Koj, raste nam dvoznamenkasto, a u od čega i zemlja ima izvozne benefite
Pivskog velikana i stanju domaćeg sektora u kojem su velikim pivarima sve žešći rivali oni neovisni. Objašnjava kako rvak u pogledu standarda sigurnosti na radu, a čelnica zbori i o tekućim pitanjima zakonodavstva i radne snage
širok, u rasponu od “diskontnog” Holstena pa različitih vrsta Pana sve do Carlsberga, Tuborga i Blanca, te Grimbergena, Budweisera i Guinnessa. Moramo nastaviti inovirati i stvoriti odgovarajuće ponude za trgovine i lokale kako bi potrošači poželjeli vani piti s društvom.
Koliko ste vi već u Hrvatskoj? Dopada li vam se?
U pogledu cidera Somersby, vole li ga hrvatski potrošači?
Apsolutno da! Cider je za nas bio prilično zanimljivo “putovanje”, s njim imamo dvoznamenkasti rast iz godine u godinu i sve veće prihvaćanje cidera kao kategorije pića. Sa Somersbyjem smo praktički osnovali kategoriju i pokrenuli rast te kategorije i Somersby je i dalje broj jedan cider u Hrvatskoj.
Cider čini i dobar dio prihoda ugostiteljima kojima je sve zanimljiviji za prodaju. Podjednako ga konzumiraju i muškarci i žene, pravi je unisex proizvod i naša je odgovornost kao tržišnog lidera u kategoriji nastaviti “pumpati” rast. Uveli smo nove okuse, promijenili dizajn i moramo nastaviti. A sve se proizvodi ovdje u Hrvatskoj. Gotovo je u potpunosti hrvatski proizvod.
Odakle su jabuke?
Nažalost, one su iz uvoza. Kvaliteta hrvatskih jabuka je doista sjajna, no većina proizvođača jabučnog soka u Hrvatskoj radi mutni sok, a nama treba bistri. Povrh toga, čini se da većina uzgajivača jabuke prodaje u Austriju i druge zemlje pa nam se ponekad događa da hrvatske jabuke dobivamo nazad kao sok, koji je prerađen drugdje. Voljeli bismo kad bi i taj dio proizvodnje bio ovdje.
Gdje sve završava Somersby odavde?
Odlazi u zemlje susjedstva i regije, ali i na Daleki istok Kinu, Maleziju, pa Kanadu, ukupno 20 zemalja, u cijelom svijetu.
Uglavnom se izvozi u bocama, na ovom tržištu u četiri okusa, ali izvozimo ih još pet, pa ukupno u Koprivnici proizvodimo desetak varijanti Somersbyja. Ovaj brend je tu da ostane.
Imate pivarsku tradiciju, cider kao novu unosnu kategoriju, ali što je s rastućom kategorijom craft piva? Vaši najveći rivali bave se time sve više.
Mi smo zapravo bili prvi od velikih koji smo to htjeli napraviti, još otkako je krenula craft revolucija u Hrvatskoj. Pitali smo svoju brewmastericu kako bi bilo eksperimentirati s pale aleom, pšeničnim pivom, novim tamnim lagerom… I s brendom Panonska smo to izveli.
No, nema ga sad na tržištu?
Trenutačno piva Panonska nisu prisutna, jer većinom proizvodimo piva
Malo više od tri godine sam ovdje. Obitelj i ja stalno viđamo nova, fascinirajuća lica Hrvatske, od prirode, ma samo i plavog neba, nadalje. Izvrsna je infrastruktura (unatoč nekim starim cestama, autoceste su dobro umrežene), kvaliteta hrane, vode, no, ponajviše sam upoznala mnogo kvalitetnih ljudi. Oni se mogu ponositi s u velikim serijama, no s vremena na vrijeme plasiramo i takva u malim serijama poput vrsta brenda Panonske. Umjesto da ih konstantno nudimo, radije imamo slobodu inovirati ponudu.
Kako bilo, craft je dobrodošao, vjerujemo da je takav način proizvodnje dobar za pivo, uostalom i mi se u Carlsbergu smatramo crafterima, zanatlijama, što je ukorijenjeno u tradiciji kompanije od osnutka 1874. Jedna od stvari izumljenih u našem laboratoriju u Danskoj je pročišćeni pivski kvasac, koji nismo patentirali, već ga je naš osnivač dao drugim pivovarama da ga mogu primijeniti.
