Večernji list - Hrvatska - Ekran
SINIŠA RUŽIĆ O OZBILJNOJ KRIZI U NAŠIM KAZALIŠTIMA
Zagrebačkog glumca gledamo u hit-seriji “Na granici”, gdje glumi načelnika Tomu Bobana, što mu je prva veća uloga u telenovelama
Veliki ovojesenski hit Nove TV serija je “Na granici” koja je odmah postala najgledanija dramska serija na domaćim televizijama. Jednu od glavnih uloga policijskog načelnika Tome Bobana igra Siniša Ružić, poznati zagrebački glumac s dugogodišnjim stažem u kazalištu Gavella. Ružiću je ovo prva veća uloga u dnevnoj dramskoj seriji, a kaže da se snašao kao riba u vodi. – Odgovara mi jako ova ekipa u seriji i na Novoj TV. Pisci pišu talentirano i duhovito, a svi članovi ekipe, i tehničke i umjetničke, krajnje su profesionalni. Svatko zna što radi i radi to najbolje. Pritom ima dovoljno prostora za zezanciju, mi glumci stalno smišljamo neke štosove i spačke da zabavimo i sebe i ekipu. Imam potrebu i želju da ljudi budu raspoloženi. I ovaj tekst i materijal daje nam puno prilika da se pokažemo kao komičari – kaže Ružić i dodaje kako najbolje surađuje s Markom (Filip Juričić) i policajcima Zdenkom (Mijo Kevo) i šeficom Željkom (Sara Moser). – Naravno, tu je i moja tiha patnja, neprijateljica Zorka (Nina Erak) i don Božo (Fabijan Pavao Medvešek). Jako sam se zabavljao snimajući i s Karmen koja igra moju ženu Gabi, i s Nerminom i Elvirom. Ustvari, sa svima se izvrsno slažem i stalno smišljamo kako da ostanemo u dobroj formi. Radi se puno, plaćeni smo dobro, moraš biti izvrstan i nema mjesta negativi – zadovoljno kaže Ružić. Za ulogu policajca Tome Bobana nije se pripremao razgovarajući s policajcima, no kaže da ima puno prijatelja u policiji i dobro zna s čime se sve susreću. – Znam da ih brojna ograničenja i pravila često ograničavaju da se istinski suoče s kriminalcima i bezakonjem. I što, kad nekog ulove, pravosuđe ga često pusti i sav trud pada u vodu. Za sada mi je najveći izazov imati policijski pojas pun svega, pištolj, pendrek, komunikaciju, svu opremu i s time sjesti u auto ili u bilo koji stolac. Budući da sam malo korpulentniji, dosta je to zahtjevno – sa smiješkom kaže Ružić koji je pronašao dosta sličnosti sa svojim likom – iskrenost, predanost radu, preveliku požrtvovnost, razne turbulencije u poslovnoj hijerarhiji, sklonost finoj hrani, potrebu da dodatno objašnjava ono što je već jasno i pedantnost. Ružić nema glumačkih uzora, no proučavao je puno glumaca i shvatio
da prije svega treba poštovati svoje karakteristike i osobnost i na tome još upotrebljavati glumačku tehniku. Iza njega je 20 godina rada u Gavelli i još nekoliko godina suradnje prije toga. – Kazalište Gavella neodvojiv je dio mojeg profesionalnog i privatnog života, u kojem sam doživio i najljepše i najteže trenutke. I na tome sam zahvalan. Rado sam igrao Mladena u „Nosi nas rijeka“Elvisa Bošnjaka i mačka Behemota u „Majstoru i Margariti“. Žao mi je što više ne igraju „Priče iz bečke šume“i što se nisam okušao u Čehovu i Krleži. Krležu obožavam i tu sam jak. Možda to samo ja mislim – kaže Ružić koji se ove godine i natjecao za mjesto ravnatelja Gavelle. – Imao sam vrlo preciznu i realnu ideju kako to kazalište postaviti na jednu drugu razinu, no to očito nije nikog zanimalo. Ako Kazališnom vijeću i Uredu za kulturu nije važno da ja garantiram da ću donijeti dva milijuna kuna u četiri godine za produkciju i projekte, ako nikom nije važno da se radni i umjetnički procesi odvijaju na najsuvremeniji način, onda niš, kaj bi rekli stari Zagrepčanci. Ako imate Kazališno vijeće koje radi protuzakonito i kojim izvana upravlja vođa jedne smiješne strančice štetočina, ako gradonačelnika ne zanimaju moje prijave i upiti na račun tih nezakonitosti, onda niš. Svi govore o transparentnosti, a kriminal, korupcija i interesna uvezanost su sveprisutni. Moj program za ravnatelja je tamo, mogli su ga pročitati, no još me nitko nije nazvao i rekao: “Pa dajte, g. Ružić, evo prilike, učinite nešto.” Nikoga nije briga. To da je politiku briga za građane i njihov novac, to je jedna velika laž – iskreno kaže Ružić koji se i politički aktivirao kao član Mosta. – Rijetkost je da glumci otvoreno govore o politici jer se boje da će izgubiti plaće, angažmane, da će se udaljiti od publike. Bolje govoriti o neutralnim stvarima i ne iznositi svoje mišljenje. Takve bezbojne i nevažne intervjue čitamo svaki dan. Luksuzne nebitne šarene laži o nekom navodnom glamuru. A mene zanimaju realni ljudi, radnici, prosvjetari, ljudi koji se bore. Mi imamo situaciju da se ljudi u kazalištu primaju u 80% slučajeva preko namještene situacije, bez javnog natječaja. Tako je i svugdje i u gradu i državi. O čemu onda pričamo, o kojem napretku Hrvatske? Kao vjernik razočaran sam i Crkvom koja bi trebala ustati protiv
SVI GOVORE O TRANSPARENTNOSTI, A KRIMINAL I KORUPCIJA SU SVEPRISUTNI
svih tih nakaradnosti koje idu protiv i Božjih i zdravorazumskih zakona. Ali oni šute. Nažalost, i branitelji šute. Razočaranje – kaže Ružić. Što se kazališta tiče, priprema novu predstavu po knjizi Damira Karakaša „ Kako sam ušao u Europu“, u kojoj opisuje put mladog Ličanina u Francusku, gdje svira na cesti nakon svega što je prošao u djetinjstvu i u ratu. – Karakaša sam otkrio davno, prije svih, čak me se spominje u toj knjizi, a izvest ću ga poslije svih. Deset godina spremam se da napravim tu predstavu, u svojoj produkciji, i, naravno, radit ću je s Krešom Dolenčićem, koji me zadužio u životu, i mislim da ćemo sad zablistati – veli Ružić, koji planira i standup show, a želja mu je i okušati se u komičnom showu na televiziji. A prije toga možda ga ponovno vidimo i u nekom od kvizova budući da je već nastupao u Potjeri. – Kvizove obožavam, svi su kvizaši često spremnici (bes)korisnog znanja. Nemam vremena otkad snimam ići redovito na pub-kvizove, ali imam veliku želju da konačno pobijedim u Potjeri, da dokažem sebi i drugima da to mogu. TV kvizovi su jedino mjesto u ovoj zemlji gdje mlad, pametan i sposoban znalac može osvojiti lovu, bez protekcije i namještaljke – kaže Ružić.