Glavno pitanje dogovora o 500 milijardi eura – a tko će to platiti?
Put u fiskalnu uniju Koncept solidarnosti je jedno, a odgovor tko je nositelj duga nešto drugo
Novac se ne može stvarati ‘ex nihilo’, iz ničega, svaki dug mora imati svog izdavatelja i nositelja garancije ako želite investitora
Pravi li Europa račun bez krčmara ili je korak bliže (do jučer nezamislivoj) fiskalnoj uniji? I u Hrvatskoj se, kao i ostatku Unije, budno prati usijana rasprava među članicama hoće li se postići dogovor o 500 milijardi eura vrijednom fondu za oporavak koji bi se punio zaduživanjem Europske komisije uime EU. I iz Vlade, ali i diplomatskih krugova, već stižu neupitni signali da taj dogovor bio značajan za Hrvatsku zbog slabog fiskalnog kapaciteta da pomogne oporavak gospodarstva, no u javnoj raspravi zasad se malo tko pita ono ključno a tko će to platiti? Zvale se one korona obveznice (što je posebno mrsko pojedinim zemljama) ili će biti upakirano u neki drugi naziv, svodi se na to da bi se izvršna grana Unije Europska komisija uime članica zadužila na svjetskom tržištu i to zbog vrhunskog rejtinga pod povoljnijim uvjetima nego pojedine (problematične) zemlje s narušenim javnim financijama među kojima je svakako i Hrvatska. Tako se novi dug ne bi pisao članicama niti im pogoršavao fiskalne pozicije, odnosno udio javnog duga u BDPu. Takav manevar odgovara članicama, Europa stvara privid da zemlje poput Italije nisu de facto u bankrotu, a još neke na istoj putanji, no otvoreno ostaje kako to “upakirati” međunarodnim investitorima jer je koncept europske solidarnosti jedno, a pitanje tko je nositelj duga i tko za njega garantira, sasvim nešto drugo. “Novac se ne može stvarati ex nihilo, iz ničega, svaki dug mora imati svog izdavatelja i nositelja garancije, zato je pitanje kako ćete tu priču dugoročno prodati investitorima i u konačnici osigurati da se euro održi kao rezervna svjetska valuta”, ističe ekonomist Željko Lovrinčević. Budući da EK nema budžet kojim bi garantirala kreditorima isplatu obveznica pri dospijeću (ili njihovo ‘rolanje’ za neki period) implicitno se podrazumijeva nekoliko pretpostavki. “Prvo da će Europska unija trajati vječno, kao i da će EK morati drastično povećati prihode da bi mogla servisirati dug što podrazumijeva da će članice morati povećati svoje uplate u nekom razdoblju, a to nije rečeno građanima niti su oni za takvu mogućnost glasali”, napominje naš sugovornik.