ANDREJINO PISMO

Zovem se Andreja i imam 42 godine te zajedno sa suprugom Antonijom koji je godinu stariji i s kojim živim u Splitu pišem ovo pismo kako bismo zahvalili gospodinu Dariju na darovanoj sreći.

Naime, suprug i ja smo se vjenčali relativno mladi. Nakon što smo studirali zajedno, zaposlili smo se i istoj tvrtki, a potom i otvorili vlastitu. Tijekom našeg braka rodila su nam se i dva prelijepa sina na koje smo i više nego ponosni. Udajom za Antonija dobila sam i veliku obitelj. Naime, on ima tri sestre i dva brata. S većinom od njih i njihovim novostvorenim obiteljima sam u dobrim odnosima, no sa najstarijom sestrom Anom i njezinim mužem Brunom sam oduvijek na ratnoj nozi jer sam znala da se otpočetka protivila našoj vezi. Kada smo otvorili svoju tvrtku i kada svojim suprugom češće dolaziti. Budući da potječem iz pristojne obitelji koja me tako i odgajala, nisam im dala do znanja da se protivim njihovim posjetima. Nisu ti posjeti bili mnogobrojni, a već su nas došli tražiti da im posudimo veliku svotu novca. Naravno da smo ih odbili jer smo znali da ih oni nikada neće vratiti. Nakon toga sve se izmjenilo. Suprug i ja smo se počeli svađati i oko nevažnih stvari. Izbjegavali smo se, on je odlazio rano ujutro i vraćao se kasno uvečer, a to nikada dotad nije bio njegov običaj. Ja sam se osjećala vrlo nesigurno, znala sam imati živčani slom, nisam mogla ni s djecom razgovarati, a teško me je bilo i raditi. Pobojavši se da ću poludjeti, otišla sam svojim roditeljima u Slavonski Brod te sasvim slučajno u autobusu načula razgovor o vidovnjaku Dariju. Bila sam malo nepristojna i slušala razgovor dviju gospođa od kojih je jedna pričala kako joj je taj Darijo spasio život. Kada se autobus zaustavio radi odmora putnika, pitala sam tu gospođu za broj telefona osobe o kojoj je govorila. Uvjeravala me da je život njezine obitelji bio u pitanju i da ih je on doslovno spasio. Ispričavši joj da imam manjih obiteljskih problema, uzela sam broj te odmah ga nazvala. Javio mi se vrlo mladi, ali umirujući glas koji mi je samo u nekoliko riječi ispričao cijeli moj život te nisam vjerovala da bi mogao postojati netko koji bi poznavao moju prošlost. Predložio mi je da ga posjetim jer mi nažalost ne može pomoći preko telefona. Zakazali smo termin za pet dana jer prije su svi bili zauzeti. Jedva sam dočekala taj dan, a tada sam se uputila u Zagreb. Nije mi trebalo puno vremena da shvatim da Darijo posjeduje moć poznavanja nečije prošlosti i budućnosti te da zaista može pomoći. Rekao mi je da su nam Ana i Bruno napravili da se rastanemo, financijski i poslovno propadnemo te poludimo. Bez obzira na moje školovanje, morala sam nešto učiniti. Darijo me uputio gdje ću pronaći u našoj obiteljskoj kući jednu stvar koju mi je Ana ostavila. Poslušala sam Darija, vratila se kući i ispod umivaonika u kupaonici, kako je on i rekao, pronašla zapis na arapskom jeziku. Ubrzo nakon toga, naš se život vratio na onaj stari put. Suprug i ja se više ne svađamo, barem ne zbog gluposti, sve nam ide od ruke, ne bojimo se ludila, a i mnogim sam našim prijateljima preporučila Darija. Sve sam to bila ispričala suprugu koji je jednom prilikom išao sa mnom u Zagreb zahvaliti našem spasiocu Dariju na sreći. Hvala ti, Darijo, od svega srca!