Industrija dobila pet prioriteta, inovacije i digitalizacija ključni
Brojne odrednice već se primjenjuju jer su u ključne programe njihovi ciljevi već ugrađeni i prije donošenja strategije
Objavu posljednih podataka o kretanju BDP-a, čiji je rast za 4. tromjesečje 2023. bio iznad svih očekivanja, popratili su komentari koji ukazuju na lošu strukturu, obilježenu slabijim doprinosom proizvodnje i izvoza, što dugoročno ne daje optimizma. Činjenica je da industrija već dugo nije u fokusu, a potvrda je i da je tek sada, s kašnjenjem od više od tri godine, na stol došao prijedlog dugoročne strategije industrijskog razvoja.
U javnu je raspravu Ministarstvo gospodarstva stavilo Nacionalni plan industrijskog razvoja i poduzetništva do 2027., a čiju je odgodu i kašnjenje u pripremi Vlada pravdala činjenicom da se usvajao čitav niz dokumenata na razini EU, te s njima se usklađivalo i strateške dokumente na nacionalnoj razini, a u koje se sada uklapa i industrijska strategija. Radilo se o nizu dokumenata, od nove Europske industrijske strategije, koja je inače usvojena još 2020. i nakon korone dorađena, potom Industrijskog plana u okviru zelenog plana za doba nulte neto stope emisija i čitavog niza sličnih strateških okvira i podužeg niza raznih strategija, smjernica i direktiva, kao i Nacionalne razvojne strategije Hrvatske. No, neovisno o njihovoj brojnosti i tomu što su se dokumenti mijenjali jer su se pojavljivali novi momenti, ili su se mijenjali ministri u Ministarstvu, činjenica je da hrvatski strateški plan za industriju debelo kasni. No, s druge strane, brojne odrednice konačno iznjedrenog strateškog plana već se primjenjuju, jer su u ključne programe njihovi ciljevi već ugrađeni i prije donošenja strategije, koja je izvorno trebala obuhvatiti razdoblje od 2021. do 2027. Za razliku od prethodne sedmogodišnje strategije, pisane još u mandatu Ivana Vrdoljaka, nova strategija koju predlaže ministar gospodarstva i održivog razvoja Damir Habijan, ne izdvaja nekoliko industrijskih grana koje imaju najveći potencijal i kojima se u mjerama i financijskim izvorima daje prioritet.
Nova industrijska strategija zahvaća puno širi segment proizvodnog gospodarstva, odnosno temelji se na dizanju vrijednosti i ciljevima koji su važni za sve djelatnosti. Tako je postavljeno pet prioriteta industrijske politike – jačanje otpornosti, poticanje produktivnosti i nulte neto emisije industrije i poduzetništva, te promicanje razvoja vještina u skladu s njihovim potrebama, integracija u globalne lance vrijednosti i jačanje razvoja poduzetništva i obrta.
Kada se krenulo s izradom dokumenta, želja je bila da se ona temelji na digitalizaciji i zelenoj tranziciji, te okretanje sektorima koji stvaraju višu i visoku dodanu vrijednost, a ostavljeno je da se u daljnjoj pripremi utvrdi i koji su “game changeri”. Prilika se sada, dakle, daje svima koji se uklapaju u nove trendove u razvoju i jačanju gospodarstva, a ključni su pritom inovacije i digitalizacija.
Uocjeni početnog stanja jedna od slabih točki je produktivnost, koja je niska u Hrvatskoj i zbog čega teško sustiže druge razvijenije europske zemlje. Produktivnost po zaposlenome je 24 posto ispod prosjeka EU, s tim da se ti podaci referiraju na 2021., a zaostajanje za drugim članicama logičan je slijed slabljenja industrijske proizvodnje i pada bruto dodane vrijednosti industrije, zbog čega se prioritet u jačanju otpornosti daje na zelenu i digitalnu tranziciju. Povećanje produktivnosti postići će se, prema prijedlogu, kroz podršku ulaganjima poduzeća u inovacije i tehnološki razvoj. Olakšavanje pristupu globalnim tržištima od velike je važnosti, jer izvozno je orijentirano svega 15% poduzeća, no ona zapošljavaju 51% radnika u svim poduzećima i ostvaruju 66% ukupnih prihoda od prodaje.
Zajednički nastupi
Izvozno su manje aktivna mala poduzeća, a jedno od rješenja koja se prepoznaje je osnivanje zadruga, što bi, prema prijedlogu, bio prikladan način organiziranja poduzetnika koji imaju komplementarno poslovanje na razini nekog prostornog područja. Zajedničkim nastupom bi se mali poduzetnici mogli brže i po povoljnijim uvjetima uključiti u gospodarske tokove.
