Večernji list - Hrvatska - Ekran

NA LIJEČENJU U VELIKOJ BRITANIJI!! BOLEST JEDINSTVEN­A U EUROPI

-

Dolazim iz Prizerna – Kosovo, zovem se Idrizaji Ademi, imam 51 godinu i bolujem od jedinstven­e bolesti u Europi. Prije 7 godina obolio sam da ni doktori nisu pronašli pravu dijagnozu. Sve sam živo prošao, sve bolnice na Kosovu, sve bolnice tu kod Vas u Hrvatskoj i na kraju završio u par klinika na ispitivanj­u moje bolesti u Velikoj Britaniji.Evo kako je krenulo prije 7 godina u mom Prizernu na Kosovu, bilo je ljeto, 7 mjesec, nešto sam radio oko svoje kuće cijeli dan, bio sam jako umoran, znojan i mokar sjednem na svoj motor i odem do obližnje rijeke da se operem. Sa motora odmah u rijeku, a riJEKA JE INAčE PO PRIRODI PLANINSKA I UVIJEK HLADNA, UđEM U VODU I MALO ZAPLIVAM PA GLAVU U VODU, UZMEM SAPUN I NASAPUNAM SE DA BI SE ISPRAO, DOK SAM SE SAPUNAO ODMAH SAM OSJETIO PO CIJELOM TIJELU TRNCE, U VILICI GLAVE JAK GRč. Ne misleći ništa strašno zaronim ja ponovo u vodu i tako ostanem u vodi oko 10 minuta. Obrišem se ručnikom, obučem, sjednem na motor i ravno kući. Kada sam došao kući, nakon sat vremena osjetim jaku bol u glavi i jake trnce oko glave do pola kralježnic­e, a ostatak kralježnic­e na dolje neopisivo pečenje kao da

je na moju kralježnic­u netko naložio vatru. To je trajalo oko 5 minuta, glavobolja prestala, kralježnic­a se smirila i sve je bilo super, navečer otišao spavati, a kada sam se ujutro probudio osjetio sam strašnu zimu kao da je oko mene minus 15 stupnjeva.

OBUKAO SAM DUGI VEš, VESTU I BUNDU I OPET MI JE BILO ZIMA. MOJA žENA I DJECA MISLILI SU DA JA NEšTO GLUMIM I DA SE šALIM, SVI U MAJICAMA KRATKIH RUKAVA, A JA U BUNDI, TO JE ZA SMIJANJE I čOVJEK NE MOžE DA SHVATI DA SAM JA NA +37 IMAO BUNDU NA SEBI. Svaki dan mi je bilo sve gore i gore, u mojoj sobi je usred ljeta grijala grijalica, bilo je toliko vruće preko 50 stupnjeva da od mojih ukućana nitko nije mogao ući u sobu, a meni je to odgovaralo. Odem nakon 10 dana kod svog doktora, zamislite došao u bundi, ljudi me gledaju na ulici, ai u bolnici kao luđaka.

DOKTOR ME ODMAH POSLAO NA PRETRAGE, DAO UPUTNICU ZA BOLNICU U PRIšTINI. TAMO SAM LEžAO OKO 40 DANA, NIšTA NISU PRONAšLI. Pošto imam brata u Hrvatskoj, u Zagrebu on mi sredi da dođem u vojnu bolnicu u Zagreb i tu sam ležao oko 2 mjeseca. Opet ne znam šta mi je, sav skrhan dolazim za Priznen kući pošto, imam 3 brata rođena u V.Britaniji, oni me pozovu da

dođem tamo da će platiti liječenje koje je koštalo 150 tisuća eura. Sve pretrage, liječenje, injekcije, dijalize, razno razne vježbe, čak su me i podvrgaval­i nekim novim lijekovima, ali nažalost ništa, a moja braća platila tolike novce. U Priznenu sam se borio i nosio sa svojom bolešću oko 7 godina i ovih dana isti brat me zove iz Hrvatske iz Zagreba da ima neki jaki bioenerget­ičar, čovjek koji može pomoći, zove se Đuka Bajić, kažu jaki dosta za liječenje.

ODEM TI JA KOD NJEGA I ISPRIčAO CIJELI MOJ SLUčAJ, KAžE PO PRVI PUTA čUJE ZA TAKO NEšTO. ODMAH JE PRISTAO DA MI RADI TERAPIJE, ALI NIJE HTIO NAPLATITI NIšTA, NEGO KAžE AKO BUDE SVE DOBRO NA KRAJU TERAPIJA. Vjerujte kada sam tog čovjeka vidio nešto mi je govorilo da će mi pomoći i osjetio sam u pet terapija da mi je puno bolje. Ne nosim više veste, bunde, a niti mi je zima. Imam još jednu terapiju i završavam. Dogovorio sam se s bratom da ga dobro nagradim. Bioenergen­ta Đuka mi je rekao ponoviti obavezno terapije u 11 mjesecu. Tada idem sa Đukom na televiziju da kažem tko mi je pomogao u mojim teškim mukama i zahvaljuje­m se puno gosp. Đuki.

Newspapers in Croatian

Newspapers from Croatia