROBOTIČKI CENTAR UNUTAR FEDERALNOG LABORATORIJA ZA ZNANOST O MATERIJALIMA I TEHNOLOGIJU. ŠTO SE TAMO RADI?
Drago mi je što je pokrenut takav istraživački centar sa ciljem futurističkog istraživanja letećih robota za rad u zgradama budućnosti. Tu ispitujemo simbiozu takvih robota s ljudima koji žive u određenom prostoru, kako bi što više razvili autonomnost robota i materijale koji će im povećati funkcionalnost, kao i smanjiti opasnost za ljude. Londonski laboratorij tu pruža
MIRKO KOVAČ, ŠVICARSKI ZNANSTVENIK I ROBOTIČAR, O STANJU I MOGUĆNOSTIM RAZVOJA TE TEHNOLOGIJE U HRVATSKOJ
znanje o robotici, a švicarski – znanje o pogodnim materijalima.
EUROPSKI PROJEKT O LETEĆIM ROBOTIMA
Europski projekt zračne robotike AeRo Twin u koji su uključeni i znanstvenici s FER-a omogućit će im da na razmjeni u Londonu rade s najboljim timovima
MOŽE POMOĆI SVIMA
Hrvatska ima potencijala za svoj robotički centar, sličan onom u Švicarskoj koji je u laboratoriju za znanost o materijalima i tehnologiju
NISTE ZABORAVILI NITI HRVATSKU, A SPOMENUTI PROJEKT AERIAL ROBOTICS - AERO TWIN OTVARA MOGUĆNOSTI I ZA RAZVOJ SUVREMENE ROBOTIKE U HRVATSKOJ.
Da, koordinatori projekta su prof. dr. sc. Stjepan Bogdan i mag. ing. Ivana Mikolić. Radi se o bitnom projektu za budućnost robotike u Hrvatskoj jer će, kako sam već spomenuo, omogućiti razmjenu znanja o letećim robotima i međusobnu praktičnu suradnju na razvoju tehnologije.
POSTOJI LI POTENCIJAL DA SE U HRVATSKOJ NAPRAVI KAKAV ROBOTIČKI CENTAR?
Naravno da ima potencijala. Mislim da će to biti sve više i više bitno za Hrvatsku, kako se razvija digitalizacija i robotika te strategije za njihovu implementaciju.
Robotika je suština toga, a postajat će još bitnijom razvojem umjetne inteligencije. Robotika može svima pomoći pa tako i nekoj zemlji i mislim da postoji veliki potencijal za to i što se tiče Hrvatske.
KAD KAŽETE POTENCIJAL, MISLITE LI I NA LJUDSKI?
Da, na primjer FER ima jako dobre studente, a ima veliki potencijal postati suvremeni partner drugim znanstvenim centrima u Europi. Najviše mislim na ljudski i znanstveni potencijal, no tu je i sama zemlja.
Projekti rastu u EU i ubrzano razvijaju situaciju za primjenu robotike. No infrastruktura se još razvija i tu je prilika i za Hrvatsku. Jer ona ima more, tu je na primjer prilika za testiranje podvodne robotike u raznim gospodarskim aktivnostima. Ima raznoliku prirodu i različite terene, raznu topologiju koja može pomoći u razvijanju aplikacija za robotiku. Ima puno potencijala.
DA BISTE DOŠLI NA SVOJU ZNANSTVENU RAZINU BILI STE ISTRAŽIVAČ ROBOTIKE NA NAJJAČIM SVJETSKIM SVEUČILIŠTIMA, POPUT HARVARDA I BERKELEYA, DOK STE DOKTORIRALI NA ŠVICARSKOM INSTITUTU U LAUSANNEI. KOLIKO SE TEŠKO DANAS ŠKOLOVATI ZA ROBOTIČARA, BUDUĆI DA SE SVE JAKO BRZO RAZVIJA? GOVORILI STE NA DRONE DAYSIMA O VEĆ TREĆEM VALU PRIMJENE ROBOTIKE U GOSPODARSTVU. KAKO PRATITI STANDARDE I BITI U VRHU?