Jedna od boljki za industriju i poduzetništvo je i zaposlenost i nedostatak kvalificiranih radnika. Indeks zaposlenih se u razdoblju od 2017. do 2022. smanjio. No, problem je dublji i širi, jer se na europskoj razini smanjuje broj radno sposobnih stanovnika, u razdoblju od 2015. do 2020. za 3,5 milijuna, a očekuje se da će se do 2050. smanjiti za dodatnih 35 milijuna. Taj trend, kao i iseljavanje mladih pogađa 82 regije u 16 država EU, među kojima je i Hrvatska.
S druge strane, predanost ciljevima postavljenima Europskim zelenim planom podrazumijeva da će s istraživanjima i inovacijama te novim tržištima doći i do potrebe za novom radnom snagom, pa i obrazovni sustav treba pratiti trendove. Poduzetnička infrastruktura trenutačno broji 10 slobodnih zona, 313 poduzetničkih zona, 8 centara kompetencija, 14 inkubatora za nove tehnologije, 53 lokalne razvojne agencije, 14 poduzetničkih akceleratora, 55 poduzetničkih centara, 43 poduzetnička inkubatora, jedan poslovni park, 6 razvojnih agencija određene djelatnosti, jedan znanstveno-tehnološki park i 18 županijskih razvojnih agencija. Kroz taj sustav postojeće mehanizme poticaja nastojat će se učiniti dostupnim većem broju poduzeća, a naglasak se nastoji dati i na jačanje regionalnih eko sustava, te na brendiranje teritorija. Za razvoj poduzetništva i inovacija nužna je bolja dostupnost financijskih instrumenata, a to bi trebalo podrazumijevati ne samo osiguranje povoljnijih uvjeta financiranja investicijskih projekata, nego i pojednostavljenje procedura vezanih uz dobivanje poticaja.
Što se sve mora podići
Okosnica buduće konkurentnosti je digitalizacija, a cilj koji je pritom postavila EU je da se do 2030. 75% poduzeća koristi uslugama računalstva i umjetnom inteligencijom. Kad je o ulaganjima u istraživanje i razvoj riječ, uočava se kao važan strukturni problem Hrvatske njihova niska razina, čak i unatoč postojećih poreznih olakšica, te njihova neravnomjerna sektorska koncentracija. I nedostatak financiranja u ranoj fazi razvoja poslovanja predstavlja velik problem za inovativna start-up poduzeća. Iako posljednjih godina rastu, bruto izdaci za istraživanje i razvoj ispod su prosjeka EU, po Eurostatovim podacima za 2021. iznosili su 179,6 eura po stanovniku, a u EU je prosjek 734,5 eura. Strategija industrijskog razvoja predviđa i konkretne pokazatelje koje će se pratiti, primjerice udjel poduzeća koja zapošljavaju ICT stručnjake s početnih 17,1% bi se do 2027. trebao povećati na 23%, udjel izdataka za istraživanje i razvoj u BDP-u s 1,27 na 1,7%, a udjel poduzeća s inovacijskim proizvodima s 35,5 na 36%, dok bi udio OIE u bruto finalnoj potrošnji energije po sektorima trebao porasti s 31,33% na 42,5%. Produktivnost rada mjerena kao prihod po zaposlenome cilja se podići sa 121.854 na 146 tisuća, a udjel izvoza roba i usluga u BDP-u sa 61,1 na 70%. Kad je o financijskom temelju za industrijski razvoj riječ, polazi se od europskih sredstava iz višegodišnjeg financijskog okvira 2021.-2027., instrumenta EU za oporavak (EU sljedeće generacije), i potpore EU za oporavak uslijed krize nastale zbog pandemije koronavirusa s Mehanizmom za oporavak i otpornost, te Modernizacijskog fonda. Kroz višegodišnji financijski okvir na raspolaganju je 14 milijardi, a ER sljedeće generacije 11 milijardi. Među ostalim, Ministarstvo gospodarstva će u ovom programskom razdoblju intervencije s ciljem razvoja industrije i poduzetništva usmjeriti na jačanje istraživačkih i inovacijskih kapaciteta poduzetnika, te korištenje narednih tehnologija i digitalizacije, povećanje rasta i konkurentnosti, a u okviru tematskog cilja politike “Pametnija Europa”, utvrđena je indikativna alokacija od 637 milijuna eura, od čega 438 milijuna bespovratnih sredstava, dok je za financijske instrumente namijenjene inovacijama za razvoj poslovanja i povećanje konkurentnosti, planiran doprinos Europskog fonda za regionalni razvoj u iznosu od više od 199 milijuna eura. Prijedlog strategije u javnoj je raspravi mjesec dana, do 28. ožujka. ❖