Večernji list - Hrvatska - Ekran
Lana Barić
Sad se manje bavim time što je dobro za državu, a više što je dobro za moj mikrokozmos
Aktualni filmski hit Ivone Juke “Ti mene nosiš” još je jednom pokazao da je Lana Barić trenutačno jedna od najboljih hrvatskih glumica. Tri godine nakon nagrađene uloge u filmu “Šuti” Lukasa Nole, Lana je u “Ti mene nosiš” ponovno ostvarila jednu od uloga o kojoj će se puno govoriti, glumi kćer koja se brine o ocu oboljelom od Alzheimera. Kako je bilo studirati u Sarajevu, raditi u Londonu i glumiti uz legendarnog Voju Brajovića, za Ekran govori Lana Barić. Kritika i publika jednoglasni su da je “Ti mene nosiš” jedan od najboljih filmova posljednjih godina, a posebno je impresivna vaša uloga. – Naravno da sam jako zadovoljna. Kad nešto radiš, očekuješ pozitivan “feedback” i nadaš se da će rezultat biti dobar. Svi smo sretni jer je film tako dobro primljen. Osobno sam iznenađena svim tim silnim hvalospjevima, ali lagala bih kad bih rekla da mi to ne godi. Dapače, to čovjeka raduje jer uvidiš da ideš u dobrom smjeru, da ono što radiš ima smisla. Kako je bilo na snimanju? Za Ivonu Juku govori se da je pomalo kontroverzna redateljica. Je li bilo teško raditi s njom? – Pa meni nije bilo teško raditi s njom zato što sam igrala ulogu koju sam htjela igrati. Dobro sam se pripremila za film jer mi je bilo u interesu da to super ispadne. Mislim da smo se dobro razumjele otpočetka, tako da je meni snimanje bilo ugodno. Ivona i ja razmišljale smo dosta slično i dobro smo se razumjele još od audicije i proba. Svi mi pamtimo Voju Brajovića po “Otpisanima” i “Boljem životu”. Kako je bilo raditi s njim? Upravo je vaš dio priče prema mišljenju mnogih najbolji... – Voja je bio sretan jer igra ulogu koja je izazov za svakog glumca. Kad smo počeli snimati, nisam imala dojam da je riječ o nekom s toliko iskustva. Zapravo je bio sretan da igra tu ulogu isto kao neki mladi glumac koji bi igrao sličnu ulogu.
Guštanje u ulozi
Nismo se prije poznavali, ali lijepo smo surađivali i drago mi je da je taj naš odnos dobro ispao na platnu. Snimali smo prije tri godine pa mi se ponekad to sve čini i kao san. Kakav je osjećaj bio igrati redateljicu sapunica? Ako se ne varam, imate i vi redateljskih ambicija? – Nekako mi to nije bio problem. Koristili smo set “Larina izbora” i, čim bismo tamo došli, osjećala sam se dobro, kao da to mogu raditi i u stvarnosti. Ne mislim da je to lak posao, ali bio mi je gušt uživjeti se u tako nešto. Puno sam radila s redateljima i u kazalištu i
Glumica govori o odličnim kritikama za film “Ti mene nosiš” u kojem je glumila s Vojom Brajovićem, radu u kazalištu, obitelji i planovima za budućnost
na filmu pa mi je to iskustvo pomoglo. Ipak, kad bih se bavila tim poslom, radije bih režirala filmove, a ne sapunice. Imam aspiracije prema tome, što ne znači da će se dogoditi. Nakon uspjeha “Zvizdana” i “Ti mene nosiš” čini se da je hrvatskom filmu konačno svanulo... – Ja bih tu dodala i “Takva su pravila” Ognjena Sviličića koji mi se jako sviđa. Matanić i Ivona nekako su se naslonili na njegov film. To je fenomenalno. Sretna sam zbog filma, ali ponajprije zbog prilika. Počela sam se manje baviti time što je dobro za državu, a više što je dobro za moj mikrokozmos. Uvijek sam znala da imamo potencijala jer imamo fenomenalne ljude koji se bave filmom. Konačno se to i pokazalo. Sretna sam što sam dio toga. Osim o vama, često se govori i odličnoj glumi Tihane Lazović s kojom ste glumili u Nolinu filmu “Šuti”?
