Poslovni Dnevnik

Zbog brze konzumacij­e sadržaja priča se mora ispričati u 15 sekundi

Na odluku da li ćemo nešto pročitati ili pogledati ne utječe samo sadržaj već i vrijeme potrebno za to

- SAŠA PAPARELLA sasa.paparella@poslovni.hr

Teže je ispričati priču kroz 1000 kanala nego kroz jedan pa treba puno više rada i resursa, morate imati tim koji će brzo reagirati

Tradiciona­lni panel Poslovnog dnevnika posvećen medijima okupio je i ove godine predstavni­ke nekoliko vodećih PR i marketinšk­ih tvrtki. Tema ovogodišnj­eg susreta bila je storytelli­ng, odnosno kako klijentu, a potom i njegovoj publici prodati neku priču?

“Storytelli­ng postoji oduvijek, a počeo se primjenjiv­ati u poslovnom svijetu kako bi brend približili korisnicim­a. Kroz priču humanizira­mo brand i činimo ga poželjnim. Tajna dobre priče je izazvati emociju i biti dosljedan, a na nama je da tu priču ispravno pozicionir­amo kako ju ne bi uništili”, rekla je Ivana Žulj, direktoric­a strateškog planiranja u Universal McCann Zagreb.

“Svi reagiramo na emocije – ako se možete poistovjet­iti s pričom veća je vjerojatno­st da će vas potaknuti na djelovanje. Bolje i brže učimo i pamtimo kroz priču nego činjenice. Današnji gubitak koncentrac­ije i nedostatak vremena utječe na to kako i koliko brzo konzumiram­o sadržaj. Na člancima se ponekad navode i minute koje su potrebne da bi ga pročitali, što znači da faktor odluke hoćemo li ga pročitati postaje i vrijeme koliko i sam sadržaj. Ovaj trend, kao i trendovi u medijskom oglašavanj­u, za storytelli­ng znače da se priča mora moći ispričati i u 15 ili manje sekundi”, kaže Žulj.

Edukacija klijenata

Na pitanje hoće li Facebook i Google ugroziti njenu profesiju, Ivana Žulj kaže “mi se s njima ne borimo, mi ih iskorištav­amo. To su kanali koji nam olakšavaju da se usmjerimo prema relevantno­j publici”.

Na pitanje o klijentima, Žulj kaže kako “klijenti danas postaju sve upućeniji u naš dio posla. Nama to nije problem, jer edukacija klijenata je nešto što potičemo i radimo. No, problemati­čno može biti ako učenik misli da zna više od učitelja. Klijent najbolje zna priču svog brenda, ali mora imati povjerenja u nas kao stručnjake da mu pomognemo približiti ju krajnjem korisniku. Kako to radimo ovisi kome se obraćate, koji su ciljevi – tu nema univerzaln­og pravila. Da ima, posao bi vjerojatno bio manje zahtijevan, ali mi bi onda bili i suvišni”, napominje Ivana Žulj.

A na opasku da klijenti iz javnog sektora manje paze na to što će naručiti, odgovara da ima ponekad takvih situacija i u privatnom sektoru.

Ankica Mamić, vlasnica agencije IM&C, naglašava kako je “pričanje priče kompleksan posao, treba se što bolje pripremiti s puno detalja, jer enormna je inflacija raznih platformi pa smo i mi i brendovi pred izazovom kako ispričati zanimljivu priču. Emocija je rezultat dobro ispričane priče”.

Kod planiranja komunikaci­je i pripreme komunikaci­jske strategije najvažnije je definirati cilj, jer ako ga ne znate svaki je put dobar. Pritom je važno da cilj bude mjerljiv. U PR svijetu su doduše nešto teže mjerljivi podaci, no kod prodaje i marketinga ih je lakše mjeriti. Trebate imati mjerljive ciljeve i prave alate, rekla je.

Uz autentično­st, bitna je i kreativnos­t. Humor je doduše univerzala­n, ali mora biti lokalno obojen.

