Mire Para

kojega će im se održati neka kraća prezentacija o Zepter loncima – kakav je voditeljski genij tijekom devedesetih godina bio taj njihov trgovački putnik u odijelu žarkih boja? Znaju li oni da je on osmislio i više od deset godina vodio jednu od najboljih dječjih emisija ikada prikazanu na nekom od domaćih TV programa? Sjećaju li se uopće Siniše Cmrka ili samo čekaju da se prezentacija zaključi kako bi što prije nešto bacili u kljun? Generacije djece odrasle su uz njegov Turbo Limach Show, a mnoge današnje estradne face poput Lidije Bačić i Ivane Kindl, da nabrojim samo neke, upravo ondje napravile su svoje prve glazbene korake. Taj iznimno kreativni televizijski autor i voditelj, kojega krasi i velik glazbeni te književni talent (pod pseudonimom je objavljivao priče čak i u Večernjem listu koji upravo držite u rukama), danas, istina, više ne prodaje ni te lonce po restoranima, već je uspješan pisac dječjih knjiga, ali i dalje ne radi ono što najbolje zna. Svaka televizija koja bi ga uzela barem za savjetnika – tvrdim to pod punom kaznenom i materijalnom odgovornosti – bila bi na ogromnom dobitku... Isto, nesumnjivo, vrijedi i za Vlatku Pokos, na čije bi voditeljske i pjevačke sposobnosti, bez obzira na povremeno buran privatni život, svakako trebalo podsjetiti. Još od njezina otkaza, naime, koji je na HRT-u dobila zbog preatraktivnog proreza na haljini, nismo je nažalost imali priliku vidjeti u nekom adekvatnom formatu. --- Imaju li, dakle, oni snobovi iz centra grada, oni koji po cijele dane sjede na kavama i bave se tuđim životima, uopće pojma o tome na kakvom smo gubitku jer je Vlatka Pokos sunce Cvjetnog trga odlučila zamijeniti kanadskim hladnoćama, a televizijski posao nekim običnim, nimalo glamuroznim? Osobno se ne mogu oteti dojmu da do toga ne bi došlo da je netko iz uprave na jednom od ova naša dva-tri TV programa bio dovoljno pametan da je ponovno angažira. Tiče li se nekoga uopće da jedna tako televizična i iskusna voditeljica ne može pronaći angažman ili je, eto, interes spram nje prestao onog dana kada je uz upotrebu sile napustila stan u užem gradskom središtu, a time, jasno, i trač-rubrike? Dakle, dok se na TV-u pojavljuju osobe koje još uvijek nisu savladale sva slova abecede, Vlatka Pokos – kojoj bih rado poklonio i pravu ružu, ne samo ovu “TV ružu” koju, uzgred kazano, dodjeljujem svima do sada navedenim jer mi nedostaju na malim ekranima i želim im brz povratak na njih – mora u emigraciju... Ondje nitko živ neće znati ni za njezin hit sa Srebrnim krilima, a ako ikada i zapjeva “Na modrom nebu iznad Zagreba”, recimo dok čisti snijeg ispred kuće, pomislit će da je riječ o običnoj nostalgiji za domovinom, a ne jednom paralelnom životu koji je imao potencijala da ide nekim sasvim drugim putom. I, ima takvih nekadašnjih televizijskih heroja još mnogo oko nas, svatko ih se sjeća barem nekoliko te bi ih svakako rado ponovno vidio na televiziji, a ne da - zbog nekih novih zaposlenja, promjena uredničke politike ili, što ja znam, dubokih dekoltea – tako dobri i nekoć poznati voditelji koje smo putem malih ekrana svakodnevno viđali u svojim domovima, nezasluženo padnu u zaborav.