Na horizontu još dosta ‘smetnji’ osjetnijem usporavanju inflacije
Nije subjektivan osjećaj I za one koji su dohodovno na pola puta između krajnjih razreda ‘stvarna’ inflacija viša od službenih 13,1%
U službenoj inflaciji svaka potrošena kuna ima jedan glas (a ne svako kućanstvo), pa veći udio u njoj imaju kućanstva s većim dohocima.
MARINA TKALEC Ekonomski institut Zagreb
To je svakako slučaj s prosječnim cijenama hrane, koja je na godišnjoj razini u prosjeku poskupjela za petinu, a u izdacima siromašnijih kućanstava ima mnogo veći udjel nego kod imućnijih. Slično vrijedi i za troškove stanovanja, struje, grijanja, vode. No, suprotan je utjecaj rasta cijena na stavkama prijevoza. Poskupljenjima tih usluga i dobara (vozila, gorivo, održavanje, popravci) više su izložena kućanstva s (naj)višim dohocima. Više se voze i putuju, nerijetko imaju i više automobila, a češće ih i kupuju, pa im je u odnosu na dohodovno najslabija kućanstva (nerijetko bez auta, oslonjena na javni prijevoz) i udjel tih troškova višestruko veći.
Iz istih razloga ublažavajuće na nejednakost inflacije npr. djeluje i godišnji rast cijena odjeće i obuće; iako su tu poskupljenja bila manja, ta kategorija u izdacima za potrošnju ima znatno veći udjel kod kućanstava s (naj)većim dohocima.
Prema Bruegelovim izračunima, razlika inflacije u Hrvatskoj u promatranim je dohodovnim razredima osjetno manja nego u nekoliko zemalja u kojima je inflacija 20-ak posto (Litva, Latvija, Mađarska) te u Bugarskoj, Rumunjskoj ili Slovačkoj. U Latviji npr. ta je razlika 7,6 bodova. Istodobno, u Češkoj, Poljskoj i Sloveniji ta mjera nejednakosti je nešto manja nego u Hrvatsko.
Navike, okolnosti...
U razdobljima visokih stopa inflacije u službenoj brojci prepoznaje se malo kućanstava. Osim razine raspoloživog dohotka, to je i pitanje potrošačkih navika, preferencija i drugih životnih okolnosti. Slično kao kod prosječnih i medijalnih plaća, u službenoj inflaciji veći udio imaju kućanstva s većim dohocima. “U njoj svaka potrošena kuna, a ne svako kućanstvo, ima jedan glas”, ističe Tkalec. Šarolikost strukture izdataka obično se očitava u DZS-ovoj Anketi o potrošnji kućanstava.
Prema distribuciji koja proizlazi iz posljednje dostupne Ankete provedene 2019. deset posto onih iz najnižeg dohodovnog razreda na hranu i bezalkoholna pića troši 40 posto, dok desetini najbolje stojećih ona ima upola manji udjel. Sličan jaz je i kod troškova stanovanja, struje, grijanja i vode; za donji decil kućanstava na njih odlazi 30% izdataka, a za gornji nešto više od 15%. Nasuprot tome, u košarici najbolje stojećih deset posto na odjeću i obuću troši se desetak posto, a u donjem decilu prosječno tek tri posto. Razlika je i znatno izraženija u udjelima troškova prijevoza; 1,4% oni uzimaju kod desetine najsiromašnijih (kod mnogih tek javni prijevoz), a onima iz gornjeg decila ta stavka čini gotovo 16%.
Sve u svemu, za deset posto najsiromašnijih (umirovljenička, samačka kućanstva) na hranu i režije odlazi 70%, a gornjoj desetini u prosjeku manje od trećine potrošnje.
Neizvjesnost i rizici
No, i za one koji su na pola puta između tih razreda “stvarna” inflacija je nešto viša od za prosinac službenih 13,1%, a sve upućuje da će usporavanje biti manje nego što se donedavno računalo. Na tom tragu su i neke potencijalne “smetnje”. Željko Lovrinčević s EIZ-a u narednim mjesecima vidi ih nekoliko. Jedna je embargo EU na uvoz dizela koji stupa na snagu 5. veljače. Početkom ožujka počinje proljetna sjetva s pratećim upitnicima (cijene dizela, gnojiva, sadnog materijala). Mjesec kasnije treba vidjeti kako će izgledati novi okvir po isteku razdoblja na koje je Vlada limitirala cijene nekih energenata potrošačima. Konačno, kaže, određene neizvjesnosti i rizici u pogledu cijena obično su vezani i uz početak turističke sezone. ❖