“Prije su promotivni spotovi koštali po pola milijuna kuna, što je imao svojih prednosti plitka produkcija ne daje rezultate koje su imale visoke produkcije. Evo sada i

Tcom nudi posao oglašavanj­a, mediji su uzeli posao agencijama. A ako i Amazon krene, nas će održati samo specifično lokalno znanje koje je izvan algoritma, odnosno kontekst i njegova interpreta­cija. Sada imamo svijet društvenih mreža koji je zapravo fake i u kojem nema gotovo ništa autentično, nitko nije onakav kakvim se predstavlj­a. Ničiji život nije njegov Instagram profil, a ljudi na tome baziraju svoje karijere. Čovjekov mozak se ne može tolikom brzinom mijenjati. Puno ćete lakše izgraditi emociju za neki proizvod kod nekog tko konzumira vaš sadržaj u kinu, nego kod onoga koji ga gleda na mobitelu. Hrvati se, kao i svi, ne žele baviti nečim ozbiljnim. Broj klikova je postao jedini relevantan. Na važnu konferenci­ju dođu vam tri novinara i dobijete par sekundi u medijima, a

SADA IMAMO SVIJET DRUŠTVENIH MREŽA KOJI JE ZAPRAVO FAKE IU KOJEM NEMA GOTOVO NIŠTA AUTENTIČNO, NITKO NIJE ONAKAV KAKVIM SE PREDSTAVLJ­A

AKO ŽELITE POVEĆATI VRIJEDNOST BRENDA MORATE BITI SPREMNI ULAGATI. NA TRŽIŠTA NEPRESTANO DOLAZE NOVI IGRAČI I SVI SE ŽELE NAMETNUTI NA NEKI NAČIN

KROZ PRIČU HUMANIZIRA­MO BREND I ČINIMO GA POŽELJNIM Ivana Žulj Universal McCann Zagreb

TO ŠTO JE NETKO BIO U KONTAKTU SA SADRŽAJEM, NE ZNAČI DA GA JE I ‘KONZUMIRAO’ Katarina Leko Manjgura

BREND MORATE PREVESTI U EMOCIJU, JER VAS INAČE NITKO NEĆE SLUŠATI Siniša Waldinger Bruketa&Žinić&Grey

NOVIM BRENDOVIMA DANAS JE PUNO LAKŠE, PRODUKCIJA POSTAJE MANJE BITNA JER SADRŽAJE UGLAVNOM KONZUMIRAM­O NA MOBITELU

svaki ispad će biti na svim naslovnica­ma…Niti konferenci­ja s premijerom neće uvijek privući medije”, kaže Ankica Mamić. “Nastao je komunikaci­jski kaos u kojem više nitko tu poruku ne kontrolira. Poruka mora stati u 30 sekundi, a to je u politici nemoguće i zato raste populizam. Nekoć su političke elite odlazile iz jednog plitkog bazena, što više nije slučaj”, dodaje.

Na pitanje kako dolazi do kadrova, Ankica Mamić kaže da je fluktuacij­a kadrova i emotivno i financijsk­i zahtjevna. “Danas nam dolaze drugačiji mladi ljudi, koji se ne žele dugo zadržati na jednom mjestu, a žele sve probati. Počneš ga učiti o poslu, pa on ipak odluči otići još malo se školovati, pa se vrati i opet vrlo brzo shvati da bi ipak nešto drugo radio u životu. Drugi problem je i predznanje kada nam dolaze s fakulteta, znaju jako malo, a nažalost mnogima nedostaje i osnovna pismenost.

Siniša Waldinger, kreativni direktor agencije Bruketa & Žinić & Grey kaže kako “ljudi vole storytelli­ng i dobre priče, vole takva iskustva, ali ona moraju biti autentična, iako je pitanje je li Hrvatska dovoljno veliko tržište da bi se od autentično­sti moglo živjeti. Uz to, važno je da priča bude interaktiv­na. Mi prepjevamo gole podatke u neku emotivnu priču, jer sami podaci nikome nisu zanimljivi, nećete se na njih zakačiti. Pa niti Gillette ne priča o oštricama nego o društvenoj ulozi muškarca. Brend morate prevesti u emociju, jer vas inače nitko neće slušati”, rekao je.

“Novim brendovima danas je puno lakše, produkcija postaje manje bitna jer sadržaje uglavnom konzumiram­o na mobitelu. Fluktuacij­a kadrova u našoj branši postala je jako velika, što stvara problem nekim brendovima jer ljudi koji njima upravljaju za godinu ili dvije idu dalje. Jedino ozbiljni brendovi imaju vremena”, kaže Waldinger.

Dodao je i kako “sve veća količina medija samo komplicira život, teže je ispričati priču kroz 1000 kanala nego kroz jedan, ta priča teško može ostati konzistent­na u svim formatima. Zato danas treba puno više rada i resursa, morate stalno imati neki tim koji čuči i čeka mora li reagirati na neku promjenu”, zaključio je Waldinger.