– Tihana i ja često se sretnemo i
čujemo. Ona je super glumica i divna osoba. Nekako mi je to bilo potpuno logično za nju. Ništa mi na svijetu nije draže nego kad osoba koja je dobra i talentirana iskoristi priliku na najbolji način. Volim kad su ljudi daroviti i rade stvari koje su nevjerojatne. To mi je velika sreća. Glumu ste studirali u Sarajevu. Zašto baš tamo? – Sasvim slučajno. Vidjela sam oglas u novinama za audiciju na Akademiji. Volim reći da je to moja najbolja nepromišljena odluka. To je, naravno, bio teži put jer, kad sam došla u Zagreb, nisam znala nikoga. No trenutačno sam jako ispunjena i kao čovjek i kao glumica i mislim da je za dio toga sigurno zaslužno i Sarajevo te moji profesori i kolege. Neko vrijeme živjeli ste u Londonu i čak ostvarili male uloge u filmovima velikana kao što su Goddard i Figgis? – Išla sam u srednju školu u predgrađu Londona. U Godardovim i Figgisovim filmovima završila sam sasvim slučajno, a na svom filmu surađivala sam i s Andrzejom Wajdom. Drago mi je da sam imala prilike barem nakratko vidjeti te velikane.
Slobodne trenutke mora krasti
Hrvatska publika ipak vas najbolje zna po ulozi tipične Dalmatinke u seriji “Stipe u gostima”. – Mislim da Nives nije baš tipična Dalmatinka, više je atipična. Kad sam bila u srednjoj školi, Dalmatinke nisu bile toliko pristupačne, pa ni ja. Ne volim generalizirati, ali vjerujem da ćete osobu kao Nives teško sresti na ulici. Snimati tu seriju punih šest sezona bilo je super iskustvo. Budući da je Nives tako pozitivna i sretna, i meni su ljudi često prilazili na cesti. Događalo mi se puno tih neposrednih kontakata s nepoznatima i to mi je bilo zanimljivo. Publika vas je zapamtila i po nastupu u “Zvijezde pjevaju”, gdje vam je partner bio Saša Lozar. Pjevate li još? – Sva sreća da imam toliko poslovnih obveza da ne znam ni kako bih to sve pohvatala. Evo, jučer su me čak zvali i da gostujem u “Lud, zbunjen, normalan” pa sam ih morala odbiti jer jednostavno nemam slobodnih termina. Ovog tjedna počeli smo snimati debitantski film “Trampolin” redateljice Zrinke Matijević, u kojem igram jednu od glavnih uloga. Puno je posla tako da zasad nemam pjevačkih ambicija. Radili ste u malom kazalištu kao što je Mala scena, zatim u većem ITD-u, a sada ste u HNK. Možete li usporediti rad u malom i velikom kazalištu? – To je uvijek do ljudi. Ako su ti ljudi s kojima radiš dobri, onda je potpuno svejedno. Najbitnije je da smo svi tu da napravimo dobru stvar. Scena HNK uistinu je velika i jednostavno moraš biti prezentniji i puno glasniji nego u manjim kazalištima. Zbog toga onda pate neke emocije i odnosi koje bi htio odigrati, a ne možeš nauštrb glasnoće. U malim se kazalištima sve vidi i to je prednost. Volim i jedno i drugo. Obično kažu da posao i ljubav ne idu skupa, a vaš je dečko iz branše – slovenski dramaturg Matic Starina s kojim ste se zbližili na predstavi “Lulu”. – Pa, eto, očito to nije istina. Ima puno ljudi koji upoznaju partnere na poslu. Moj je posao specifičan pa je uvijek dobro imati uz sebe osobu koja to razumije. Imam neobično radno vrijeme, radi se i doma, na kavama... Kako vaša kći Mirej gleda na mamin uspjeh? Želi li biti kao mama? – Ona me od rođenja gleda na TVu pa joj je to normalno. Nju ipak više zanima ples. Prilično se u njemu nalazi i nastavit će s njim. Imate zanimljiv modni ukus. Prilično se komentirao vaš outfit na promociji filma “Ti mene nosiš”? – Volim odjenuti ono u čemu se dobro osjećam i to je uvijek pitanje trenutka. Jedan dan to nije ništa posebno, a drugi je sve šareno, u bojama. Surađujem s Lokomotivom koja je odjenula i Tihanu Lazović u Cannesu i u njih imam puno povjerenje. Malo mi je bilo glupo što se više komentiralo što imam na sebi i da sam s dečkom nego sami film. Hoće li ovog ljeta biti vremena za odmor? – Bit će, čim završim snimanje “Trampolina”. S filmom “Ti mene nosiš” ići ću na festival u Pulu te u Karlovye Vary. Cijeli život ljetujem u Tisnom na Murteru, tako da ću i ovog ljeta biti tamo. Naravno, ići ću i u svoj Split.
Počeli smo snimati film “Trampolin” Zrinke Matijević. Puno je posla, neke ponude moram i odbiti