Najavljena je reforma HGK, jer poduzetnici tvrde da ‘plaćaju, a ne dobivaju ništa’
Značajna 2006. godina Prije 13 godina iz vlasništva Poslovnog dnevnika izlazi tadašnji EPH, a ostaje obitelj Andrašić kao jedini vlasnik. Početak je transformacije novina u smjeru snažnije okrenutosti biznis sceni, ali i vrijeme prvoga redizajna
Poslovni piše i o netransparentnim poslovima i zaključuje kako ‘Agrokor nije spreman igrati po pravilima najviše burzovne kotacije’
Najvažniji događaj u 2006. bio je prodaja Plive, na kojoj su mnogi dobro zaradili, no ostali su repovi korupcijskih skandala. Za nešto veći dio stanovništva, onaj koji ne mešetari na burzi, vijest godina bio je ipak novi model zbrinjavanja ambalažnog otpada, odnosno uvođenje kaucije od 50 lipa koja će kasnije mnogima pomoći da prežive.
Projekt je vodio šef Fonda za zaštitu okoliša Vinko Mladineo. Samo u prva tri mjeseca otkupljeno je 14 milijuna komada PET ambalaže, ponekad je i švercana iz Srbije, no glavni cilj je postignut – ilegalna odlagališta otpada uglavnom su počišćena.
Kasnije je doduše Mladineo optužen da je zajedno s bivšom HDZovom saborskom zastupnicom Barbarom Bešenić te još četvero optuženika i tri tvrtke, Fond oštetio za 130 milijuna kuna fiktivnim otkupom PET ambalaže, no DORH je zakasnio s podizanjem optužnice.
Popularnost Jadrana
U inozemstvu, stranci se sve više oduševljavaju hrvatskom obalom, pa najpoznatije svjetske novine pišu da je Dubrovnik “nova francuska rivijera”, odnosno “nova Toskana, samo bez gužve”. Tako je barem bilo tada.
Na prvoj naslovnici Poslovnog dnevnika u 2006. piše se o odluci AZTNa da Konzum mora prodati neke dućane u Zagrebu i Varaždinu jer su nakon kupnje PIKa Vrbovec i Belja njihov tržišni udjel prelazi 40 posto. AZTN je bio dobrohotan prema Agrokoru, ocijenivši da bi bez te akvizicije Belje propalo. Kako je došlo do vertikalne koncentracije, odlučeno je da u ponudi Todorićevih trgovina sljedeće tri godine mora biti barem 20 posto svježeg mesa drugih proizvođača. Povodom dobivanja 40 milijuna eura kredita Svjetske banke, Ivica Todorić najavio je da će „Belje i PIK Vrbovec postići nestvarne rezultate“, dodavši kako „Agrokor apsolutno nema problema financijske naravi“. Koji dan kasnije uzeo je još 320 milijuna eura kredita za restrukturiranje Agrokora.
Upravo tih dana, Moody’s je snizio rejting Agrokoru.
Poslovni na naslovnici javlja kako Todorić ulaže 10 milijuna dolara u širenje punionice Jane, a za kojom su, pod nazivom Jana Skinny Water, ili, doslovno prevedeno, “Jana voda mršavica”, “voda koja ne samo da gasi žeđ, već topi masti i kalorije”, navodno poludili Amerikanci jer navodno topi masti i kalorije. Na kraju je priča o čudotvornoj vodi iz Hrvatske raskrinkana kao prevara.
Poslovni piše i o netransparentnom poslovanju Agrokora koji je objavio javnu ponudu za Kreditnu banku Zagreb (KBZ) po cijeni od 185 kuna, iako je s koncernom Agram već dogovorena prodaja 90,2 posto dionica po cijeni od 252 kune, pa Poslovni zaključuje kako „Agrokor nije spreman igrati po pravilima najviše burzovne kotacije“.