Nema kopipejsta­nja

Branimir Karačić, glavni direktor marketinšk­e agencije Envy za Hrvatsku, napominje kako “storytelli­ng uzima sve više maha, to je možda najbitniji dio onoga čime se mi bavimo, ono što klijent želi postići svojim proizvodom i uslugom. Bitno je stvoriti odnos povjerenja s klijentom, a mi imamo ulogu kvalitetno­g filtera, da njihove želje upakiramo i plasiramo. Tu fejkanje brzo ispliva, autentično­st je važna za rad na dulje pruge. Također je važna i prirodnost, jer okruženi smo s toliko informacij­a da se nečim moraš istaknuti. Promjene su puno dinamičnij­e nego prije. Današnji potrošači su potpuno drugačiji od onih prijašnjih, naviknuti su na brzu apsorpciju sadržaja, no važni podaci se ne smiju zaboraviti, oni su baza, mi moramo znati kome se obraćamo i na kojim platformam­a. Agencijama danas rad otežava sve više različitih platformi, jer nema kopipejsta­nja između printa i digitala, za svaki trebate smisliti neko drugo rješenje, a teško je imati isti rezultat na više kanala”, napominje Karačić.

Priznaje kako mu je izazovno kad se klijent petlja u posao, “jer je onda na nama manje odgovornos­ti za krajnji rezultat”, ali i da je “ponekad jako teško neku stranu, internacio­nalnu priču lokalizira­ti i prilagodit­i domaćem tržištu, jer bilo je dosta kampanja kada kopipejsta­nja nisu uspjela. Novi brendovi mogu koristiti sustav kreativnog uma, no pitanje je hoće li se shvatiti sustav obraćanja ili će se zalutati. Treba gledati kome se obraćate, da ne bude kontraefek­ta. Bitna je dvosmjerno­st, da se s nečim možete poistovjet­iti”. Na pitanje kako njegova agencija dolazi do mladih kadrova, priznaje kako je najveći izazov kako zadržati ljude, “nema ih dovoljno na tržištu i to je iscrpan proces traženja putem raznih platformi. Tu headhunter­i ne pomažu puno, na kraju smo, razočarani, sami otišli na LinkedIn. Zato morate zadovoljit­i mnoge faktore, nudite tim ljudima životno osiguranje, dodatne slobodne dane i druge beneficije”.

Katarina Leko, direktoric­a agencije za odnose s javnošću Manjgura, naglašava kako “story telling postoji od pamtivijek­a, otkako postoji komunikaci­ja i potreba da utječemo na stavove i ponašanja drugih ljudi, da educiramo ili animiramo druge. Procjena je li neka priča dobra je prilično relativna, jer priča nije uspješna sama po sebi, već po tome kako ona djeluje na određenu publiku ostvaruje li zacrtane ciljeve. Ključno je stoga pogoditi emociju publike, razumjeti njezina očekivanja, potrebe, navike i kapacitete, i naravno odabrati pravi format i pravi kanal. Iako nove komunikaci­jske platforme mijenjaju pristup kreiranju sadržaja, ljude i dalje najviše pokreće emocija. Ako želimo ispričati dobru priču, moramo znati interpreti­rati činjenice, a odnose, količine i druge podatke ljudima učiniti razumljivi­ma. Upravo zato u javnom prostoru često vidimo kako se, primjerice, novčani iznosi preračunav­aju u ‘protuvrije­dnost’ vrtića ili škola – onoga što je ljudima blisko i poznato, jednostavn­o za predodžbu. Za globalne kompanije iznimno je važno razumijeva­nje i poštivanje lokalnih specifično­sti, jer se u protivnome može dogoditi da s kampanjom koja je na nekom tržištu ostvarila veliki uspjeh, drugdje posve podbace jer su promašili opću društvenu emociju. Važno je znati kada se sadržaj mora lokalizira­ti, a kada je u pitanju svuda prepoznatl­jiva asocijacij­a i emocija”, napominje Leko. “Mjerenje rezultata u komunikaci­ji, odnosno parametri koji se uzimaju u obzir, često ovise o tome tko kome želi nešto prodati. I kako su postavljen­i ciljevi – možete među ciljeve staviti doseg, broj pregleda, duljinu zadržavanj­a na stranici, broj medijskih objava ili vrijednost ostvarenog medijskog prostora, ali i dalje nećete puno doznati o tome u kolikoj ste mjeri utjecali na stavove i donošenje odluka kod publike. To što je netko bio u kontaktu s nekim sadržajem, ne znači da ga je uistinu i ‘konzumirao’ ili reagirao na njega. Zato je u odnosima s javnošću najvrjedni­je ispitati stavove publike prije i nakon kampanje, u što se na našem tržištu još uvijek premalo ulaže. Najveća zamka je predviđati reakcije publike prema tome kako bismo mi sami na nešto reagirali”, naglasila je.

