TV Ruža Mire Para //

Dino Rađa nedavno je, sigurno ste već čuli, primljen u NBA Kuću slavnih. Taj član hrvatskog Dream Teama iz Barcelone, osvajač dvije olimpijske medalje, svjetski prvak, višestruki klupski prvak Europe te uspješan NBA igrač, a danas predsjednik Stručnog savjeta u košarkaškom savezu, jedan je od 13 velikana koji su primljeni u Kuću slavnih u Springfieldu. Otprilike u isto to vrijeme na World Wide Webu isplivao je još jedan Rađin talent – onaj spisateljski! Naime, ono što Rađa čini s riječima, a to će vam posvjedočiti svatko tko je barem jedanput kliknuo na njegovu službenu Facebook-stranicu koju, za razliku od mnogih drugih sportaša, vodi osobno, a ne neki social media menadžer, može se mirne duše usporediti s onim što je u svoje najbolje dane činio s košarkaškom loptom u Bostonu. Zbog čega je, uostalom, i završio u toj Košarkaškoj kući slavnih, a onda – prošle nedjelje – i kod Aleksandra Stankovića u emisiji koja naziv dijeli s terminom prikazivanja. S obzirom na to da već neko vrijeme uživam u njegovim kratkim pričama o Draženu Petroviću, Kukoču, Stojku Vrankoviću i, što ja znam, Subotiću koji mu je kasnije bio i trener, a kojima nas kroz smijeh i suze vraća u najslavnije dane košarke, iznimno sam se obradovao i ovom njegovu gostovanju. Ono što nisam uzeo u obzir – smetnuo sam to s uma jer već dugo ne pratim Nedjeljom u 2 – jest da Stanković ima taj rijedak voditeljski talent da unatoč izvrsnom gostu emisiju učini teško gledljivom. Nije dugo trebalo da me na to podsjeti... --Elem, nakon kratkog uvoda o ulasku u Kuću slavnih, Stanković je Rađu pitao o njegovim osjećajima vezanim uz to što mu majka i jedan od najboljih prijatelja Milorad Bibić Mosor to, nažalost, nisu doži- vjeli. Na takvo pitanje, jasno, zaplakala bi i stijena pa je isto učinio i veliki emotivac Dino Rađa. I tu, bezbeli, nema ništa sporno. Pitanje je korektno, možda malo prerano postavljeno, ali osim toga nemam nikakvih zamjerki. Ono što je, međutim, krajnje problematično i protiv čega snažno protestiram jest da ga odmah nakon toga, dok Dino još uvijek briše suze od sjećanja na majku, traži da prokomentira nešto tako glupo i uvredljivo kao što je naklapanje nekih besposličara koji po septičkim jamama ispod članaka na portalima nastoje osporiti njegov veličanstveni uspjeh stavljajući ga u kontekst toga da Toni Kukoč još uvijek, eto, nije primljen. Na stranu to što Rađino primanje u Kuću slavnih nema nikakve veze s nečijim neprimanjem, nije nikome zauzeo mjesto, velika je to kuća, i na stranu to što će i Kukoč zasigurno biti primljen, takvo pitanje jednostavno nije vrijedno postavljanja. Pogotovo ne u tako osjetljivom i sjetnom trenutku...

Dino se morao naglo prebaciti s prisjećanja na majku i početi objašnjavati da ga ne zanima što netko govori te da nema potrebu komentirati takve stvari, a ja nisam više izdržao i ugasio sam TV. Nije me, naime, zanimalo kakva će još pitanja Stanković potegnuti ne bi li podilazio najnižim strastima određenog dijela gledatelja, a na koje očito cilja jer, čini mi se, ne zna drukčije i bolje. Takva razina komunikacije sa svjetskim šampionom od kojega bismo mogli čuti toliko zanimljivoga uistinu mi se nije gledala. Umjesto toga, ponovno sam posjetio njegov Facebook profil i otkrio da su od njegovih sportskih crtica možda još bolja njegova ljudska zapažanja poput onog o obitelji Grašo te sitne zezancije s Mosorom. Jednom ga je, piše Rađa, šest mjeseci zavaravao da se u SAD-u protiv njega vodi postupak jer je primio neke poklone kada ga je posjetio na utakmici. Svako malo bi ga zvao i obavještavao o pomacima u istrazi, a Mosor se toliko zabrinuo da je čak angažirao i odvjetnika u Splitu. Dino mu je odlučio priznati da je sve izmislio tek kada je vidio da mu se i supruga zabrinula. “Šest mjeseci?”, pitao ga je Mosor u nevjerici. “Šest mjeseci ti traje ova zafrkancija?” Nakon toga pružio mu je ruku i rekao: “Svaka čast!”. Isto to sam, evo, rekao i ja za sve te njegove zapise te ponovno prebacio na Nedjeljom u 2 da vidim može li Stanković barem u posljednje dvije minute, koliko je emisija još trajala, postaviti neko normalno pitanje ovom izvanserijskom sportašu, piscu i čovjeku, ali ono što sam tada čuo bilo je upravo ono zbog čega inače ne gledam ovu emisiju te zbog čega mu kao prvom u povijesti ove kolumne u legendarnom Večernjakovu Ekranu – uskraćujem TV ružu! Aludirajući valjda na onu priču da je Rađa u vezi s Petrom Grašom, a koju je iz šale proširio upravo njihov zajednički prijatelj, već nekoliko puta spomenuti Mosor, Stanković je Rađu podsjetio na to da je ovaj nedavno motociklom bio na putovanju sa Sinišom Glumičićem i pitao ga – pazite, molim vas, ovu glupost – vidi li u tome nešto gay. Rađa je na to odgovorio negativno, a ja bih mu savjetovao da isto učini idući put kada ga pozovu u emisiju. Nama kojima njegov poster u zelenom dresu Boston Celticsa još uvijek stoji zalijepljen na zidu dječačke sobe njegova je izvrsna Facebook-stranica sasvim dovoljan izvor informacija.

DINO RAĐA JE S RIJEČIMA JEDNAKO VJEŠT KAO NEKOĆ S LOPTOM

ALEKSANDAR STANKOVIĆ PRVI JE KOJEMU JE NAŠ KOLUMNIST ODLUČIO USKRATITI RUŽU!