najviše o njoj uče sami ili od roditelja

te iako znaju koliko je važno štedjeti za buduću mirovinu, većina tu štednju stavlja u neki duži horizont

Studenti bi željeli naučiti konkretne stvari koje bi im pomogle gdje i kako

više uštedjeti

Kriva percepcija

na osobnu potrebu i na zanimanje o budžetu, financijama, štednji, kreditu, ulaganjima. Uglavnom sam sve informacije tražila sama, iz raznih izvora, počevši od toga što je žiro, a što tekući račun, što dobar broj mojih poznanika ne zna”, navodi. Studentica smatra da mladi danas odgovornije raspolažu novcem, pogotovo ako dolaze iz drugih gradova jer se ranije susreću s pitanjem budžeta. “Mislim da je financijska pismenost životna vještina kao, primjerice, domaćinstvo i bonton, te da su takve vještine potrebne u školama, u različitim razredima”, kaže Stela Jurišić. Srednjom ocjenom svoju bi financijsku pismenost ocijenila Nikolina Hlupić, studentica zagrebačkog Ekonomskog fakulteta. “Kao studentica, prema financijama pristupam ozbiljno ti, stavljaju tu štednju u neki duži horizont. gu znatno doprinijeti visini svojih primanja u mirovini”, navodi Hrabar Kaštelan. S osnovnim pojmovima mladi bi se, kaže, trebali upoznati što ranije, a ozbiljno bi trebali razmišljati već pri prvom zaposlenju kada biraju banku, mirovinski fond, uzimaju kreditnu karticu ili kredit. “Nije dobro kada se počne učiti tek na vlastitim greškama”, naglašava. O financijskoj pismenosti razgovarali smo i s dvjema studenticama koje su ocijenile svoju razinu znanja. Stela Jurišić, studentica novinarstva na Fakultetu političkih znanosti, daje si visoku ocjenu u odnosu na širi krug poznanika. Kaže da, između ostalog, kontinuirano radi i na proučavanju svijeta ulaganja kako bi ta razina bila i viša, ali kako bi i ona sama bila zadovoljna. “Sve što znam je nastavljeno i odgovorno, pomno planiram svoje izdatke i kamo novac odlazi”, kaže Hlupić. Najviše je, dodaje, naučila od svog oca koji je u kućanstvu zadužen za financije, pa bi ga tako promatrala kako raspoređuje novac. “Svaki mjesec uzimalo se od budžeta i stavljalo sa strane, za ‘crne’ dane. Takvu naviku danas imam i ja; ne potrošim sav novac već dio odvajam”, kaže studentica. Smatra da fakulteti ne pridonose dovoljno financijskoj pismenosti mladih, a sama, kaže, nije naučila konkretne stvari koje bi joj pomogle kod pitanja gdje i kako više uštedjeti. “Mislim da ne bi bilo loše da se uvede takav kolegij i da se studente suoči sa stvarnim situacijama, primjerice gdje se najčešće griješi u financijama i slično”, kaže Nikolina Hlupić. “Temeljem toga, ali i rezultata koji pokazuju da ne poznaju moguće oblike štednje, rekla bih da imaju krivu percepciju o svojim mogućnostima. Kod dugoročnih proizvoda kao što je mirovinska štednja vrijeme predstavlja ključan faktor. Naime, što prije krenemo štedjeti, i manji iznosi u dužem roku mogu u konačnici dovesti do pristojnih iznosa za buduće mirovine. Onda se ponovo vraćamo na nužnost podizanja razine financijske pismenosti i upoznavanja mladih ljudi kako već prvim zaposlenjem i odabirom prave kategorije fonda u II. stupu mogu utjecati na svoju buduću mirovinu, odnosno i manjim uplatama u III. stup mo

❖