Koji je pravi kraj Pogrešnog čovjeka

Uzadnje vrijeme nije rijetkost naići na alternativni kraj nekih popularnih serija. Internet je pun takvih krajeva za, recimo, Igru prijestolja, Sopranose ili Seinfelda, a posljednji takav, koji je bio i dosta zapažen, onaj je za Prijatelje u kojemu se ništa iz svih tih silnih nastavaka zapravo nije dogodilo, već je sve samo plod mašte Phoebe Buffay. Ona je u toj alternativnoj verziji beskućnica koja spava u newyorškom parku i jednu večer prođe pokraj kafića Central Perk u kojemu ugleda skupinu mladića i djevojaka koja sjedi na kauču i zabavlja se. Promatrajući ih kroz onaj veliki izlog s logom kafića, nadjene im imena po kojima ih mi sve znamo i volimo te u svojoj glavi isfantazira sve one nastavke koje smo gledali... Tako je ljubav između Rossa i Rachel samo plod njezine mašte, a isto, dakako, vrijedi i za Joeyevu glumačku karijeru, Monicinu opsjednutost čistoćom i Chandlerov smisao za humor. Vječno pitanje jesu li Ross i Rachel napravili pauzu od veze za vrijeme njegove avanture s malom iz kopirnice postaje, dakle, sasvim irelevantno. I ta mala je, shvatili ste, samo Phoebeina maštarija. U posljednjem nastavku ona se trgne iz sna i krene prema klupici u parku na kojoj spava, a vesela družina iz Central Perka počinje komentirati ludu beskućnicu koja ih je do maloprije promatrala. I za Harryja Pottera su nadahnuti autori drugačijih završetaka smislili da se na kraju sedme knjige probudi ispod stepenica obitelji Dursley shvaćajući da je sve to, nažalost, bio samo lijep san. Dosjei X, Cosby show, Alf i još mnoge druge serije dobile su tako svoje alternativne završetke pa bi jedino pošteno bilo – pomislio sam – da ga dobije i jedna domaća. A hrvatsko-srpska sapunica Pogrešan čovjek, shvatio sam već nakon kraćeg gledanja, idealan je kandidat za takvo što. --Elem, serija prati priču samohrane majke koja mora pronaći biološkog oca svoje šesnaestogodišnje kćeri kako bi joj spasila život. Mala je, naime, smrtno bolesna i potrebna joj je transplantacija bubrega. Osim te male, složit ćete se, bolesna je i sama ideja serije, a ni činjenica da je čovjek od kojega se očekuje da donira bubreg prije 16 godina silovao njezinu majku – nije baš najzdravija. Od trudnoće i rađanja djeteta, da vam pružim još malo uvida u taj međunarodni projekt, njena majka nikome nije rekla tko je zapravo taj otac i kako je mala začeta. Svih ovih godina pokušavala je zaboraviti svoju najveću traumu od koje se nikada nije oporavila, ali ovaj put – na žalost svih gledatelja – jednostavno nije imala izbora... Ovo je, uzgred kazano, druga serija nastala u suradnji hrvatskog RTL-a i srpske Prve TV. Prije toga su surađivali na seriji “Ne daj se, Nina”, a ova je, čini mi se, na najboljem putu da poput te Nine ili, što ja znam, zajedničke države, neslavno propadne. Alternativni završetak koji stoga nudim vjerojatno neće sasvim spasiti stvar, ali će nam barem skratiti muke

Ta mama bi, u ovoj verziji koju predlažem, već u ponedjeljak trebala zatražiti drugo mišljenje o zdravstvenom stanju svoje kćeri. Po mogućnosti negdje izvan ovih naših liječničkih područja. Neki strani stručnjak bi onda, već tamo negdje do sredine tjedna, postavio novu dijagnozu po kojoj maloj uopće nije potreban novi bubreg i po kojoj je, nota bene, prvotna dijagnoza bila sasvim pogrešna. Nešto što i nije rijetkost kod nas. Ustanovilo bi se da je liječnik bio zaljubljen u njezinu mamu i da je poduzimao sve što format sapunice zahtijeva, pa čak i izmišljao dijagnoze, samo kako bi što više vremena provodio s njom. Dovoljno će biti, naškrabat će u svojoj dijagnozi ovaj novi, strani i nimalo zaljubljeni, ali itekako stručni doktor, da mala pije neke lijekove s A liste. Umjesto pogrešnog čovjeka, u ovoj alternativnoj verziji, imali bismo, dakle, pogrešnu dijagnozu. Majka se nakon toga ne bi morala obraćati svome silovatelju, on bi zadrżao bubreg, djevojka bi najnormalnije mogla nastaviti sa životom i ljubavnom vezom s onim dečkom u kojega je zaljubljena, a kojemu su roditelji zabranili da se viđa s bolesnim djevojkom jer – pazite, molim vas, ovaj snažni motiv – uskoro polaže maturu. On bi u ovoj mojoj verziji, na zadovoljstvo svojih roditelja, maturirao s odličnim uspjehom... Tim tempom već za nekih desetak radnih dana serija bi se mogla prestati prikazivati, Giga Popadić i Crni iz Sivog doma ne bi se dalje ponižavali u ovim nekim redikuloznim ulogama, a programski termin oslobodio bi se za nešto drugo. Nešto čemu bih odmah, bez obzira na to o kakvom RTL-ovu projektu bila riječ i bez obzira na to koliko repriza ili reklama pustili, dodijelio TV ružu samo zato što je uskočilo umjesto ove sapunice kojoj, evo, s iznimnim zadovoljstvom i osjećajem da činim nešto od općeg društvenog interesa istu uskraćujem. Nažalost, baš kao i u Phoebeinu slučaju, sve će ovo barem do 1. travnja 2019., za kada je sasvim prikladno zakazan kraj snimanja serije, ostati samo moj san.

EKRANOV KOLUMNIST, UMJESTO DA DODIJELI RUŽU, PREDLAŽE DRUKČIJI ZAVRŠETAK SERIJE