Vjerujemo da je dobro da postoji craft, da postoje brojne male pivovare, jer imaju sposobnost eksperimentiranja na različite načine, više nego mi, te mogu proizvesti vrlo male serije. Ako im na bilo koji način možemo pomoći i poduprijeti ih, to i pokušavamo, kroz kolaboracije po svijetu, od kojih je poznata ona s njujorškom pivovarom Brooklyn Brewery. I ja pijem craft, trenutačno stil sour ale, no ipak mi je favorit stil lager, i to Zlatni Pan.
Jeste li zadovoljni ovdašnjim ljudskim resursima, promatrano na svim razinama, od menadžera do plavih ovratnika?
Kvaliteta radne snage je u osnovi vrlo dobra, zadovoljna sam, a obzirom na to da sam radila i u svijetu mogu uspoređivati. Izazova ima, i nama je vrući krumpir odlazak ljudi, pogon nam se nalazi u području odakle ljudi idu u inozemstvo. Istodobno je komplicirano dovesti radnike iz nonEU zemalja, sa stajališta kompetitivnosti nam je problematično, jer ne možemo uvetoliko puno stvari, ali kao da toga nisu svjesni, kao da to treba iskopati. No, žalosti me da su prisiljeni otići i naći sreću drugdje, uključujući Dansku. U hrvatskoj kulturi stvarno cijenim način kako ljudi određuju prioritete spram prijatelja - ujutro prije posla na kavi, popodne na kavi (ili pivu), te druženja i briga za obitelj. Iz toga bi i Danci, koje se smatra najsretnijom nacijom na svijetu, mogli učiti. sti nekvalificirane radnike i njima popuniti prazna radna mjesta. Svake sezone riskiramo, kad zapošljavamo sezonce, nismo sigurni hoće li se zadržati, odu ne nakon 23 mjeseca već nakon 23 tjedna, moramo ih stalno educirati i to je skupo.
No, veća je briga i činjenica rizik od nesreća na radu budući da se sezonska radna snaga ne stigne do kraja educirati. Zdravlje i sigurnost nam je danas važnije od profita, nužno je osigurati svakom radniku da u tom smislu bude istreniran.
Možda previše vremena trošimo na to, da ne postoji problem tržišta radne snage mogli bismo ga utrošiti u nešto bolje, za zajednicu. Bojim se da je to tempirana bomba jer zahtjevno je voditi kompaniju s visokom razinom sigurnosnih i zdravstvenih standarda ako zapravo nemaš ljude koji mogu s tobom ostati. U Hrvatskoj imamo 320 radnika, a u Mađarskoj još 35.
Kako gledate na ostale prepreke poslovanju, a koje uočavaju brojna udruženja inozemnih ulagača: birokratiziranost, česte izmjene propisa?
Nema sumnje da ima područja kojima trebaju reforme i radije bismo da su se one dogodile već jučer, jer nas situacija usporava. Primjerice u pravnom sustavu imate li kakav slučaj koji treba riješiti, to može trajati vječno, troši nam resurse umjesto da se usredotočimo na rast. Ima korporativnih pravnih slučajeva koji se vuku i više od 10 godina. Neki od zakona su zastarjeli i ne odražavaju realnost na tržištu. I pri uvođenju novih zakona ne gleda se koliko će dugo industrijama trebati da ih implementiraju.
Nažalost, susreli smo se s tim da je bilo zakona koji su uvedeni, a da nitko nije znao kako ih tumačiti. Možda je najvažnija reforma koju bismo htjeli vidjeti upravo reforma pravnog sustava. Zašto ljudi odlaze iz Hrvatske? Nije samo zato što vani mogu bolje zaraditi, već i zato što ne vide da se u društvu išta pokreće. I doći će do toga da će još više ljudi otići ne ubrzaju li se reforme jer će oni izgubiti nadu u mogućnost promjene. ❖
NEKI OD ZAKONA SU ZASTARJELI I NE ODRAŽAVAJU REALNOST NA TRŽIŠTU.I PRI UVOĐENJU NOVIH NE GLEDA SE KOLIKO ĆE DUGO INDUSTRIJAMA TREBATI DA IH UVEDU. NAJVAŽNIJA REFORMA TREBA BITI ONA U PRAVNOM SUSTAVU