Večernji list - Hrvatska - Ekran
PISMO KATICE IZ VARAZDINA
Zovem se Katica, imam 49 godina, u braku sam i imam troje već odrasle djece. Moje su nevolje započele prije tri godine.
Udala sam se jako mlada. Suprug Davor i ja u braku smo imali uspona i padova, kao i svi, no prije pet godina primijetila sam da je on mislima daleko izvan kuće. Mislila sam da to ima veze s poslom, no jednom prilikom kada se tuširao, stigla mu je poruka ženske osobe pod imenom Marta. Otvorila sam je i pročitala: njezin je sadržaj bio ljubavnog karaktera, s naglaskom na jučer nam je bilo prekrasno. Uhvatila me panika jer mi je to bilo prvi put u životu da sam nešto takvo doživjela. Ostavila sam mobitel i pravila se da ništa nisam vidjela, no patila sam u sebi. Inače radim u banci pa sam okružena brojnim kolegama i kolegicama. Također tamo su i dvije moje rastavljene prijateljice, stoga sam s njjima provodila mnogo vremena. Mnoge smo večeri ostajale dokasna i usprkos mojoj želji da ga učinim zabrinutim, to se nije dogodilo, imao je bolje društvo od mene.
Tužna zbog takve obiteljske situacije, ispijala sam kavu s kolegom s posla Kristijanom koji me je pozvao na večeru, i pristala sam. Od te večeri naše se prijateljstvo pretvorilo u nešto više zbog čega sam imala grižnju savijesti, no pomislila bih na muža koji je radio iste stvari pa sam se i ja prepustila. No jedne večeri na vratima Kristijanova stana pojavila se njegova bivša žena koja me nazvala mojim imenom i prijetila mi da će to ispričati mome suprugu. Iznenadilo što sve zna o meni, a što se tiče razgovora s Davorom nisam imala ništa protiv. Dapače, htjela sam da se i on osjeća poput mene, prevarenim. I zaista je potražila moga supruga i sve mu ispričala. Tada su započele svađe, rekla sam da znam za njegove poruke. Nakon toga napetost među nama nije jenjavala. Budući da je stan bio njegov, odlučila sam predati papire za rastavu i potražiti stan. No Kristijanova me žena nije ostavljala na miru, dolazilo mi je na posao i prijetila mi. On i ja smo se prestali viđati izvan posla, no i dalje smo zajedno radili i nismo se mogli, barem ne poslovno, izbjegavati. Od drugih sam čula da je ona njega ostavila zbog drugoga, da mu je uzela sve što je mogla, i zbilja mi nije bilo jasno što još hoće od njega i zašto joj je još uvijek stalo s kime će izlaziti. Prijateljice su mi govorile da je jako neobična i da uvijek dobije sve što poželi. I dalje je nisam shvaćala.
I dok sam jednoga dana sama sjedila u kafiću u blizini banke, stigla je ona i počela me vrijeđati. Uzvratila sam joj jednakom mjerom, a onda je ona krenula prema meni opaliti mi šamar. Ne znam ni sama kako, no izbjegla sam ga, ali sam skupila snage i nju udarila da je pala. Dok se ustajala, zaprijetila mi je da ću zažaliti dan kad sam se rodila. Nisam je shvaćala ozbiljno, no nakon nekoliko mjeseci počela sam proživljavati pakao. Nisam bila sposobna raditi, osjećala sam gušenje u prsima, strašne glavobolje. Na trenutke mi se činilo da su mi to posljednji dani u životu. Nazivali su me s posla i govorili mi da ako tako nastavim da ću dobiti otkaz. Jedva sam radila, prestala sam jesti, a tako nisam mogla ni razmišljati o poslu. No, čini se u zadnji čas, posjetila me sestra i kada me je takvu vidjela, obećala mi je da će me spasiti. Nisam je razumjela. Tada mi je objasnila da je upoznala vidovnjaka Darija koji je jako pomogao njenim prijateljicama i njoj samoj kada su već mislile da im nema spasa. Dala mi je broj, i nisam mogla ništa drugo nego ga nazvati. Darijo mi pričao dijelove moga života kao da ga je sa mnom proživljavao. Naravno da sam pitala sestru je li mu ona nešto ispričala što je zanijekala. Osjetila sam da ga moram posjetiti, ali sam morala čekati na svoj termin. Čim sam stigla kod njega, Darijo mi je opisao Kristijanovu ženu i rekao mi da je ona odgovorna za sve u mom životu što je krenulo nizbrdo. Na upit može li mi pomoći odgovorio je potvrdno te predložio mi da nastavim živjeti sa svojim suprugom. Rekla sam da je to nemoguće na što se on samo nasmijao. Znao je da ga volim i da bi me to najviše usrećilo, no jednostavno nisam mogla vjerovati da bi moj suprug imao išta više sa mnom.
Nedugo nakon susreta s Darijom moj se život vratio na staro. Živim u sretnom braku sa svojim suprugom Davorom, nemam ni zdravstvenih problema – ne osjećam gušenje ni glavobolje, a uživam i radeći svoj posao. Stoga ti se ovim pismom, Darijo, zahvaljujem i nadam se da će ga objaviti jer ima mnogo onih kojima si pomogao.