Nakon smjene Zorana Jankovića, novi direktor Mercatora Žiga Debeljak na naslovnici PDa poručuje – „Mercator želi postati prvi ili drugi lanac u Hrvatskoj“. Najavio je vlastiti lanac diskontnih trgovina pod zvučnim nazivm Hura!
Pisalo se i o „sve izvjesnijem povezivanju Agrokora, Delte i Mercatora“, stvarao se „najveći lanac u regiji“, a koliko je stvar ozbiljna pokazivala je činjenica da su lideri tih kompanija viđeni u zajedničkom lovu. U to se vrijeme jako puno pisalo o tome tko će koga kupiti, na kraju je Agrokor kupio Mercator, no znamo da niti jedan od glavnih aktera nije dobro prošao – Todorić je završio na sudu, Mišković je ovih dana osuđen zbog utaje poreza a Igor Bavčar, šef Istrabenza koji je tada držao Mercator, već je odavno u zatvoru.
U ožujku je EPH izašao iz suvlasništva u Poslovnom dnevniku, ostaje samo obitelj Andrašić.
Zahuktala se bitka za zagrebačku Plivu – isandski Actavis nudi 570 kuna po dionici, pa poveća na 630 kuna. U tom nadmetanju s američkim Barrom, cijena skače iznad 700 kuna. A onda, naslovnica Poslovnog: „Željko Čović izabrao Barr“. Iako je Actavis obećao seljenje nekih svojih postrojenja Hrvatsku, navodi se da Barr slovi za favorita vodstva Plive. Actavis se ne predaje, nude 723 kune po dionici. Barr potom nudi 743 kn po dionici, Actavis daje 795. Cijena je dosegla i 824 kune.
Ali nije presudila burza, nego Sanaderova vlada i tadašnji menadžment Plive.
Još u travnju vlada je rekla da neće prodavati svoje dionice, u lipnju su pak rekli „možda“, da bi preko ljeta odlučili prodati Plivu „najboljem ponuđaču, kako bi mogli vratiti dug umirovljenicima“. Vlada je potom preporučila HZMOu da 16,7 posto dionica iz svog portfelja prebaci u umirovljenički fond, što je bio jasan signal i ostalim dioničarima.
Stvari su postale još jasnije kad se pročulo za druženje u Veroni, gdje su se našli Sanader, Čović, te dvojica Sanaderovih ljudi od povjerenja: Jozo Petrović iz Ine i lobist Miomir Žužul, koji je godinu dana ranije mogao otići s mjesta ministra vanjskih poslova zbog nekih drugih afera. Kako tada piše Poslovni, glasnogovornik vlade Ratko Maček objasni je, „doduše ne jako uvjerljivo“, da se društvance u Veroni “slučajno srelo”.
Nastavlja se širenje online turističke agencije Adriatica.net u vlasništvu Marka Vojkovića. U kratkom vremenu, tek šest godina stara tvrtka preuzela je slovenski Kompas, a potom i dubrovački Atlas, te najavljuju nove akvizicije, a cilj im je milijarda eura godišnjeg prihoda. Na kraju je Adriatica završila u portfelju EPH, potom i Agrokora.
Odlazak Mirka Galića
Važne su se stvari događale na Visokom trgovačkom sudu (VTS), koji je toliko ogrezao u korupcijske afere i – kako se tada otvoreno pisalo – “veze s organiziranim kriminalom” da je ministrica pravosuđa Ana Lovrin morala smijeniti njegova predsjednika Nenada Šepića, a za v.d.a je iz Splita dovela sudca Srđana Šimca. Na natječaju za novog predsjednika VTSa većini kandidata se prijetilo smrću. Na kraju je potvrđen mandat Šimcu, koji je premoćno pobijedio kompromitiranog Šepića.
U srpnju, s HRTa odlazi njegov glavni ravnatelj Mirko Galić, sa žaljenjem što nije uspio “temeljitije restrukturirati kuću. Pokušavao sam, na tome smo radili tričetiri godine, ali otpori su bili veliki”.
