TUŽNO JE ŠTO NOGOMET GUBI UTAKMICU U BORBI S TERORIZMOM

Uvijek sam mislila da ništa ne može nadjačati najvažniju sporednu stvar na svijetu i da će ona uvijek biti najvažnija. No stvarnost često demantira svaku mudrost i izreku, pa i ovu. Tako ovogodišnji Euro uporno nadjačava strah od terorizma i brojnim navijačima njihova sigurnost postaje važnija od nogometa. I tako imamo jednaku količinu vijesti o nogometašima, pripremama, navijačima i njihovim ludostima kao i onih o upozorenjima Ministarstava vanjskih poslova, francuske policije koja poziva na oprez i uplašenih turista. Ne znači to da se stadioni diljem Francuske neće napuniti, ali nije da baš ljudi hrle na ulice Pariza da bi bili dijelom spektakla. Ipak su u strahu da ne budu dijelom neke druge vijesti, one povezane s terorizmom. Ne ohrabruju baš previše ni izjave nogometaša da njihove obitelji iz tog razloga neće biti na utakmicama, ali ni fotografije s pariških ulica gdje naoružani policajci i psi češljaju svaki kutak i izvode antiterorističke vježbe. Tužno je zaista, bez obzira na to što uopće nisam navijačica, da se te dvije stvari moraju dovoditi u isti kontekst i što će brojne majke strahovati za svoju djecu-navijače (a da to nije strah da će pod utjecajem alkohola napraviti neku glupost). Ipak, ima priča i jednu koliko-toliko dobru stranu – više će ljudi pratiti prijenos na domaćoj televiziji, više će njih sjediti na svojim kaučima ili u kvartovskim kafićima piti domaće pivo i jesti naš čips. A na televizijama je, osobito javnoj, koja ima prava na prijenose utakmica, da najvažniju sporednu stvar onda učine što spektakularnijom.

Brojnim navijačima nogomet više nije najvažnija sporedna stvar na svijetu – to je postala sigurnost. Pa i obitelji nogometaša iz straha od terorizma ne dolaze na utakmice