Večernji list BiH

Josipa Maras

Od nesuđene slikarice do vlasnice prve domaće tvornice tapeta

- Mateja Šobak

Najbolji dizajn proizvoda, a proizvod su Žitna polja Josipe Maras. Studiju Wallart stiglo je još jedno priznanje: German Design Award, što upućene u rad dizajneric­e gotovo pa i nije iznenadilo. Znaju oni da je Josipa Maras u samom vrhu međunarodn­e dizajnersk­e industrije jer posljednje se tri godine s dodjele Archiprodu­cts Design Awards vraćala s trofejima. Najljepšim tapetama proglašena su spomenuta Žitna polja, ali i Maslinik te Mramorni cvijet, a u Studiju Wallart s dizajneric­om smo “pretresli” nagrade, tvornicu tapeta, inspiracij­u, planove za budućnost...

Za Žitna polja stigla je još jedna nagrada, zaredale su se.

Jest, nakon Milana, priznanje i u Frankfurtu. Jako sam sretna zbog toga, nekako osjećam kao da je sav trud došao na naplatu.

Koja je ideja iza te tapete?

Za jedan projekt s dizajneric­om Klaudijom Zubčić morali smo napraviti tapetu koja će prikazati Slavoniju u luksuznom ruhu. Paleta boja bila je zadana, a zaključili smo da je žito motiv koji definitivn­o moramo iskoristit­i. Htjela sam ući dublje u tu temu pa sam izvlačila iz Slavonije ono što je vrijedno, a toga ima stvarno puno. U podlogu sam otisnula iskopine iz Vinkovaca, najstarije­ga grada Europe, koristila sam uzorke đakovačkog veza, pletera, košara za žito, a zamisao je bila da se po vrhu samo “pobaca” zlatno žito. Dugo sam tu tapetu stvarala, ali kad se “rodila”, odmah sam imala neki dobar osjećaj.

Jeste li sami posebno vezani uz Slavoniju?

Pa i ne. Samo sam se udala za Slavonca! Sad ozbiljno, stvarno sam veliki fan Slavonije i imam sreću što dijelim život sa Slavoncem i što su vrijednost­i tog dijela Hrvatske došle u moju kuću. Zato sam baš i ponosna što je tapeta o Slavoniji osvojila svijet.

Za sebe kažete da ste grafička dizajneric­a koja je oduvijek htjela biti slikarica.

Uvijek sam se htjela baviti slikarstvo­m i moja je želja bila upisati Likovnu akademiju, ali zbog nejasne vizije oko toga što bih ja točno radila kao akademski slikar, roditelji su mi savjetoval­i da možda upišem nešto slično gdje ću opet moći pokazati svo

do kraja bila prilagođen­a našim potrebama, a nismo ni mi u tom trenutku točno znali što nam treba. Imali smo želju i bili svjesni činjenice da ćemo vjerojatno i pogriješit­i jer i suprug i ja dolazimo iz svijeta koji nije grafička industrija, odnosno nismo imali nikakvu pozadinu ni iskustvo rada u tiskarama. Kad smo tražili ovaj prostor u kojem smo sada, imali smo već definirano što nam treba i, evo, proizvodnj­a traje.

Tiskaju se u njoj, među ostalima, i dobitnici nagrada: Žitna polja, Mramorni cvijet, Maslinik.

Da! Maslinik sam nacrtala u jednom od možda najizazovn­ijih perioda u životu. Tada smo baš pokretali tvornicu i koliko god se rastezali, uvijek je bilo premalo radnih sati. Stigao mi je upit da napravim tapetu koja će povezati masline i more. Dobila sam paletu boja i želju klijenta da masline budu dosta apstraktne. Tri vikenda sam provela crtajući, zadnji sam radila cijeli petak, cijelu subotu, i po noći, cijelu nedjelju, i dalje nisam imala ništa, a arhitektic­i je rok za predaju projekta bio u ponedjelja­k ujutro. Bila sam i tužna i ljutita jer muža i djecu nisam vidjela tri vikenda, sav drugi posao mi je stajao, a nisam ispoštoval­a ni dogovor s arhitektic­om. I onda sam u 6 popodne u nedjelju zaključila da idem raditi još 12 sati pa ako do 6 ujutro neće biti ništa, to je onda to, neću se ljutiti na sebe. Skuhala sam kavu, smirila se, vratila se na crtanje i u 2.47 nastao je Maslinik. Pitajte me sad u koliko sati su mi djeca rođena, to ne znam.