Poslovni objavljuje i vijest o revoltu novih telekom operatera zbog intervjua u kojem Ivana Šoljan iz uprave HTa tvrdi da podzemna DTK mreža kablova pripada toj kompaniji „jer je pri prodaji Nijemcima bila u vlasništvu HTa“. Novi operateri traže da se pokažu ti ugovori i upućuju na preporuku EK kako je DTK komunalna infrastruktura. Ističe se i kako je 90 posto cijevi položeno u zemlju u vlasništvu lokalne samouprave, te da su njenu izgradnju kroz samodoprinose financirali svi građani. Uz to, uprava THTa najavila je 1500 otkaza, pa njihovi radnici prosvjeduju.
U splitskoj Vili Dalmacija Otvoren je Mediteranski institut za istraživanje života (MedILS). Njegov začetnik Miroslav Radman, znanstvenih s međunarodnom karijerom, priznaje kako se nikad ne bi upustio u to da je znao kako će se hrvatska strana odnositi prema njegovu projektu, na kojem se radilo tri godine. Vrlo brzo došlo je do novih sukoba a MedILS nikada nije profunkcionirao.
Za financijsko tržište 2006. je važna jer je s radom počela Hrvatska agencija za nadzor financijskih institucija (Hanfa) koja dobiva nadzor nad nebankarskim sektorom poslovanjem burzi, brokera, fondova, osiguravajućih društva. Vodi ju Ante Samodol, dotadašnji pomoćnik ministra
ZA FINANCIJSKO TRŽIŠTE 2006. GODINA JE VAŽNA
JER JE S RADOM POČELA HANFA KAO NADZORNA AGENCIJA
financija. Vrlo brzo Samodol je zaprijetio da će „kazniti upravu i NO Plive nastave li istupati kao dosad“.
Novi trendovi oblikuju i izgled gradova – uz pekare, posvuda se otvaraju kladionice, pa Poslovni piše kako je otvoreno 1900 poslovnica sa 4000 zaposlenika. Od 13 lanaca kladionica, propao je samo Sport Tip Igora Štimca.
Sve zanimljivija postaje i stanogradnja, zarada po kvadratnom metru stana je oko 500 eura pa “u taj biznis ulazi sve više onih poduzetnika koji se nikad nisu bavili graditeljstvom”.
Nastavlja se kriza u bivšoj Tvornici duhana Zagreb – radnici su okupirali tvornicu a njih svega desetak preselilo je u novi pogon TDRa u Kanfanar. Istrani još manje žele seliti – niti jedan od 15 zaposlenika tvrtke BBC konfekcija, koja radi za Benetton, ne želi otići u Beli Manastir. Radnici TDZa tvrde da je Zagrebačka banka prodala TDRu svoj paket od 30 posto dionica njihove tvrtke, „do kojeg je nelegalno došla“, iako je Tobacco Austria nudio višu cijenu.
Na naslovnici PDa piše se o MBO (management buy out) u Podravci. Po modelu koji podupire i tadašnji potpredsjednik vlade Damir Polančec menadžeri bi došli do 20 posto Podravke u vrijednosti od 320 milijuna kuna, a „tim bi se modelom koji zdušno zagovara i lokalna zajednica vlada elegantno riješila aspiracija stranih investitora kao što su Droga Kolinska, Delta holding, Nestle…“Cijela ta priča kasnije će postati poznatija pod imenom ‘afera Spice’.
Slom Kamen-Ingrada
Pred slomom se našao KamenIngrad, slavonska tvrtka u vlasništvu Vlade Zeca, dožupana i dopredsjednika Hrvatskog nogometnog saveza, zapamćenom po ogromnom nogometnom stadionu koji je sagradio u rodnom selu Velika.
