Vlada je nemoćna pred poremećajima B2B odnosa
Neizbježni su raskidi i korekcije ugovora između dobavljača i kupaca
Kako tumačiti obvezu otkaznog roka kad se ne može raditi ili što je to viša sila i do kada traje? Zakon na to neće dati odgovor, a nema ni sudske prakse za epidemiju
Nova rješenja koje će Vlada pružiti kroz olakšice vezne za javna davanja, neće riješiti odnose koji će se otvoriti između poduzetnika, gdje će trebati i znanje i volja da se postignu fer i pravilna rješenja. To potvrđuje i odvjetnik Mićo Ljubenko, zbog nužno poremećenih B2B odnosa, kroz nužna ograničenja rada, prijevoza, kontakta, što dovodi u pitanje opstojnost ugovornih odnosa. U pravilu su uređeni trajnim ugovorima, zbog čega se traže pravna rješenja za ugovore koji su na snazi, ali se ne mogu izvršavati. “Pravno će se novi proces nerijetko odvijati kroz raskide, korekcije ili moratorije ugovora između dobavljača i kupaca roba i usluga. Ovu očekivanu posljedicu vrlo teško Vlada može spriječiti svojim mjerama. Raskid ugovora nikad nije željena situacija i uvijek skriva potencijalni spor ili nezadovoljstvo makar jedne strane. Rekao bih da ne postoji ugovor, koji predviđa pojavu epidemije u RH, što bi imalo za posljedicu npr. opću zabranu kretanja. Dakle, očito će se mnoge stvari sada kod raskida ugovora pravno tumačiti prvi puta”, kaže Ljubenko. Neke grane gospodarstva imaju čak formalnu zabranu rada. Iste posljedice dijele i njihovi dobavljači, ali i svi koji moraju ograničiti rad zbog kretanja zaposlenika, pa se u koncentričnim krugovima šire poremećaji vezani uz nemogućnost ispunjavanja ugovora. Tako tvrdi da se niz pravnih pitanja otvara, počevši s time kako ćemo tumačiti obvezu otkaznog roka, ako nije moguće raditi. Prvi puta ćemo tumačiti, kaže, što je to epidemija prema zakonu kao “viša sila”.
Na čiji rizik ide zabrana rada?
Pravno će trebati razjasniti kad je ta viša sila počela, od kada se mogla predvidjeti, do kada točno traje, kome ova viša sila sprečava izvršenje ugovora, a kome samo ograničava, što ako jedna strana sada više nema potrebu za robama i uslugama koje je ugovorija la… Zakon na ova pitanja neće dati odgovor, a kako tvrdi nemamo ni sudsku praksu za epidemiju kao višu silu. “Već se otvorilo pitanje na čiji rizik ide zabrana rada u slučaju zakupa: zakupodavac može zauzeti stav da nije njegov rizik je li djelatnost zakupca pod zabranom, a zakupac suprotan tome. Zakupci za vrijeme zabrane rada zauzimaju prostor i načelno bi trebali plaćati zakup. Tako dolazimo do mogućeg raskida ugovora. Raskidom od strane zakupca otvorit će se pitanje plaćanja otkaznog roka za koje vrijeme se moguće isto neće raditi. Postoje i ugovori bez otkaznog roka, gdje je namjera bila da se ne mogu raskinuti do isteka roka. Zakon predviđa situaciju raskida ili izmjene ugovora zbog izvanrednih okolnosti, dakle i tamo gdje nije ugovoreno pravo na raskid. Ali, dosad nismo ove odredbe zakona primjenjivali na jednoj ovako općoj situaciji. Zakonske posljedice izvanrednih okolnosti kod raskida nisu jasne, kao što nisu bile jasne ni posljedice ništetnosti, što smo nedavno vidjeli”, izričit je Ljubenko. Zakon čak usmjerava da se takvi raskidi utvrđuju putem suda, što nije dobro, jer trebamo brza rješenja, a ne sporove. Strana kozahtjeva raskid ili izmjenu, treba odmah obavijestiti drugu stranu o izvanrednim okolnostima. U nekim ugovorima se ugovorilo i odricanje od pozivanja na promijenjene okolnosti, što jest po zakonu, ali Ljubenko iznosi da nije rješenje problema. Zakon o obveznim odnosima, navodi, može se pokazati nejasnim tek kada se neke situacije pojave u velikom broju slučajeva, dok je “primjena nejasne odredbe na pojedinačnom nivou, problem zakona nije vidljiv”.
Tumačenje nejasnog zakona
“Kad se pitanje ništetnosti ili izvanrednih okolnosti i više sile, pojavi u brojnim slučajevima, pokazat će se da zakon nije jasan i pribjegavat će se kasnijim tumačenjima Vrhovnog suda. Za to će proći vrijeme, a uzrokovat će se moguće nepotrebni sporovi. Tumačenje nejasnog zakona nije pravna sigurnost, ali je pravna nužnost”, smatra. U nekoj mjeri prevencija ovih pitanja treba biti, kaže, stručno pristupanje raskidu ili izmjeni ugovora zbog više sile, jer su to složene pravne stvari, o kojoj ugovorne strane nisu unaprijed suglasne. Situaciju neće razriješiti “ni police osiguranja, jer uvjeti u pravilu isključuju rizik epidemije, a ni rizik potresa nije predviđen kao rizik u svrhu prestanka ili smanjenja poslovanja za poduzetnika”.