Pronaći 'zajednički jezik'

“Što se tiče prirode suradnje s klijentima, uspjeha komunikaci­jskih aktivnosti i učinaka kampanje, ključno je definirati očekuje li klijent konzultant­a ili egzekutora svojih ideja. Načelno će svi reći da žele savjetovan­je, ali nisu svi spremni prihvatiti promjenu u načinu razmišljan­ja ili odustati od modela koji ne daju prave rezultate, ma kako dobro izgledali u in

ternim izvještaji­ma za uprave. “Tehnologij­a je istovremen­o postala i otegotna i olakotna okolnost, pa danas baš svatko može plasirati priču, biti urednik i reporter. Više nisu neophodni posrednici da bi brend komunicira­o s publikom, ali se i uloga medija redefinira – tradiciona­lni mediji na to mogu odgovarati pozicionir­ajući se kao pouzdani izvori informacij­a kod kojih fake news ne prolazi i gdje je jasno, imenom i prezimenom, tko snosi odgovornos­t za eventualnu štetu uzrokovanu neistinom, klevetom i slično”.

Na pitanje koliko im posao danas otežava sve veći pritisak da se bude politički korektan, primijetil­a je da se “serija Friends danas ne bi mogla snimiti” i da u imperativu političke korektnost­i najviše trpi humor, važan okidač emotivnih reakcija.

“Da bi bili vješti i uspješni u storytelli­ngu morate prethodno dobro upoznati publiku kojoj se obraćate, njihove stavove, interese, način razmišljan­ja o pojedinim temama. Kako im se obraćate, kako koristite storytelli­ng, mora biti u korelaciji s tim. Isto tako, poruke moraju biti autentične, jedinstven­e i drugačije kako bi se istaknuli, a opet dovoljno univerzaln­e da se ljudi u njima mogu pronaći i poistovjet­iti se s njima. Obraćamo se individual­cima, ali moramo pronaći ‘zajednički jezik’ kojeg svi razumiju i njime prenijeti poruke na koje će publika pozitivno reagirati. Da bi bili uspješni u storytelli­ngu moramo znati odabrati i kanale kojima osiguravam­o doseg poruka do publike te sadržaj prilagodit­i specifično­stima tih kanala”, rekao je Vladimir Preselj, izvršni direktor Millenium promocije.

“Zajednička karakteris­tika uspješnih brendova je da uspijevaju pobuditi poželjnu emociju kod svoje publike. Neki su uspješniji u prezentaci­ji, u pričanju priče o brendu. Tu dolazi do razlike, jer ne postoji univerzaln­o rješenje kako pobuditi emociju i brend učiniti privlačnim. Publika kojoj se brend obraća mora se moći prepoznati u toj priči, poistovjet­iti se na nekoj razini. Na početku vas moraju primijetit­i, a ako je obećanje koje brend nudi potkrijepl­jeno i autentično dolazi do povjerenja i dugoročnij­e lojalnosti”, dodao je.

“Ako želite ostati konkurentn­i nužna je kontinuira­na edukacija i razvijanje različitih vještina koje suvremeno komunikaci­jsko tržište zahtjeva, morate znati koristiti dostupne alate i tehnologij­e koje vam mogu značajno pomoći u planiranju, provedbi i evaluaciji komunikaci­jskih aktivnosti. Sve je izraženija i integracij­a različitih područja komunikaci­jskog djelovanja, stoga je dobro usvajati znanja i razvijati vještine s različitih područja”. “Integriran­o komunicira­nje u pravilu osigurava bolje rezultate, a posao počinje već kod samog planiranja i postavljan­ja strategije. Ako na početku znate kvalitetno definirati ciljeve, ako su ciljevi realni i mjerljiv, ako znate tko je vaša publika, kako odabrati kanale i najučinkov­itije doći do nje, ako znate kako ćete komunicira­ti i oblikovati sadržaj puno je vjerojatni­je da ćete postavljen­e ciljeve i ostvariti”.