Poslovni piše da je Nexe grupa je zainteresirana za 51 posto KamenIngrada a Vlado Zec tvrdi da su dugovi koji se iznose u mediji „prenapuhani“, no kad je tvrtka nakon godine i pol blokade računa ipak otišla u stečaj ispostavilo se da skupa s potraživanjima radnika dug iznosi oko 700 milijuna kuna, a nekretnine vrijede svega
150 milijuna. Zato autor teksta u analu hrvatskom gospodarstva Zeca stavlja uz bok Miroslavu Kutli, zaključivši kako „nema u ovom tekstu ni mjesta za sve prljavo rublje koje je otkrio stečaj”. Između ostalog, radnike se tjeralo da privatno dižu kredite i daju taj novac firmi.
Zec nije stigao u Velikoj sagraditi najavljeni hotel s pet zvjezdica niti golf igralište otišao je u zatvor, gdje je proveo četiri godine i sedam mjeseci. Zbog KamenIngrada osuđen je i župan Ante Bagarić, za čijeg je mandata Požeška županija nabila 355 milijuna kuna duga. Županijska uprava za ceste kreditirala KamenIngrad sa
12 milijuna kuna.
Kad je o tajkunima riječ, u to je doba još je dobro poslovao Zdravko Pevec – najavio je da ulaže 1,5 milijardu kuna u gradnju svojih prodajnih objekata, a otvara i tvrtke u susjednim zemljama. Poslovni objavljuje da je u Pevecu prosječna plaća oko 2500 kuna, a u DMu 6500 kuna.
Najavljena je bila i reforma HKG, jer poduzetnici tvrde: „plaćamo veliku članarinu a ne dobivamo ništa“. Komora koju vodi Nadan Vidošević ima 175 milijuna kuna prihoda i 600 zaposlenih, pa da je i sama tvrtka svrstala bi se među 300 najvećih u RH. Ostatak priče saznali smo kroz ‘aferu remorker’.
Udarac sindikatima
Veliki udarac sindikatima dao je kutinski sindikalist Željko Klaus, izjavivši pred kamerama u jeku rasprave o radu nedjeljom “svi smo mi u sindikatima zato jer se od njih dobro živi”, što je prouzročilo masovni odljev članstva.
Nakon što je Hrvatska dobila organizaciju SP u rukometu 2009., Poslovni se pita: Tko će platiti šest dvorana vrijednih 700 milijuna kuna? Sada znam da je ukupan trošak bio oko 1,8 milijarde kuna, a pritom splitska, zadarska i osječka dvorana niti nisu dovršene.
U Zagrebu nikad nije dosadno, Poslovni piše kako Agrokorov Vrbovec radi Zagrebačku kobasicu s potpisom Milana Bandića. Ima i zašto – “Bandić je samo u zadnjih godinu dana pet puta izašao u susret Ivici Todoriću i omogućio izgradnju Konzumovih prodavaonica”. Zbog njih je u nekoliko navrata mijenjan GUP, a u Dubravi se odustalo od gradnje osnovne škole kako bi se na tom mjestu podigao Konzum.
Na Črnomercu, novi Konzumov trgovački centar sagrađen je u zoni predviđenoj za urede i stanove i povećao je prometnu gužvu. Agrokor je obećao produžiti pokrajnju ulicu Črnomerec, što nije učinio.
Na Jankomiru je multimedijalnim spektaklom u režiji Kreše Dolenčića, Bandić i Petar Pripuz otvorili CIOSov pogon za reciklažu vrijedan 230 milijuna kuna. Istog se dana pisalo o još jednoj fešti Dinersa Club Adriatic ostvario je 63 milijuna kuna neto dobiti, pa su si suvlasnici Žarko Kraljević, Marijan Hanžeković i Tomaž Lovše priuštili tulum na kojem ih je zabavljao Brian Ferry.
Hrvatsku je preplavio optimizam, u godinu dana otvoreno je čak 11.000 novih tvrtki. Ulagači su zaradili na Plivi i spremaju se za privatizaciju Ine. Govori se samo o dividendi, kupovini, širenju. Ministar Dragan Primorac tvrdi da će „sveučilišni profesori 2012. imati plaće veće od ministara“. ❖