Vinske mudrosti

Još je Gaj Kornelije Tacit, starorimski povjesničar i govornik, mudrovao o vinu, a njegova izreka “in vino veritas” (u vinu je istina) i danas se koristi, dapače smatra se univerzalnom istinom. No Tacit nije jedini duboko promišljao o vinu. Poznata je latinska izreka o tome kako bez jela i vina nema ni ljubavnog žara, a osim njih i mnogi se drugi narodi mogu pohvaliti svojim “vinskim” poslovicama. Krenimo s najromantičnijom, velikih ljubitelja rujne kapljice Francuza: “Dan bez vina dan je bez sunca”, tvrde oni. Zanimljivo, sličnu ljubav prema vinu iskazuju i drugi narodi s juga Europe, iz, ne slučajno, toplih vinorodnih zemalja. Talijani tako imaju dvije poslovice u tom stilu: “Bolje mutno vino nego bistra voda”, “Ujutro je vino olovo, u podne srebro, a navečer zlato”. Portugalci bi dodali “Tko ima dobro vino, ima dobrog prijatelja”, a i Slovenci imaju svoju: “I Bog bi bio dobre volje kad bi pio vino.” Ispijanje vina hvale i na Dalekom istoku. Kinezi mudrošću “Nekoliko čaša vina sklopi stotinu poslova”, a Japanci s “Tko pije vino, ne poznaje njegovu štetnost; tko ga ne pije, ne poznaje njegove koristi.” U Turskoj tvrde kako su dobro vino i lijepa žena dva najljepša otrova, a Nijemci da vino od ljudi pravi bogove i vragove. No nisu se samo nacije potpisivale na uzrečice o vinu, činili su to i istaknuti članovi društva. Francuski kardinal Richelieu u 17. stoljeću zapitao se: “Ako je Bog htio zabraniti piće, bi li napravio vino tako dobrim?” Victor Hugo napominjao je kako je Bog stvorio samo vodu, a čovjek vino. Bela Hamvas, mađarski filozof, kaže pak: “Postoji samo jedan zakon pijenja: bilo kada, bilo gdje i bilo kako. Ozbiljnom vremenu, ozbiljnom čovjeku i ozbiljnom narodu to je sasvim dovoljno.”