Treba ići s MMF-om. To košta, ali financijska kriza skuplja je od ekonomske
Rezanje plaća u javnom sektoru Ne bi s time otezala, a pogotovo ne kroz višetjedne razgovore sa sindikatima
Ministar Marić rekao je da deficit nije u prvom planu, no kakav je fiskalni kapacitet države? Činjenica je da prekomjerni otpisi prelaze financijske kapacitete države, a oni se ne smiju prebrzo potrošiti jer duljinu trajanja krize ne znamo. Činjenica je i da su poduzeća uglavnom u privatnom vlasništvu pa u spašavanju poduzeća trebaju sudjelovati svi dionici, ne samo država i radnici, nego i menadžment i vlasnici kapitala. Kao što je HNB zabranio povlačenje i isplatu prošlogodišnje dobiti banaka, slično treba djelovati i u nefinancijskom sektoru, a pogotovo što se često radi o inozemnim vlasnicima koji su orijentirani na spašavanje ‘core’ biznisa u matičnim zemljama. Okvir državne bespovratne pomoći treba biti definiran u mjeri u kojoj su vlasnici kapitala i menadžment spremni odreći se svojih tekućih financijskih interesa radi budućeg opstanka poduzeća u Hrvatskoj.
Treba li rezati plaće u javnom sektoru? Ako da, kome?
Javni prihodi su pod značajnim rizikom smanjenja, a javni rashodi rastu. Preraspodjele unutar javnih rashoda i zaduživanje države za potrebe financiranja fiskalnog deficita mogu neko vrijeme biti dostatni pod pretpostavkom da će širenje koronavirusa prestati tijekom ljeta. Ako potraje duže, smanjenje plaća u javnom sektoru zasigurno je jedna od mjera za produženo trajanje razdoblja ekonomske i fiskalne krize. Međutim, što više uđemo u recesiju društvo će postati više osjetljivo na nepovoljne učinke pada prihoda. Stoga ne bih s time otezala, a pogotovo ne kroz višetjedne razgovore sa sindikatima. Tim više što jedan značajan dio javnog sektora trenutno ne radi u punom kapacitetu, a izvanredno stanje povećava kapacitet pregovora i suverenitet donošenja odluka Vlade. Kako bi se spriječio prekomjeran rast budžetskog deficita, sve plaće u javnom sektoru trebale bi za razdoblje od travnja do kraja kalendarske godine biti linearno snižene za 10 posto. Istodobno, za zaposlene u zdravstvu, civilnoj zaštiti i policiji koji su trenutno pod povećanim angažmanom trebalo bi povrh te snižene plaće isplaćivati osobni dodatak u visini 25% bruto plaće.
Izvjesno je zaduživanje za financiranje pomoći realnom sektoru, u kojim bi se razmjerima ono moglo kretati?
Od 15 do 20 posto BDPa.
Treba li Hrvatskoj stand-by aranžman s MMF-om?
S obzirom na to da se očekuje značajan angažman monetarne politike u financiranju države, očuvanju financijske stabilnosti bankovnog sustava i rješavanju ekonomskih poremećaja u gospodarstvu, a istodobno znamo da smo visoko osjetljivi na veće slabljenje kune, mislim da Standby aranžman s MMFom treba zaključiti, odnosno što prije započeti aktivnosti na osiguranju devizne likvidnosti koja bi se mogla povući u slučaju potrebe. Jasno da to košta, ali financijske krize pogotovo ako prerastu u dvostruke i trostruke krize (valutne, bankovne, dužničke) su puno skuplje i dalekosežnije od ekonomske krize.
Dovodi li rast javnog duga u pitanje uvođenje eura? Je li to po vama i dalje ispravan put za Hrvatsku?
Rast javnog duga zasigurno dovodi u pitanje uvođenje eura. Međutim, jasno je da će u razdoblju koje slijedi javni dug značajnije porasti i u brojnim drugim zemljama, pa će se i naš lakše tolerirati. Druga je stvar, ako recesija potraje onda se na neko vrijeme možemo oprostiti sa skorim uvođenjem eura, ne samo zbog narušavanja zadovoljenja fiskalnih kriterija za uvođenje eura, nego i zbog manje podrške za takav projekt u zemlji i kod inozemnih ključnih institucija.
Slijedi li Hrvatskoj recesija? Hoće li ona biti dublja od 2008.?
Što se tiče moje podrške što ranijem ulasku u europodručje ona nije upitna. S financijskim i ekonomskim krizama je lakše nositi se kao članica eurozone. Ja sam još uvijek optimističnija od mnogih drugih ekonomista. Pad BDPa je neminovan u drugom i trećem kvartalu što znači ulazak u recesiju. Za prvi kvartal pokazatelji bi trebali biti čak i iznad ranijih očekivanja jer je dio potrošnje koja bi se realizirala u travnju izvršena u ožujku. U četvrtom kvartalu bi ponovno mogao uslijediti rast ako se zdravstvena kriza završi i ne započne nova. I domaća i inozemna potražnja značajno su smanjene, ali smanjen je i uvoz kako sirovina, intermedijarnih i finalnih proizvoda tako i energenata – što je značajna stavka uvoza. Osim toga, i cijene nafte su u padu što je za nas povoljno. Dio nepovoljnih učinaka pada potražnje kompenzirat će se nižim uvozom. Potres u Zagrebu aktivirat će građevinsku aktivnost pa je važno da te aktivnosti krenu što prije. Poljoprivreda i prehrambena industrija imaju prilike za ekspanziju na domaćem tržištu i određenu financijsku podršku države. Državno financiranje isplate tzv. minimalaca, odnosno očuvanje prihoda građana pomoći će održati domaću potrošnju kao najvažniju komponentu formiranja BDPa. Subvencioniranje isplata plaća i doprinosa olakšat će poziciju negativno pogođenih poduzetnika, uključujući i izvoznike koji su značajno pogođeni padom inozemne potražnje. Nagli i značajan pad BDPa je u svakom slučaju izgledan, ali uvažavajući sve dosadašnje mjere Vlade kao i one koje se dodatno trebaju provesti (uključujući bespovratne državne potpore prerađivačkoj industriji, turističke vaučere za domicilno stanovništvo, infrastrukturne radove, obnovu Zagreba… ), kriza ne bi trebala biti dublja ni dugotrajnija od one iz 2009.