Sanader i Bandić 2005. obećali do vršetak stadiona i Zagreb na Savi
Olaka obećanja U Poslovnom dnevniku te godine svakodnevno izlaze obećanja moćnih političara, no od projekata koji se tada najavljuju, od privatizacije velikih tvrtki do izgradnje kongresnog centra u Zagrebu, većina niti danas nije realizirana
Dnevnik je u travnju preimenovan u Poslovni dnevnik, od listopada izlazi na ružičastom papiru, a od prosinca kreće portal, koji je odmah na vrhu
Kako je izgledala poslovna 2005., druga godina izlaženja Dnevnika? Ivo Sanader se zahuktavao kao premijer, a uz njega PR stručnjaci prvi put vezuju pojam “spin”. Naslov u novinama i danas zvuči svježe: “Pred Sanaderovom Vladom godina bez kalkulacija - rješenja za brodogradnju, zdravstvo i poljoprivredu”.
Standardne teme bile su TLM, te spajanje sisačke i splitske željezare. Ništa od toga splitska je željezara propala, a njene nekretnine je kupio Petar Pripuz, dok je ona sisačka spala s nekadašnjih 15.000 radnika na 70-ak.
Puno se pisalo i o prometnoj regulativi od 0,0 promila alkohola za volanom, zbog koje padaju prihodi od trošarina za pivo, a zbog pada potrošnje vina upitna je postala i planirana sadnja novih vinograda pred ulazak RH u EU. Dobra je vijest što Hrvatska postaje turistički hit, te je godine zauzela prvo mjesto na ljestvici portala Lonely planet. Ugled zemlje poboljšan je suradnjom s Haagom, odnosno uhićenjem generala Ante Gotovine.
Polančec podržao krivu ekipu
Ministar vanjskih poslova Miodrag Žužul ipak je morao otići iz Vlade zbog afera u kojima je sudjelovao, a pritom se ispostavilo da je njegov rođak kupio Imostroj za upola manje novca nego što je objavljeno. Kao kandidati za njegovo mjesto spominju se Gordan Jandroković i Kolinda GrabarKitarović. Iz vlade odlazi i Andrija Hebrang, pa brigu o ekonomiji preuzima Damir Polančec, koji je prethodno pet godina proveo u upravi Podravke. Naslov u Dnevniku bio je “Podravkaš koji će presuditi Podravki”, koju tek čeka privatizacija, U upravu koprivničke kompanije ulaze Saša Romac i Zdravko Šestak, kasnije poznati iz afere Spice.
Na prijedlog Polančeca, između 14 ponuda za kupnju Hotela Koločep prednost je dobila neprofitna ustanova Otok znanja, što se ubrzo pretvorilo u fijasko. Nadalje, Ivan Mišetić najavio je privatizaciju Croatia Airlinesa, a obećana je i privatizacija Jadrolinije, i to ustupanjem dionica “radnicima, otočanima, umirovljenicima i braniteljima”. Za političku školu u Kumrovcu rečeno je da postaje “dom umirovljenika, konjički klub ili punionica vode”. Ništa od toga nije realizirano.
Ivica Todorić najavio je da Agrokor sigurno izlazi na burzu, što se također nije dogodilo. Novi šef Jamnice Ivica Sertić najavljuje da će “u Americi u prvoj godini prodati osam milijuna litara Jane”.
Dnevnik je u novu, 2005. ušao s novim suvlasnicima zagrebačka tvrtka Masmedia pridružila se EPH u projektu izdavanja dnevne poslovne novine. Vlasnik Masmedije bio je Stjepan Andrašić, nekadašnji glavni urednik Večernjeg lista, a koji je 2005. postao glavni urednik Dnevnika.
Anesteziran 'gradski USKOK'
Na naslovnici prvoj broja u 2005. stoji da u drugi krug predsjedničkih izbora ide Stipe Mesić s 49 posto i Jadranka Kosor s 20 posto glasova. Treći je bio američki poduzetnik Boris Mikšić.
General Pavao Miljavac otvara novi pogon svoje drvne industrije PM Lignum, hvali se kompjuterom koji “kroji i reže građu”. Tvrtka je nekoliko godina kasnije otišla u stečaj, s dugom od 185 milijuna kuna.
U Zagrebu je te 2005. bilo dinamično. Milan Bandić ponovno je izabran za gradonačelnika, pa odmah najavljuje da će “Dinamov stadion biti dovršen do kraja 2006.”, obećava parking ispod igrališta i podzemni tunel do maksimirske šume. Stadion je još uvijek nedovršen. Proveden je natječaj za novi kongresni centar iza hotela Westin, prvonagrađeni rad predvidio je neboder od 20 katova, podijeljeno je 719.000 kuna nagrade ali dosad ništa nje sagrađeno. Bandić masovno legalizira bespravnu gradnju pa ga mediji nazivaju “zagrebački Berlusconi”.