Za robotiku morate biti svjetski orijentirani. Da, dosta je teško sve pratiti budući da se radi o potrebi poznavanja interdisciplinarnih znanosti kada je riječ o robotici. Tu je puno različitih koncepata. Inženjerstvo kontrole, algoritmi za audiovizualno procesuiranje, dizajn, mehanika, znanost o materijalima, biologija... svi ti dijelovi su jako zahtjevni sami za sebe i jako je teško poznavati ih u detalje. Znanstvena suradnja je zato jako bitna za razvoj robotike. Jer, robotika integrira sva ta znanja.
ZNAČI ZNANSTVENIK SE U ROBOTICI MORA SAMOSTALNO RAZVIJATI I SPECIJALIZIRATI ZA ODREĐENA ZNANJA, A POTOM TIMSKI SURAĐIVATI S KOLEGAMA IZ DRUGIH ZNANSTVENIH DISCIPLINA?
Da, to je multidisciplinarno područje i suradnja je jako bitna. Robotika je po prirodi kolaborativna, različiti timovi obavljaju različite pokuse, a poslije dijele rezultate.
Zato je i spomenuti europski projekt bitan za hrvatsku robotiku jer će znanstvenici s FERa doći na razmjenu u London gdje će surađivati s različitim timovima.
KAKO NAPREDUJE VAŠ NOVI ŠVICARSKI PROJEKT NEST?
Razvijamo tim, bitno je imati suradnju i partnerstva s drugim grupama iz svijeta. Najveći izazov nam je pronaći rješenja za integraciju novih materijala. Materijali su jako bitni. Bavimo se dosta i dizajnom letećih robota i razvojem novih autonomnih koncepata.
BUDUĆI DA ŽIVITE I DJELUJETE U LONDONU, KAKO KOMENTIRATE BREXIT? HOĆE LI ZNANSTVENICIMA OTEŽATI SURADNJU KOJU ISTIČETE KAO KLJUČNU ZA RAZVOJ ROBOTIKE?
Postoji strah u zajednici da će Velika Britanija teško podnijeti Brexit. Znanost će patiti zbog toga. Posljedice su već vidljive, ali olakšavajuće je što su vrhunski znanstvenici neovisni. Sva partnerstva u koja sam ja uključen su neovisna. Britanski znanstvenici će se morati jedino boriti da i dalje ostanu uključeni u EU projekte. Da ne ostanu izolirani. To je malo opasna situacija, ali dobro je što Velika Britanija dosta i sama investira u razvoj znanosti i tehnologije, kao što su robotika, digitalizacija i umjetna inteligencija. Ima puno mogućnosti i u samoj Britaniji, no trebat će se potruditi zadržati suradnju s Europom.
PRIČATE LI S HRVATSKIM ZNANSTVENICIMA O PROBLEMIMA S KOJIMA SE ONI SUOČAVAJU U HRVATSKOJ?
Pa da, pričamo…
I NA ŠTO SE NAJVIŠE ŽALE, ŠTO JE NAJPROBLEMATIČNIJE ZA RAZVOJ ZNANOSTI I TEHNOLOGIJE U HRVATSKOJ?
Nemam o tome puno za reći, morati ćete njih pitati. Ja ovdje ne radim, tako da nemam vlastitih iskustava o tome.
ŠTO JE PO VAMA NAJBITNIJE ZA BUDUĆNOST ROBOTIKE?
Multidisciplinarnost je najbitnija. Ne može se razmišljati samo o jednom području, već o tome kako integrirati razne aspekte znanosti i primijeniti ih u robotici. Na primjer, za razvoj mog skakavca robota - na kojem sam doktorirao bila su mi potrebna znanja iz biologije i biomehanike. Za robotiku je sve bitno i tu leži veliki potencijal i za sve druge znanstvene grane koje joj mogu doprinijeti u razvoju. Robotika će postati jako bitna, za život svih ljudi.