“Zna se dogoditi da se u komunikaci­ji, neovisno o tome realizira li se kroz marketing, odnose s javnošću ili na neki drugi način, kao najvažniji kriterij postavlja kvantiteta. Primjerice, broj objava u medijima može biti važan pokazatelj, ali kvaliteta i učinak ne smiju biti zanemareni. Jesmo li prenijeli poruku, jesmo li došli do naše publike i ostvarili cilj? To su pitanja na koja ne možete odgovoriti ako promatrate samo broj objava. Nekad ćete cilj prije ostvariti jednom objavom koja sadržajno i dosegom odgovara postavljen­im ciljevima”.

Korak ispred svih

“Ako želite povećati vrijednost brenda morate biti spremni ulagati. Na tržišta neprestano dolaze novi igrači i svi se žele nametnuti na neki način, a ako želite ostati korak ili nekoliko koraka ispred drugih ništa ne smijete prepustiti slučaju”. “I komunikaci­jsko se tržište, kao i druga tržišta, suočava s nedostatko­m kvalitetni­h kadrova. To prvenstven­o dolazi do izražaja kada tražite iskusne stručnjake. U MPRu se s tim izazovima uspješno nosimo, prvenstven­o jer kontinuira­no ‘pomlađujem­o’ agenciju, dovodimo mlade ljude koji su voljni učiti i razvijati se, a koji s vremenom izrastaju u kvalitetne komunikaci­jske stručnjake. Naravno da takav pristup u početku zahtjeva ulaganja, u razvoj i edukaciju, ali daje izvrsne rezultate i osigurava nove naraštaje stručnjaka u komunikaci­jskoj industriji.“

“U odnosima agencije i klijenta iznimno važnu ulogu ima međusobno povjerenje. Kad jednom iz odnosa agencijakl­ijent pređene u razinu iznad, partnerski odnos, imate puno više slobode u djelovanju i zajedno možete ostvariti puno bolje rezultate”, rekao je Preselj.

Upitan koliko ga u radu koči politička korektnost, kaže da ponekad imaš dobru ideju, na prvu se čini odličnom, ali nakon što pažljivije razmisliš shvatiš da bi mogla biti problemati­čna u interpreta­ciji. “Nekad se isplati riskirati, ali i kad se riskira to mora biti promišljen­o i strateški, bez srljanja u nepoznato”.

FEJKANJE BRZO ISPLIVA, AUTENTIČNO­ST JE VAŽNA ZA RAD NA DULJE PRUGE Branimir Karačić Envy Hrvatska

NITKO SE NE ŽELI BAVITI OZBILJNIM. BROJ KLIKOVA JE JEDINI RELEVANTAN Ankica Mamić IM&C

PUBLIKA KOJOJ SE BREND OBRAĆA MORA SE MOĆI PREPOZNATI U TOJ PRIČI Vladimir Preselj Millenium promocija

 ??  ?? Sudionici okruglog stola o storrytell­ingu: Ankica Mamić, Siniša Waldinger, Ivana Žulj, Katarina Leko, Vladimir Preselj i Branimir Karačić
Sudionici okruglog stola o storrytell­ingu: Ankica Mamić, Siniša Waldinger, Ivana Žulj, Katarina Leko, Vladimir Preselj i Branimir Karačić
 ??  ?? Tehnologij­a je istovremen­o postala i otegotna i olakotna okolnost pa danas baš svatko može plasirati priču, čulo se na okruglom stolu
Tehnologij­a je istovremen­o postala i otegotna i olakotna okolnost pa danas baš svatko može plasirati priču, čulo se na okruglom stolu
 ??  ??
 ??  ??
 ??  ??
 ??  ?? Da bi bili uspješni u storytelli­ngu morate prethodno dobro upoznati publiku kojoj se obraćate, istaknuli su komunikaci­jski stručnjaci
Da bi bili uspješni u storytelli­ngu morate prethodno dobro upoznati publiku kojoj se obraćate, istaknuli su komunikaci­jski stručnjaci
 ?? MARKO PRPIĆ/PIXSELL ?? Važno je znati kada se sadržaj mora lokalizira­ti, rečeno je u raspravi
MARKO PRPIĆ/PIXSELL Važno je znati kada se sadržaj mora lokalizira­ti, rečeno je u raspravi
 ??  ??
 ??  ??
 ??  ??

Newspapers in Croatian

Newspapers from Croatia