Iako su u novoosnovani Gradski kontrolni ured, zamišljen kao antikorupcijsko tijelo za nadzor trošenja gradskog novca, bili predloženi dokazani borci protiv korupcije poput sindikalca Marija Ivekovića i zastupnika Tomislava Jelića, Bandić za šefa ureda stavlja Mirka Heraka. Anesteziranje je potvrđeno time što je Kontrolni ured, umjesto da postane gradski USKOK, podređen uredu gradonačelnika, a lojalni Herak na funkciji ostaje narednih 12 godina. Zakompliciralo se u mesnoj industriji Sljeme Sesvete. Tvrtka Finagra prodala je taj brend Agrokoru. Radnici mjesecima rade bez plaće, pa Grad kupuje nekretnine Sljemena (550.000 m2) za jednu kunu, preuzevši sve obveze prema radnicima i vjerovnicima. Burno je i u mesnoj industriji Zagrepčanka, koja ima 100.000 m2 u Heinzelovoj ulici. Zagrepčanku je četiri godine ranije Grad kupio za pet milijuna eura, a sada Bandić najavljuje da će “odmah nakon uknjižbe prodati zemljište po najmanje triput većoj cijeni”. Zagrepčanka je i danas zapuštena.
Dnevnik piše kako Bandić i Sanader dogovaraju zajedničke projekte dovršetak Sveučilišne bolnice i projekt Zagreb na Savi, dok početak radova na dovršetku rekonstrukcije Dinamovog stadiona najavljuju za kraj 2005. U to se doba još vuku repovi Kutlinih i Gucićevih privatizacija iz 90ih. Tekstil
noj tvornici Goričanka na naplatu je stiglo 450 milijuna kuna jamstva za kredite koje je Josip Gucić podigao za neke druge potrebe. Zagrebačka banka uzela je nekretninu htijući ju prodati pekarima iz Panpeka u trenutku kad Goričanka ima dogovorene poslove u inozemstvu, što bi za 250 radnika značilo odlazak na burzu jedini kriterij bio je visina ponude, pa su otpala dva kupca voljna nastaviti proizvodnju. Radnici protestiraju, država reagira i osniva se tvrtka Goričanka nova, a time se kako piše tada Dnevnik “izbjegavaju pitanja menadžmentu Zagrebačke banke o obilatim plasmanima Guciću”.
Goričanka je na naslovnici Dnevnika, s pitanjem: “Tko su ljudi koji vode stečajne postupke u poduzećima”? Ispostavilo se da je rekorder Marinko Paić, za kojeg se tvrdi da istovremeno vodi 90 stečajeva, “što je rekord u tranzicijskim zemljama”, no on odgovara da ih vodi svega 27. Dnevnik javljaj i o valu otpuštanja u Dona trgovini, a vlasnik Done Andrija Klarić objašnjava: “Dona se ne raspada, nego razvija”. Koju godinu kasnije, tvornica iz Donje Stubice ipak se ugasila.
Mirko Galić ne želi javni HRT
Val od 220 otkaza zapljusnuo je Plivu, među njima i za 70 istraživača. Otpušteni koautor azitromicina, Kolja Ivanišević, kaže: “Novac od Sumameda Željko Čović je spiskao na loše inoakvizicije”.
Promptno je dobio još jedan, ovog puta izvanredni otkaz pa ostaje bez prava na otkazni rok i otpremnine. Saborsko Povjerenstvo istražuje kako je Damir Vrhovnik postao vlasnikom brodogradilišta Viktor Lenac. Donesen je novi Zakon o javnom okupljanju, po kojem Markov trg postaje zabranjen za prosvjede. Uvodi se obveza da dužnosnici prijave imovinu i zabrana anonimnih donacija. Na inicijativu glavnog ravnatelja Mirka Galića, Vlada RH je skinula HRT s popisa tijela javne vlasti, što znači da se na tu javnu tv više ne odnosi Zakon o pravu na pristup informacijama. “Želimo zadržati pravo da neke informacija ne moramo javno iznijeti”, objašnjava Galić, kasniji savjetnik Ivice Todorića. No HRT je ubrzo ipak vraćena na popis.
Olgica Spevec objavila kako je “HFP prodao Belje i PIK Vrbovsko Agrokoru bez mišljenja AZTNa”, no posljedica nije bilo. Todorić u Bjelovaru umiruje kako zaposlenici mesne industrije neće ostati bez posla, najavio da će raditi tijesto za Ledo, pa čak i povećanje zatečenog broja od 160 zaposlenih, što se naravno nije dogodilo.
