Apsurdni ugovori morali su dobiti zeleno svjetlo internih tijela i uprave!
Pljačka Ine Nakon neshvatljivih malverzacija frapantnih iznosa postavlja se pitanje kako uopće funkcionira najveća kompanija u državi i tko zapravo vuče konce?
Škugor je na organizacijskoj razini četiri i za ugovore vrijednosti do milijun eura, koje je mogao samostalno zaključiti, imao obvezu podnositi izvještaje Upravi
Kako je uopće moguće da se najvećoj hrvatskoj kompaniji dogodi više od milijardu kuna teška malverzacija s trgovinom plina koju se upravo istražuje, kolike su doista štete i, ono najvažnije, kad se saznalo za sporne ugovore i do kuda seže odgovornost u upravljačkom lancu - ministru gospodarstva Davoru Filipoviću u ponedjeljak će o tome podnijeti izvještaj članovi same Uprave Ine, na čijem je čelu Sandor Fasimon, predstavnik mađarskog Mola. Sam Filipović nakratko je, prije početka ministarskog mandata, na četiri mjeseca, od Božića do Uskrsa, bio u Nadzornom odboru Ine, no uvid u same dokumente o trgovini naftom ili plinom s pojedinim kupcima, da je i tražio, ni kao ministar ni kao nadzornik, teško da bi dobio. Kako je o svom iskustvu u Ini potvrdio nekadašnji predsjednik NO-a Davor Štern, on nije dobio na uvid, primjerice, podatke o cijenama pod kojim Ina prodaje naftu mađarskom Molu.
No, uvid u te dokumente svakako je trebala imati i odobriti Uprava, a na njih je, kako pojašnjavaju insajderi, suglasnost morala davati i financijska, te pravna i služba rizika i sigurnosti, što bi, s obzirom na to da su realizirani, značilo da su oni koje je zaključivao Sektor trgovine prirodnim plinom na čelu s Damirom Škugorom s privatnom tvrtkom njemu bliskih ljudi na štetu Ine - dobili “zeleno svjetlo”.
Službeno o ovom slučaju znalci iz plinskog biznisa ne žele (zasad) dati svoje mišljenje, jer brojke o štetama koje su nanesene Ini koje kolaju u medijima dosežu frapantne razine kakve ni približno nisu imale ni brojne druge velike afere, pa ni slučaj Sanader-Mol. Nije poznato o kolikim prodanim količinama plina je riječ kao ni razdoblju tijekom kojeg su ugovori sklapani, jer, kako nam kaže jedan od sugovornika, u protekle tri godine cijene su varirale od 8 do 300 eura. Nedostaju još i brojni detalji o tome kako su transakcije zaključivane i realizirane, koja je uloga lokalne tvrtke Plinara istočna Slavonija, čija je dugogodišnja direktorica Marija Ratkić privedena na ispitivanje, a bez kojih je, kažu sugovornici, teško procijeniti stvarne štete. No, brojke koje se spominje, koje iz USKOKovih izvora izlaze u medije, tolike su da doslovce bodu oči i nevjerojatno je da nisu izazvale upozorenje interne kontrole u Ini.
Još nije poznato niti tko je prvi i kada inicirao pokretanje istrage prema USKOK-u i koliko dugo se prati slučaj spornih ugovora s tvrtkom OMS - Upravljanje. No više nam sugovornika potvrđuje da je Škugor naglo napredovao sa smjenama direktora na nižim razinama koje su uslijedile nakon zadnjih promjena u Upravi u dijelu članova iz redova države.
Do tada je Škugor bio na razini 5, što je najniža razina u organizaciji, a nakon što su smijenjeni dotadašnji, po mnogima iskusni i cijenjeni ljudi, koji su i napustili Inu, popeo se na četvrtu razinu. A na njoj, tvrdi više sugovornika, on je i za ugovore vrijednosti do milijun eura koje je mogao samostalno zaključiti imao obvezu podnositi izvještaje Upravi.
