Večernji list - Hrvatska - Ekran
Slavimo 50 godina od prve epizode Monty Phytona
Gilliam je bio pravi majstor animacije koji je u Pythone unio nekoliko zaštitnih znakova, poput ogromne noge koja na kraju špice zgazi animaciju. Često se poigravao i s nekim od poznatih umjetničkih djela, koje je stavljao u nove situacije. Naravno, bilo je tu i tradicionalnog britanskog humora, pa su se Pythoni često oblačili u žene, govoreći u falsetu. Jones se specijalizirao za uloge sredovječnih gospođa, dok je Idle glumio mlađe djevojke. Mnogi skečevi Monty Pythona i danas se rado citiraju. Primjerice, često ćete čuti kako netko govori “nitko ne očekuje španjolsku inkviziciju”, zahvaljujući popularnom skeču pythonovaca. Svi znaju i skeč o mrtvoj papigi, “Spam song”, skeč zahvaljujući kojem je email spam dobio ime, a tu su “Drvosječina pjesma”, te čuveno “Ministarstvo smiješnog hoda” Johna Cleesea. Da Pythoni neće dugo opstati, bilo je jasno kada ih je na kraju treće sezone napustio John Cleese, kazavši kako nema više ništa novo ponuditi. Doduše, Cleese je u četvrtoj sezoni bio potpisan kao jedan od scenarista, no nismo ga više vidjeli na ekranu. No, zato smo ga vidjeli na filmovima. Prvi film “A sada nešto potpuno drukčije” snimljen je 1971. godine, a bio je namijenjen prije svega američkom tržištu te je sadržavao ponovno snimljene skečeve iz prve dvije sezone. Prvi pravi film “Monty Python i sveti gral” snimljen je 1975. godine, a budžet su osigurale rock-legende Jethro Tull, Led Zeppelin i Pink Floyd. Četiri godine poslije snimili su “Brianov život” koji je na satiričan način govorio o Novom testamentu, baš kao što je “Sveti gral” govorio o legendi o kralju Arthuru. Ipak, nisu željeli ismijavati Isusa, nego lakovjerne sljedbenike običnog čovjeka, koji nije ni želio biti Mesija. Godine 1982. snimili su i film “Live At Hollywood Bowl” u kojem su uživo pred publikom izvodili svoje skečeve, a godinu dana poslije izašao je danas kultni “Smisao života Monty Pythona”. Nakon toga svi su se posvetili svojim projektima, a i danas se znaju često naći na obljetnicama. Jedini bez kojeg su ostali je Graham Chapman, koji je preminuo 1989. godine.
Zvali su ih ‘Beatlesima komedije’ zbog utjecaja koji je još prisutan