ŠENIM STILOM, A LOŠI KOMUNIKATORI SU OLJI GOVORNIK 21. STOLJEĆA B. OBAMA

Tko bi na našoj političkoj sceni trebao više pažnje posvetiti retorici?

Svi! Oni koji su bili jako loši iščeznuli su s političke scene i možemo reći da je bilo i političkih razloga zašto ih više nema, ali način komunikacije je zasigurno bio važan. Sjetimo se Tomislava Karamarka koji je zbilja bio loš u komunikaciji i čudo je da je uopće došao do nekih visokih funkcija, ali nije iznenađujuće da ga više ni nema. Loši komunikatori bili su i svi ekstremni ljevičari i desničari, to su ljudi koji su bili toliko loši u komunikaciji da više nema mjesta za njih i to je dobro. Ono što je većina na hrvatskoj političkoj sceni je prosjek ili ispod prosjeka.

Na što bi jedan političar trebao najviše paziti u obraćanju javnosti?

Trebao bi voditi računa o stilu. Kod političara je velik problem što trebaju naučiti razlikovati javni od privatnog govora, dakle dok ispred kamere daju izjave za medije u javnosti, u Saboru, to je jedan stil, a kad se kamere ugase i unutar četiri zida, komunicirajte na koji god način želite. Kad govorite javno, trebate govoriti pametnije, ljepše, elegantnije, koristiti primjerenije izraze. Vrijeđanje, psovke, obraćanje s “ti”, vulgarnosti, lascivnosti, sve su to stvari kojima nema mjesta u javnom diskursu, a mnogi političari kad ih čujete kako govore ispred kamere, pitate se jesu li oni u nekoj lokalnoj birtiji pa raspravljaju o politički aktualnim temama ili se zaista obraćaju širokoj javnosti.

Kakvu biste ocjenu dali za retoriku predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović?

Predsjednica vrluda retoričkim pustopoljinama. Možda bismo mogli povući paralelu s Milanom Bandićem. Ako kod njega možemo nešto pohvaliti, to je retorička dosljednost, obraća se na specifičan način i to prolazi kod određenog broja birača. Predsjednica se nije pronašla, nije pronašla strategiju koja joj odgovara. Malo je jedna od nas, čovjek iz naroda, pa se malo obraća svisoka, pa je malo distancirana, pa je opuštena i ležerna, pa je previše distancirana od publike. Najveći problem kod nje nije sadržaj, nego način na koji govori. Predsjednica govori jednim specifičnim, uzvišenim stilom i intonacijski ekspre- sivno općenito, kao da svaki govor koji drži je jedan svečani govor, a zapravo daje samo izjavu za medije o tome gdje je bila i što je radila. Nije opuštena i nije sigurna u sebe i to se vidi po tome što toliko mijenja stilove.

Jesam li u pravu ako kažem da je Ivo Sanader bio jedan od najboljih retoričara na političkoj sceni?

Apsolutno! Kad biste napravili transkript njegovih govora i kad biste poslu- šali njegov govor, bila bi velika razlika u uvjerljivosti. On je bio toliko uvjerljiv da je sadržaj i poluargumentiran ili loše argumentiran mogao djelovati vrlo uvjerljivo. On je dobar primjer svakom političaru koliko je izvedba važna, koliko je važno imati stav i samopouzdanje, odlučnost, govoriti elokventno i rječito, a opet bez zastajkivanja i zamuckivanja, koristiti pri- mjereno i gestu i mimiku. On je ustvari odisao sigurnošću i samopouzdanjem, rijetko viđenim na sceni. Ustvari je tako i dobio naklonost najvećeg broja ljudi jer su vjerovali njemu kao osobi.

Kad govorimo o televiziji i voditeljstvu, koje su karakteristike bitne?

Za dobrog voditelja rekla bih vam samo – pogledajte Mariju Miholjek. To je ugodan glas, dobra dikcija, dobra interpretacija, razumijevanje onoga što se prezentira, jer nije dobar voditelj onaj koji dođe, sjedne i pročita vijest. To možete vidjeti već iz toga gdje će staviti stanku, što će logički naglasiti jer, bez obzira na to što je to čitanje, mora biti slično govoru i to je najveća vještina. Dobar voditelj je onaj koji nikada neće nešto pročitati, a da to ne razumije. Dobar voditelj je dubinski i dobar novinar. Ističem Mariju jer se neće dogoditi da ona pročita najavu za prilog, a da prije toga nije i prilog pročitala ili da ne zna cijelu priču koja u prilogu. I ugodan izgled bitan je za dobrog voditelja, no ništa ne smije previše odvlačiti pozornost. Voditelj informativnog i zabavnog programa mora imati na umu da ga gledatelj pušta u svoj dnevni boravak, ako su vas pustili u dnevni boravak, ponašajte se primjereno tome.

Postoji li nešto na čemu bi trebalo poraditi kod današnjih televizijskih voditelja?

Mislim da bi sustavno u obrazovanje novinara trebalo uključiti govorničku edukaciju od prvih dana studija, oni su govorni profesionalci i trebali bi se sustavno obrazovati.

Kakav je proces rada s voditeljima?

S mladima krećemo od početka, moraju naučiti interpretirati tekst koji prenose tako da to nije čitačko čitanje, to mora biti interpretacija što sličnija prirodnom govoru, radimo na glasu, radimo na dikciji, da je što razgovjetnije i kako stasaju radimo i na tome da su što fluentniji da izbace poštapalice i na jezičnoj ispravnosti, koje riječi izbjegavati da govor bude što elegantniji i radimo na improvizacijama da se u trenucima kad se nešto iznenada dogodi da može reagirati. Onda je tu i ponašanje pred kamerama kako držati mikrofon, položaj tijela, kakva je mimika… Radimo na svim aspektima.