Nedostaje nam jasna vizija, donose se pojedinačne mjere koje ne dovode do pobo ljšanja, a nekad imaju i kontradiktoran učinak

Julije Domac, ravnatelj Regionalne energetsko -klimatske agencije Sjeverozapadne Hrvatske (REGEA), o energetskoj politici Hrvatske i izazovima koje nas očekuju

Potrebno je dovesti red u HERA-u, razdvojiti HOPS i HEP, potpuno otvoriti energetsko tržište i pokrenuti masovnu solarizaciju krovova

SJulijem Domcem, ravnateljem Regionalne energetsko-klimatske agencije Sjeverozapadne Hrvatske (REGEA), razgovarali smo o stanju hrvatskog energetskog tržišta, preprekama koje koče njegov razvoj, potezima koji bi ubrzali zelenu transformaciju te planovima REGEA-e u 2024. godini.

Kako biste ocijenili energetsku sliku Hrvatske 2023. i koji su po vama najvažniji događaji koji su obilježili godinu iza nas na ovom području?

Na razini proizvodnje energije iz obnovljivih izvora, u 2023. bilježimo neke pozitivne pokazatelje. Sunčane elektrane su u 2023. godini proizvele 297 GWh električne energije, što je jednako ukupnoj proizvodnji ostvarenoj u razdoblju od 2019. do 2022. godine, a sa sadašnjim izgrađenim kapacitetima, njihov udio u ukupnoj proizvodnji mogao bi u 2024. doseći i do 4,4 posto. To je dobra vijest nakon višegodišnjeg čekanja na investicije, ali stanje na kraju godine od oko 400 MW instaliranih sunčanih elektrana daleko je od onoga što smo mogli i trebali napraviti. Po instaliranom kapacitetu po glavi stanovnika i dalje smo debelo na začelju Europske unije.

Hrvatska se ni u definiranju zakonskog okruženja nije previše pokazala – svi podzakonski akti još uvijek nisu dovršeni čime je nastavljen pravni vakuum za obnovljive izvore koji traje više od 7 godina. Najvažniji dokument koji definira razvoj energetike, ažurirani Integrirani nacionalni energetski i klimatski plan Republike Hrvatske za razdoblje od 2021. - 2030. (NECP), ispao je prilično neambiciozan. Hrvatska je u novom NECP-u svoj cilj za sunčane elektrane postavila na samo 960 MW instaliranog kapaciteta do 2030. godine što predstavlja porast od samo 25 posto u odnosu na prijašnji cilj koji je postavljen još 2019. godine (prije COVID pandemije te rata u Ukrajini). Neke druge zemlje, a s puno manje Sunca nego Hrvatska, bile su puno ambicioznije – Litva je povećala svoj cilj za 508 posto u usporedbi s prethodnim NECP-om i to na 5,1 GW. Finska, Portugal, Slovenija (3,5 GW ) i Švedska više su nego udvostručile svoje prethodne ciljeve, dok je Španjolska povećala svoj cilj za 94 posto.

Prošla 2023. godina bila je obilježena i žestokim subvencioniranjem cijena energije čime su se uz nešto krajnjih kupaca najviše okoristili trgovci energijom. Europska komisija je u nekoliko navrata kroz godinu opominjala Vladu da to nije najbolja ideja, ali bez rezultata. Tako smo tijekom zime 2022/23. samo za subvencioniranje cijene plina spalili oko 5 posto hrvatskog nacionalnog dohotka, a subvencioniranjem cijene električne energije svima jednako, HEP doveli do ru

ba bankrota. Pogrešno je u državi od 3,8 milijuna stanovnika subvencionirati potrošnju na 2,2 milijuna mjernih mjesta, to je praktički cijela populacija, svi mi, bez obzira na imovinu i prihode. Pritom u 2023. i dalje nismo donijeli obvezu ugradnje sunčanih elektrana na krovove, energetske zajednice su zakočene lošom regulativom, velike investicije stoje, strukturnih reformi u energetici nema, HEP i nadležno ministarstvo bili su većinom u nekoj čudnoj pat poziciji, a INA je i dalje pod tuđim upravljanjem suprotno zakonu… Godinu su obilježile i plinske afere u HEP-u i INI. U Saboru i u medijima se o energetici raspravljalo kao nikada prije.

Koje su kritične točke sustava koje koče bržu energetsku transformaciju?

Čini se da u prvom redu nedostaje jasna vizija. Zašto vizija Hrvatske u 21. stoljeću ne bi bila mala, ali učinkovita i uspješna zemlja koja svoj gospodarski napredak i geopolitičku stabilnost gradi na čistoj energiji koju ima dovoljno i za vlastite potrebe i za izvoz? Upravo suprotno, danas niti jedan hrvatski strateški dokument Republike Hrvatske iz područja energetike nije više relevantan niti je predvidio stanje u kojem se nalazimo.

U takvoj situaciji konstantno gledamo kako se donose pojedinačne mjere, često bez velike vizije energetskog sustava što onda ne dovodi do željenog poboljšanja stanja, a mjere ponekad imaju i kontradiktoran učinak. Kritične točke sustava su u prvom redu institucije – nadležno ministarstvo koje nema dovoljni kapacitet, HERA koju treba ekipirati, ali i energetske tvrtke – HOPS kojem treba financijska, regulatorna i legislativna podrška kako bi mogli graditi mrežnu infrastrukturu usporedo s napretkom zelene tranzicije. Uloga prijenosne i distribucijske mreže je ključna u ovom procesu energetske tranziciju u Hrvatskoj. HEP se treba baviti velikim projektima poput reverzibilnih hidroelektrana, baterijskom pohranom energije, sustavom i infrastrukturom kako bi