Za sve ugovore iznad milijun eura morao je dobiti odobrenje uprave. U Upravi Ine, osim Sandora Fasimona, članovi su još kao predstavnici mađarskog Mola Jozef Simola i Ferenc Horvath, a predstavnici Republike Hrvatska Barbara Dorić, Niko Dalić i Darko Markotić. Postavljanje pitanja funkcioniranja sustava upravljanja Inom ovaj slučaj po Davoru Šternu trebao bi aktivirati, to više jer i on, kao i Damir Vanđelić, koji je također obnašao funkciju predsjednika Nadzornog odbora u Ini, problematizirali su taj problem zbog činjenice da Ina, premda po zakonu o trgovačkim društvima posluje kao samostalna tvrtka, u praksi djeluje kao podružnica Mola.
Znak za uzbunu
Oni već dugo ukazuju na brojne nelogičnosti u funkcioniranju nacionalne naftne kompanije, tražeći da država vrati kontrolu nad Inom, koja još uvijek službeno kotira kao tvrtka od strateškog interesa države.
”Ova afera je samo još jedan znak više za uzbunu da se pitanje Ine mora riješiti i da se mora riješiti pitanje odgovornosti među upravljačima”, kaže Štern. On otvoreno postavlja i pitanje je li interna kontrola autonomna ili je i ona upravljana od Mola. Prema njemu, za ono što se dogodilo najveću odgovornost snosi uprava, a može se postaviti i pitanje odgovornosti NO-a, naročito njegovog Odbora za reviziju, koja je morala primijetiti nestajanje tako velike količine novca. Osim toga, već je i ranije NO ukazivao na slabosti plinskog sustava kojemu prihodi padaju, pa su i nadležni u Vladi dobivali, kako se doznaje, pismena upozorenja da taj segment ne funkcionira najbolje.
Damir Vanđelić za sada se ne želi so ovom slučaju izjašnjavati, a svi ga traže, jer je on za razliku od Filipovića, u NO-u Ine proveo godine, dobro je upoznat s problemima, uostalom i javno je ukazivao na brojne propuste i nelogičnosti, naravno, pogotovo nakon što je političkom odlukom aktualne Vlade maknut iz NO-a. No, nakon što se objave detalji istrage o curenju i nestanku ogromne količine plinskih kuna Vanđelić, kako se saznaje, ne misli šutjeti.
Inače, vidljivo je kod mnogih bivših insajdera i sadašnjih kritičara stanja u Ini da njihove “žaoke” uglavnom usmjeravaju prema vrhu aktualne vlade, držeći nju mjestom na kojemu priča o Ini propušta činiti ono što bi s hrvatske strane i njezinih nacionalnih interesa bilo nužno napraviti.
Iz USKOK-ove objave Škugor i njegov otac Dane Škugor, umirovljeni odvjetnik na čiji račun su i sjeli milijunski iznosi koji su i podigli alarm, protuzakonito su kažu, zaradili 482 milijuna kuna, vlasnici privatne tvrtke OMS – Upravljanje Goran Husić 92 milijuna kuna, a Josip Šurjak 68,9 milijuna kuna, s time da je na računu njihove tvrtke ostalo još 204 milijuna kuna. U USKOK-u kažu da se jedino predsjednicu uprave Plinare istočne Slavonije ne tereti da je stekla ikakvu imovinsko-pravnu korist. No, kažu da su spomenuti tu enormnu zaradu ostvarili temeljem sklopljenog ugovora s Inom, odnosno Plinarom istočna Slavonija, preko koje je tvrtka OMS – Upravljanje kupovala Inin plin po fiksnoj cijeni od 19,46 eura po Mwh, a onda je plin prodavala na tržištu neimenovanoj tvrtki u inozemstvu po cijeni i do 210 eura.
Histerija kao adut
Poznavatelji plinskog tržišta kažu da je takvoj eneromnoj zaradi očito pridonijela i histerija i kaos na međunarodnom tržištu plina, tako da se OMS – Upravljanju iznenada našao u super povoljnoj poziciji, a da nije bilo krize vjerojatno bi ta zarada bila “podnošljivija”, a time i manje upadljiva. ❖
Za ono što se dogodilo najveću odgovornost snosi uprava, a može se postaviti i pitanje odgovornosti NO-a, naročito njegovog Odbora za reviziju
DAVOR ŠTERN naftni stručnjak