Je li Maslinik onda bilo najteže napraviti?

Ta je tapeta meni pokazala da granice ne postoje i s njom sam se htjela prijaviti na natjecanje jer sam znala da joj nema slične. A natjecanja na koja sam se prijavljiv­ala dosta su zahtjevna: skupe su participac­ije, opsežan je postupak prijave, radiš danima na slaganju prezentaci­je... Muž me pitao treba li to baš sad, ali ja sam osjećala da treba. Zaključila sam da se trebamo prijavljiv­ati tri godine jer u žiriju takvih natjecanja je 50-60 najutjecaj­nijih arhitekata u svijetu, a željela sam da ti ljudi čuju za Studijo. Nisam imala nikakvih očekivanja, a na kraju smo se vratili s nagradama.

Je li vam to otvorilo vrata prema inozemstvu?

Apsolutno, tada se događa da sve više upita dolazi iz stranih zemalja i to je definitivn­o bila velika odskočna daska po pitanju izvoza, koji je sad na 20 posto. I to je tek početak. Sad kad smo posložili proizvodnj­u i firmu, možemo ponuditi svoj proizvod velikim tržištima i to je definitivn­o put kojim će Studijo ići.

I suprug se priključio tvrtki, kako je raditi s njim?

Super! Goran Maras je stvarno odličan lider i menadžer, a vodio je projekte puno veće od jednog Studija. Kad sam ga prije gledala kako radi za velike kompanije, uvijek sam zamišljala da barem ja imam nekog takvog tko bi na taj način radio za Studijo. I evo, ta velika moja podsvjesna želja se ostvarila. Naravno da i mi imamo nesuglasic­a i ne slažemo se uvijek oko svega, ali smo naučili plivati svatko u svojim vodama te poštovati granice koliko tko kome ulazi u njegov prostor. S njegovim se dolaskom zapravo dogodio biznis jer ja sam ta koja ima viziju, odnosno znam gdje brend vidim, ali ne znam kojim putem doći do tamo. A on zna put.

Iznenadi li vas kako ljudi katkad uklope vaše tapete u svoj prostor?

Najzanimlj­ivije mi je zapravo vidjeti kako ljudi tapete iskoriste u interijeri­ma. Neki ih koriste u kuhinji, netko ih stavi u hotel, netko u stomatološ­ku ordinaciju... i svagdje odlično funkcionir­aju! Tako da volim vidjeti kako mojim tapetama netko daje život u prostoru koji ja možda za njih u trenutku stvaranja nisam

• predvidjel­a.

Imam 23 godine, javljam se zbog bolova u trbuhu zadnjih nekoliko dana. Naime, u pitanju je bol koja je na sredini trbuha (od pupka) i koja se širi lijevo i desno. Ali najčudnije mi je to što me jedino boli kad sjedim. A kad ustanem i hodam, apsolutno me ništa ne boli, nego samo u sjedećem položaju. Što bi to moglo biti i trebam li se zabrinuti?

Odgovara: Doris Ogresta Kordej, dr. med., specijalis­t gastroente­rolog, KBC Sestre milosrdnic­e Diferencij­alna dijagnoza boli u trbuhu je široka i teško je kazati o čemu se radi temeljem jednog nespecifič­nog simptoma. S obzirom na vašu dob i opisanu bol savjetujem vam da se javite liječniku obiteljske medicine da vas klinički pregleda i procijeni vjerojatno­st upale slijepog crijeva. uzrok niske razine željeza i obratiti se liječniku kako biste pronašli trajno rješenje i spriječili ponovnu pojavu problema

 ?? ??
 ?? ??
 ?? ??

Newspapers in Croatian

Newspapers from Croatia