Predsjednik HUPa Emil Tedeschi pozvao je pak poduzetnike na “susprezanje od trošenja na luksuz”... Od petog travnja 2005., Dnevnik je preimenovan u Poslovni dnevnik. Na godišnjoj skupštini EBRDa, tadašnji zamjenik guvernera Boris Vujčić najavljuje: “ako postane kandidat za ulazak u EU do 2008., Hrvatska će euro uvesti do 2011”. Krajem lipnja, nakon što je konačno puštena u promet cijela ruta Zagreb Split, najavljena je gradnja četverotračne splitske obilaznice od Kaštel Sućurca da Omiša, koja još uvijek nije izgrađena.
Dnevnik javlja da je od devet ponuda za splitski hotel Marjan prihvaćena ponuda trgovca Željka Keruma, koji je platio čak 360 milijuna kuna. Vijest je objavljena pod naslovom “hotel Marjan nakon 10 godina agonije čekaju bolji dani”. Hotel još uvijek nije obnovljen.
Nadan Vidošević te godine dolazi na mjesto predsjednika uprave Kraša, nakon 15 godina se vraća u gospodarstvo, ali ne napušta mjesto predsjednika HGK. Odmah je kupio dionice Kraša za 220.000 kuna. Nekoliko godina kasnije je uhićen zbog sumnje u izvlačenje novca iz HGK. Sisački gradonačelnik Davorko Vidović obećava javnosti da će taj grad “udvostručiti broj zaposlenih u sljedećih osam godina”. U međuvremenu su u Sisku propale sve veće tvrtke, a Vidović je sebe zaposlio u HKG. Te, 2005. otvoreno je sedam Srdela snack malih restorana sa standardiziranom ponudom plave ribe. Iako se tada navodi da franšizu želi 70 ugostitelja, lanac je ubrzo propao. Poslovni objavljuje kako je Dean Koštić, unuk Franje Tuđmana, prodao generalu Slobodanu Praljku sisačku luku, koju je ovaj platio 3,6 milijuna kuna, a u banci je tvrtka imala 2,4 milijuna kuna te još četiri milijuna u robi i potraživanjima. Tih je dana u Grčkoj, nakon godinu i pol bijega, uhićen Košutićev bivši poslovni partner, poduzetnik Hrvoje Petrač. Bio je vlasnik 20 posto Košutićeve Kaptol banke, uvoznik Volva, Lavazze, vlasnik Atlas osiguranja...Petrač je, zbog otmice sina generala Vladimira Zagorca i iznude osuđen na kaznu od sedam i pol godina zatvora, koje je uglavnom i odslužio. Josip Galinec uspio je preuzeti Industrogradnju, a Ivić Pašalić započinje u Odri graditi naselje u Odri s 50 kuća, što nije dobro završilo.
'Pevec - elementarna nepogoda'
Poslovni dnevnik 24. listopada prvi put izlazi na ružičastom papiru. Na jednoj od naslovnica proziva – “Kod Peveca, Gucića i Keruma sindikati su nepoželjni”. Navodi se da kod Keruma nitko nema više od 18 dana godišnjeg odmora, u Getrou nema pauze, dok za Peveca, koji trenutno pokušava u javnosti izazvati sažaljenje, predsjednica Sindikata trgovine Ana Knežević kaže da je “prava elementarna nepogoda”.
Od 5. prosinca Poslovni dnevnik našao se na webu, umjesto dotadašnje adrese dnevnik.hr sada je to poslovni.hr, pod kojom je i danas. Projekt su osmislili Slaven i Vjeran Andrašić, sinovi suvlasnika i glavnog urednika Poslovnog dnevnika. “Bili smo vođeni idejom da će se javnost s vremenom približiti gospodarskim temama i uz čim veći udio internet korisnika odlučili smo pokrenuti poslovni portal. Ponudili smo platformu s poslovnim vijestima s naglaskom na financijskoinvesticijski segment, mjesto gdje i se zainteresirani mogli okupljati i razmjenjivati vlastita razmišljanja. Zajednica je bila toliko koherentna da su korisnici portala organizirali svoja neformalna poslovni.hr okupljanja. U trenutku pokretanja na tržištu je jedan od konkurenata, švedski Bonnier, koji je pokrenuo Business.hr, raspolagao sa sredstvima otprilike 10:1 u odnosu na nas”, rekao nam je Vjeran Andrašić.
Bum se dogodio 2007., kad je HT krenuo u IPO. “Zakupili smo online oglasni prostor kao globalno jedni od najranijih Google Ads oglašivača i krenuli u kampanju. Zbog velikog interesa građana za dionice HTa ostvarili smo visok rast posjećenosti, zbog čega su nas posjetili ljudi iz Googlea. Do 2009. poslovni.hr svrstao se čvrsto u top 10 svih portala u RH”, kaže Andrašić. ❖
SUVLASNIK I NOVI GLAVNI UREDNIK DNEVNIKA POSTAO JE STJEPAN ANDRAŠIĆ, VLASNIK IZDAVAČKE KUĆE MASMEDIA I NEKADAŠNJI GLAVNI UREDNIK VEČERNJEG LISTA